OSNOVNE GRUPE FINANSIJSKIH POKAZATELJA

Page 1

SADRŽAJ

OSNOVNE GRUPE FINANSIJSKIH POKAZATELJA

Page 2

UVOD

Analiza

 

je jedna od osnovnih metoda saznanja. Riječ  analiza potječe od grčke riječi analysis 

što znači rastavljanje, raščlanjivanje neke cjeline na   njezine sastavne dijelove, dok se ne dođe do 
njezinih elemenata koji su dalje nedjeljivi. 

Analiza finansijskih izvješća najvažniji je dio cjelokupne analize poslovanja društva. U vrijeme 

donošenja godišnjih temeljnih finansijskih izvješća javlja se pojačan interes za analizom tih izvještaja. 
Mnogi korisnici finansijskih izvještaja često kažu da iz njih ne mogu ocijeniti bonitet društva i da 
izvješća  služe samo za zadovoljavanje zakonskih uvjeta. Međutim, na temelju dobre analize može se 
donijeti  mjerodavan sud o bonitetu promatranog društva . Analiza omogućava odgovor na pitanje 
kako je  poduzeće poslovalo u prethodnom razdoblju i kako poboljšati rezultat u narednom razdoblju. 
Ova  analiza preduvjet je racionalnog upravljanja poslovanjem i razvojem društva. Društva se osnivaju 
radi  ostvarivanja što veće dobiti. Maksimizacija dobiti predstavlja težnju postizanju što većih prihoda 
i što manjih rashoda. Iskazana dobit u finansijskim izvještajima može znatno odstupati od realnog 
stanja što je uvjetovano načinima obračuna, odnosno u prikazanim izvještajima mogu biti skriveni 
veći gubici ili dobici. O realnosti  iskazanih podataka u finansijskim izvješćima daju mišljenje ovlašteni 
revizori. Što je finansijski rezultat  realnije utvrđen, bit će bolje i kvalitetnije odluke koje se na temelju  
istog   donose.   Zato   je   nužno     primijeniti   takav   način   utvrđivanja   svakog   dijela   prihoda   i   svakog 
elementa  rashoda koji će dati   maksimalno  tačan obračun,  odnosno  maksimalno  moguć realan 
finansijski rezultat. 

Finansijski rezultat pokazuje opšti bonitet poslovanja društva, a ocjena o bonitetu najčešće 

utječe i na   vrstu i obim analize. Analitičar obično na temelju opće spoznaje o poslovanju društva 
izrađuje svoj   redoslijed analitičkih postupaka. Financijski rezultat u stanovitom smislu predstavlja 
inicijalni analitički  postupak, odnosno polazište analize poslovanja društva.

FINANSIJSKA ANALIZA

Finansijska analiza je važan alat koji finansijski manager koristi pri donošenju odluka vezanih 

za poslovanje preduzeća. Ona prethodi procesu upravljanja ili, preciznije, prethodi procesu planiranja 
koji čini sastavni dio upravljanja. Ovisno o interesima subjekta koji provodi analizu (samo preduzeće, 
vjerovnik, investitor) postoje različite vrste analize. Zajednička im je primjena različitih analitičkih 
sredstava   i   tehnika   pomoću   kojih   se   podaci   iz   finansijskih   izvještaja   pretvaraju   u   upotrebljive 
informacije relevantne za upravljanje. Bitno je imati na umu da informacije koje proizlaze iz te analize  
nisu sveobuhvatne i ne osiguravaju razmatranje cjeline poslovanja preduzeća. Analiza pruža samo 
finansijske informacije.

Temeljni instrumenti i postupci koji se koriste u analizi finansijskih izvještaja jesu:

1. komparativni finansijski izvještaji,
2. strukturni finansijski izvještaji,
3. analiza pomoću pokazatelja

Komparativni   finansijski   izvještaji   služe   kao   podloga   za   provedbu   horizontalne   analize, 

odnosno omogućuju sagledavanje promjena u toku vremena (više obračunskih razdoblja). Iz toga 
proizlazi da moramo raspolagati s podacima za minimalno dvije godine. Najčešće se jedna godina 
uzima   kao   baza,   a   ostale   se   razmatraju   u   odnosu   na   nju.   Kroz   horizontalnu   analizu   uočava   se 
tendencija i dinamika promjena pojedinih pozicija temeljnih finansijskih izvještaja. Ključna varijabla u 

background image

OSNOVNE GRUPE FINANSIJSKIH POKAZATELJA

Page 4

POKAZATELJI LIKVIDNOSTI

Likvidnost (eng. 

solvency

liquidity

, njem. 

Zahlungsfähigkeit

Liquidität

) je svojstvo imovine ili 

njezinih pojedinih dijelova da se mogu pretvoriti u gotovinu dostatnu za pokriće preuzetih obveza.

2

 

Likvidnost je uz rentabilnost jedno od osnovnih načela privređivanja preduzeća u robno-novčanoj 
privredi.Preduzeća u svom poslovanju teže očuvanju likvidnosti, tj. sposobnosti da pravovremeno 
podmiruje svoje obveze. Pokazatelji likvidnosti uspoređuju kratkoročne obveze s kratkoročnim ili 
tekućim izvorima dostupnim za podmirivanje kratkoročnih obveza.

Najučestaliji pokazatelji likvidnosti su:

1. koeficijent tekuće likvidnosti,
2. koeficijent ubrzane likvidnosti,
3. koeficijent trenutne likvidnosti,
4. koeficijent finansijske stabilnosti,

KOEFICIJENT TEKUĆE LIKVIDNOSTI

Koeficijent tekuće likvidnosti (eng. 

current ratio

) pokazatelj je likvidnosti najvišeg stepena jer 

u   odnos   dovodi   pokriće   i   potrebe   za   kapitalom   u   roku   od   godine   dana.   Ovaj   pokazatelj   mjeri 
sposobnost preduzeća da podmiri svoje kratkoročne obveze. Likvidnost je sposobnost poduzeća da 
podmiri   kratkoročne   obveze   i   tekuće   aktivnosti.   Ako   poduzeće   nije   likvidno   ono   posluje   s 
poteškoćama, nema dovoljno sredstava za nabavu sirovina i materijala, robe, za isplatu plaća, poreza 
i drugih obveza. Najznačajniji pokazatelji likvidnosti su:

 

Koef tekuće likvidnosti =  kratkotrajna imovina / kratkoročne obaveze 

Koeficijent tekuće likvidnosti bi trebao biti 2 ili više, to znači da poduzeće ima dvostruko više gotovine, 

potraživanja i zaliha nego što su kratkoročne obveze koje dolaze na naplatu.

Koef ubrzane likvidnosti =  kratkotrajna imovina – zalihe /  kratkoročne obveze

Koeficijent ubrzane likvidnosti bi trebao biti min 1, što znači da kratkoročne obveze ne bi smjele biti 

veće od kratkotrajne imovine umanjene za zalihe.

                                              

 

Koef trenutne likvidnosti =   novac / kratkoročne obveze 

Koeficijent trenutne likvidnosti pokazuje kolika je pokrivenost kratkoročnih obveza likvidnom 

kratkotrajnom imovinom, odnosno novčanim sredstvima. Smatra se da ovaj koeficijent ne bi trebao 

biti manji od 0,10, odnosno 10%.

Koef financijske stabilnosti = dugotrajna imovina  /  kapital + dugoročne obveze

Koeficijent financijske stabilnosti bi trebao biti manji od jedan, jer se iz dijela dugoročnih izvora treba 

financirati ne samo dugotrajna već i kratkotrajna imovina. Zato je smanjenje ovoga koeficijenta 

pozitivna tendencija, jer ako dugotrajna imovina angažira likvidnu kratkoročnu imovinu može doći do 

smanjenja mogućnosti podmirenja tekućih obaveza.

3

2

 http://hr.wikipedia.org/wiki/Likvidnost

3

 http://www.analiza.bloger.index.hr/post/pokazatelji-likvidnosti/187019.aspx

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti