Visoka tehnička mašinska škola strukovnih studija Trstenik 

 

 

 

 

 

 

 

OSNOVE DIGITALNE LOGIKE

 

radni materijal 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

dr Slobodan Aleksandrov, prof. 

 

Trstenik, 2019. g. 

 

1.

 

Vrste informacija i načini obrade 

 

Za  sve  procese  u  prirodi  karakteristična  je  kontinualna  promena  stanja.  Sve  fizičke  veličine 
menjaju se kontinualno, odnosno imaju analognu promenu u vremenu (npr. temperatura, pritisak, 
vlažnost,  protok,...).  Da  bi  se  izvršilo  bilo  kakvo  merenje  odeĎene  fizičke  veličine,  vrši  se 
merenje  analogne  fizičke  veličine  i  kao  rezultat  dobija  analogni  signal.  Analogni  signali 
kontinualno menjaju svoju vrednost (amplitudu) u vremenu. Amplituda analognog signala može 
imati  bilo  koju  vrednost  u  okviru  zadatog  opsega  vrednosti.  Na  slici  1  prikazan  je  vremenski 
promenjiv analogni signal – promena temperature. 

T [K]

t [s]

0

 

Slika 1. Analogni signal – promena temperature u vremenu 

U  savremenoj  tehnici  merenje  fizičkih  veličina  uglavnom  se  zasniva  na  pretvaranju  promena 
fizičkih  veličina  u  električni  signal.  Merenje  se  vrši  pomoću  odgovarajućih  mernih  davača, 
pretvarača  i  senzora.  U  zavisnosti  od  vrste  mernog  davača,  električni  signali  koji  reprezentuju 
merenu  veličinu  imaju  različite  nivoe  signala.  Da  bi  dobijeni  signali  bili  pogodni  za  merenje 
pomoću elektronskih ureĎaja i računara neophodno je da se ti signali pojačaju, filtriraju i obrade. 
Signali koji se obraĎuju pomoću elektronskih kola mogu se podeliti u dve grupe: analogni signali 
i  digitalni  signali.  Za  obradu  informacija  sadržanih  u  analognom  signalu  koriste  se 

analogna 

elektronska kola 

koja mogu selektivno menjati amplitudu, fazu ili frekvencijski sadržaj signala, 

kao i pojačavati nivo signala do standardizovanih vrednosti. Jednu klasu analognih signala čine 

impulsni signali

. Impulsni signali su kontinualni u vremenu, ali im se amplituda naglo menja. Do 

promene  amplitude  impulsnog  signala  dolazi  u  veoma  kratkom  vremenu,  koje  je  definisano 
procesom generisanja impulsa ili brzinom kojom se odvijaju prelazne pojave u kolima za obradu 
impulsnih  signala.  Primeri  impulsnih  signala  su  pojedinačni  impulsi  ili  periodične  povorke 

background image

 

Digitalni  signali  su  kontinualni  u  vremenu  i  diskretni  po  vrednosti.  Naziv  potiče  od  reči 

digit 

(

cifra

), u smislu konačnog broja vrednosti koje digitalni signali mogu imati u odreĎenom opsegu. 

U digitalnoj elektronici se najčešće koriste binarni digitalni signali [1]. Binarni digitalni signali 
imaju  samo  dva različita naponska nivoa – nivo  logičke jedinice  (

Logička „

1

) i  nivo  logičke 

nule (

Logička „

0

). Na slici 3 dat je primer digitalnog binarnog signala.  

u[V]

t[s]

0

„1“

„1“

„1“

„1“

„0“

„0“

„0“

T

2T

3T

4T

5T

6T

 

Slika 3. Binarni digitalni signal 

Naponski ili strujni signal definisan je u odreĎenim vrednostima. Logička jedinica i logička nula 
dodeljuju se odreĎenom opsezima napona, koji su razdvojeni jednom prelaznom zonom koja nije 
definisana  (slika  4).  Na  ovaj  način  se  eliminiše uticaj  neželjenih  signala  (šumova).  Na  primer, 
ako je opseg naponskog signala od 0V do 5V, opseg od 0V do 1.2V kodira se logičkom nulom, 
dok se opseg od 3.3V do 5V kodira logičkom jedinicom. Vrednosti signala izmeĎu 1.2V i 3.3V 
predstavljaju oblast nedefinisanog stanja, odnosno signali iz ove oblasti ne predstavljaju binarne 
brojeve. 

u[V]

0

Logička „1“

T

1.2

3.3

5

Logička „0“

Neodređeno stanje

 

Slika 4. Naponski nivoi binarnog digitalnog signala 

Obrada  digitalnih  signala  vrši 

digitalnim  logičkim  kolima. 

Digitalna  kola  se  dele  na 

kombinaciona 

sekvencijalna

. Kod kombinacionih kola vrednost izlaznog signala zavisi samo od 

trenutne  vrednosti  ulaznih  signala.  Kod  sekvencijalnih  kola,  koja  sadrže  memorijske  emenete, 
vrednost  na  izlazu  zavisi  od  trenutnih  vrednosti  ulaza,  ali  i  od  prethodnih  vrednosti  izlaza. 
Savremeni  digitalni  ureĎaji  rade  veoma  velikom  brzinom,  izvršavajući  preko  milijardu 
opearacija u sekundi. Zahvaljujući primeni savremene integrisane tehnologije, digitalna kola koja 
sadrže  brojne  funkcije  zauzimaju  malo  prostora,  a  usled  masovne  proizvodnje  imaju  veoma 
nisku cenu. 
 

2.

 

Brojni sistemi i kodovi 

 

Digitalni  elektronski  ureĎaji  obraĎuju  binarne  digitalne  signale.  Ovim  signalima  su  dodeljene  

binarne

  cifre 

0

  i 

1

. S obzirom na to da se veoma mali broj veličina ili pojava može predstaviti 

binarnim brojevima, mora se definisati odnos izmeĎu binarnih digitalnih signala i realnih fizičkih 
veličina. U digitalnoj obradi informacija, podaci se predstavljaju pomoću simbola nekog brojnog 
sistema.  Brojni  sistem  predstavlja  formalni  matematički  sistem  za  prikazivanje  brojeva,  sa 
odgovarajućim  skupom  simbola  i  sintaksnih  pravila.  Brojni  sistemi  mogu  biti  nepozicioni  i 
pozicioni.  Kod  nepozicionih  brojnih  sistema  svojstvo  cifre  ne  zavisi  od  pozicije  na  kojoj  se 
nalazi  (Rimski  brojevi).  Kod  pozicionih  (težinskih)  brojnih  sistema  težina  cifre  odreĎuje  se  na 
osnovu  njene  pozicije  u  broju.  Digitalni  podaci  standardno  se  predstavljaju  pomoću  težinskih 
brojnih sistema: binarnog, oktalnog, decimalnog ili heksadecimalnog brojnog sistema. Svaki od 
brojnih sistema ima svoju osnovu (bazu) i skup simbola. U tabeli 1 prikazani su brojni sistemi sa 
svojim  karakteristikama.  U  opštem  slučaju  kod  pozicionih  brojnih  sistema  broj 

   

   

 

   

 

 

 

 

   

  

 

  

   

  

 

 se može predstaviti u obliku: 

    ∑  

 

 

 

   

    

 

Gde je 

b

 osnova brojnog sistema, 

c

i

 

cifre brojnog sistema, 

broj cifara u celobrojnom i 

broj 

cifara u razlomljenom delu broja 

X

 

Brojni sistem 

Osnova brojnog sistema (b)  Cifre 

Binarni 

0,1 

Oktalni  

0,1,2,3,4,5,6,7 

Decimalni 

10 

0,1,2,3,4,5,6,7,8,9 

Heksadecimalni 

16 

0,1,2,3,4,5,6,7,8,9,A,B,C,D,E,F 

Tabela 1. Brojni sistemi 

 

background image

 

pozicija 

 

težinski faktor 

B

i  

0  

1 (2

0

)  

1  

2 (2

1

)  

2  

4 (2

2

)  

3  

8 (2

3

)  

4  

16 (2

4

)  

5  

32 (2

5

)  

… 

… 

 
Jedna  cifra  u  binarnom  brojnom  sistemu  naziva  se 

bit

,  a  više  bita  čini  binarni  broj.  Grupe 

sastavljene od više bita imaju i specifične nazive. Grupa od 4 bita naziva se 

nibl 

(

nibble

), grupa 

od 8 bita 

bajt 

(

byte

),  grupa od 16 bita ili  2 bajta  naziva se 

reč 

(

word

), a  grupa od 32 bita ili  4 

bajta naziva se 

doubleword

Primer:  Konverzija binarnog broja (10110110)

2

 u decimalni broj  vrši  se tako što  se svaka cifra 

binarnog broja množi odgovarajućo težinom i sve dobijene vrednosti sabiraju: 
 
(10110110)

2

 =1.2

7

+0. 2

6

+1.2

5

+1.2

4

+0.2

3

+1.2

2

+1.2

1

+0.2

0

=128+32+16+4+2=(182)

10

 

 
Konverzija binarnog broja koji sadrži celobrojni i razlomljeni deo vrši se tako što se svaki deo 
zasebno konvertuje, a binarna tačka se zamenjuje decimalnom tačkom. 

Primer: (101100.11)

2

 = 1.2

5

 + 0.2

4

 + 1.2

3

 + 1.2

2

 + 0.2

1

 + 0.2

0

 +1.2

-1

 + 1.2

-2

 = (44.75)

10 

Za predstavljanje negativnih brojnih vrednosti koristi se predznak broja. U sistemu predstavljanja 
negativnih  brojeva  sa  predznakom,  broj  se  sastoji  od  apsolutne  vrednosti  i  predznaka  koji 
pokazuje da li je broj pozitivan ili  negativan, npr. +76,  -23.56, s tim  što  se podrazumeva da je 
vrednost  pozitivna  i  kada  je  znak  "+"  izostavljen,  npr.  76.  Predstavljanje  negativnih  brojnih 
vrednosti u binarnom brojnom sistemu se može vršiti na nekoliko načina. Za označavanje znaka 
vrednosti binarnog broja koristi se dodatni bit. Ovaj bit se dodaje na početku binarnog niza i on 
zauzima  krajnje  levu  poziciju  (

MSB

).  Za  obeleževanje  znaka  "

+

"  koristi  se  cifra 

0

  a  za 

obeležavanje  znaka  "

-

"  koristi  se  cifra 

1

.  Na  primer:  binarni  broj 

0

1111110

2

=+12610,  dok  je 

1

1111110

=  -12610.  Nula  se  može  predstaviti  na  dva  načina:  "+0"  ili  "-0",  pri  čemu  se  u  oba 

slučaja radi o istoj vrednosti. Treba zapaziti da se sa 

n

 

bita može predstaviti 

2

n

 

neoznačenih celih 

binarnih  brojeva  u  opsegu  od  0  do  2

n-1

,  dok  se  sa  istim  brojem  bita  može  predstaviti  2

n-1

-1 

negativnih i isto toliko pozitivnih celih brojeva, tj. celi brojevi u opsegu od -(2

n-1

) do +(2

n-1

-1), 

uključujući  i  nulu.  Kod  sabiranja  dva  broja  sa  predznakom,  prvo  treba  ispitati  predznake  ovih 
brojeva  da  bi  se  znalo  šta  treba  uraditi  sa  apsolutnim  vrednostima.  Ako  oba  broja  imaju  iste 
predznake onda ih  treba sabrati i  zadržati isti  predznak. Ako su im predznaci  različiti,  onda je 
potrebno  porediti  njihove  apsolutne  vrednosti,  oduzeti  manju  od  veće  i  rezultatu  dati  predznak 
broja veće vrednosti. Za predstavljanje negativnih  brojeva u binarnom  brojnom sistemu koristi 
predstavljanje  pomoću 

prvog  komplementa 

drugog  komplementa

.  Razlog  korišćenja 

komplementa  za  izražavanje  negativne  vrednosti  leži  u  tome  što  se  tada  sa  bitom  za  predznak 

Želiš da pročitaš svih 82 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti