Osiguravajuće kompanije
Sadržaj
Uvod............................................................................................................
...................2
1. Organizaciona struktura osiguravajućih
društava......................................................2
2. Životno
osiguranje.....................................................................................................3
2.1. Vrste životnog
osiguranja............................................................................4
3. Sredstva i rizik kompanija životnog
osiguranja.........................................................5
4. Životno osiguranje u
Srbiji........................................................................................5
5. Zdravstveno
osiguranje..............................................................................................6
6. Neživotno
osiguranje.................................................................................................6
7. Upravljanje
osiguranjima...........................................................................................8
8. Procena vrednosti osiguravajućih
kompanija.............................................................9
9. Faktori koji utiču na promenu gotovinskog toka
novca.............................................9
9.1. Faktori koji utiču na zahtevanu stopu prinosa od strane
investitora......10
10. Performanse osiguravajućih
kompanija.................................................................10
11. Interakcija osiguravajućih kompanija i drugih finansijskih
institucija..................11
12. Učešće osiguravajućih kompanija na finansijskim tržištima i
multinacionalne osiguravajuće
kompanije..............................................................................................12
Zaključak....................................................................................................
................12
Literatura...................................................................................................
.................13
Uvod
U strukturi finansijskih tržišta se razlikuju tri oblasti studija: finansijske
institucije, tržišta i instrumenti, investicije i finansijski menadžment.
Finansijske institucije prikupljaju sredstva od štediša i daju ih preko
posrednika, u vidu pozajmica, pojedincima kojima su ta sredstva
potrebna, ili ih ulažu u neki posao. Svaki finansijski sistem u svom
sastavu ima različite finansijske institucije kao što su: banke,
osiguravajuće kompanije, penzioni fondovi, investicione kompanije,
tržišta obveznica, akcija, derivata, hipoteka...
Osiguravajuće kompanije spadaju u najstarije finansijske institucije u
svetu. Najstarija kompanija za osiguranje života je osnovana
1717.godine u Americi, tačnije u Filadelfiji i u početku je bila poznata
kao
''The Fund For Pious Users''
i postoji i danas. Osiguranje je aranžman
2

Lojd kompanije
(eng.
Loyd's Associations
) obezbeđuju usluge za
članove organizacije koji prodaju osiguranje, odnosno za članove
osiguravajućih kompanija. Lojd je sličan berzi, zato što samo obezbeđuje
tržište i druge usluge za svoje članove. Najpoznatiji je Londonski Lojd,
čiji članovi imaju neograničenu odgovornost za rizik koji osiguravaju,
što znači da pojedinac gubi sve osim sredstava za rad. Osiguravajuće
kompanije se nalaze na tzv. kutijama koje se nalaze u sobi u Lojdu na
Lime Street
-u u Londonu. Lojdovi brokeri u sobu donose poslove i tu
stupaju u kontakt sa različitim osiguravajućim društvima, sve dok ne
dođu do iznosa osiguranja koji će pokriti rizik. Lojd je najpoznatiji po
osiguravanju neuobičajenih rizika, kao što je povreda ruke nekog
velikog pijaniste ili hirurga, koje primarne osiguravajuće kompanije
smatraju nesigurnim.
tabela 1: Deset najvećih kompanija za zdravstveno i životno osiguranje
2. Životno osiguranje
Kao što je već pomenuto, prva kompanija za životno osiguranje je
osnovana 1717.godine, u Sjedinjenim Američkim državama, u Filadelfiji
i poznata je
kao Presbyterian Ministers' Fund
. Do danas je osnovano oko
1400 kompanija za životno osiguranje. One se bave prodajom raznih
finansijskih proizvoda i usluga i organizovane su kao: akcionarska
društva, uzajamni fondovi, investicioni fondovi i fondovi tržišta novca.
Vlasnici akcionarskih društva su akcionari, a vlasnici investicionih
fondova su lica koja su vlasnici polisa, odnosno osiguranici. Iako je 90%
kompanija za životno osiguranje organizovano kao akcionarska društva,
najveće među njima su zapravo investicioni fondovi. Značajan deo
Izvor – PPT prezentacija ''Penzioni fondovi i osiguravajuća društva'', autor Prof. dr
Jovo Jednak
4
prihoda osiguranika predstavlja nekoliko tradicionalnih proizvoda, kao
što su: životno osiguranje, zdravstveno osiguranje i anuiteti.
Osnovna svrha životnog osiguranja je da zaštiti ekonomsku sigurnost
osiguranika u slučaju prerane smrti, koja za osiguravajuća društva
predstavlja smrt u toku radnog veka čoveka. Pošto je stopa mortaliteta
populacije u velikoj meri predvidljiva, kompanije za životno osiguranje
mogu precizno da predvide iznos koji će morati da plate licima koja
imaju polisu. Shodno tome, one drže dugoročnu aktivu koja nije
posebno likvidna – korporativne obveznice i komercijalne hipotekarne
kredite, kao i pojedine korporativne akcije.
2.1. Vrste životnog osiguranja
Osnovne kategorije životnog osiguranja su:
1. terminsko (ročno) osiguranje ili vremenska granica
2. celoživotno (trajno) osiguranje ili ceo život
3. univerzalno životno osiguranje ili univerzalni život
4. anuiteti (godišnja premija)
5. grupno životno osiguranje (za zaposlene i poslodavce).
Terminsko (ročno) osiguranje
pruža korisniku polise određene
pogodnosti ukoliko osiguranik umre u nekom naznačenom periodu.
Međutim, ako osiguranik preživi period za koji se osigurao, ugovor ističe
i prestaje da važi, što znači da više ne postoje povlašćena prava.
Terminsko osiguranje je najčistiji oblik životnog osiguranja koji
obezbeđuje samo zaštitu u slučaju smrti. Ovo osiguranje najmanje košta
i nema elemente štednje iz razloga što ročne polise osiguranja nemaju
novčanu vrednost. Polise terminskog osiguranja života mogu se
klasifikovati prema: trajanju polise, promenama nominalnog iznosa,
isteku zaštite i na osnovu toga da li postoje premijske garancije,
obnovljivost i konvertabilnost polisa.
Polise terminskog osiguranja se najčešće izdaju na period od 5 ili 10
godina, mada postoje i godišnje polise i one nakon isteka naznačenog
perioda prestaju da važe. Terminske polise uglavnom imaju nominalni
iznos čiji se nivo održava sve dok polisa važi. Međutim, postoje i polise
sa opadajućim i polise sa rastućim terminom. Opadajući termin
predstavlja nominalni iznos koji se smanjuje godišnje ili mesečno, dok
premija ostaje nepromenjena, i on se najčešće koristi za hipoteke i druge
oblike dugoročnih zajmova. Suprotno opadajućem, rastući termin
Jednak J., „Finansijska tržišta“ , BPŠ, 2007
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti