S e m i n a r s k i   r a d

Predmet: STRATEGIJSKI MENADŽMENT

    Tema:      OSNOVNI PRINCIPI I METODE 
                     VREDNOVANJA STRATEGIJE

          Student:

                                        Profesor:

       Br. Indeksa 

Osnovni principi i metode vrednovanja strategije

Sadržaj

Uvod............................................................................................................................... 4

1.Vrednovanje strategije.................................................................................................5

2. Osnovni principi vrednovanja strategije....................................................................7

3.Fokus na vrednost........................................................................................................8

4.Vrednosni imperativ....................................................................................................8

5.Primena koncepta menadžmenta vrednovanje strategije..........................................10

6. Bitni aspekti vrednovanja strategije.........................................................................13

6.1.Vrednovanje mogućnosti................................................................................13
6.2.Vrednovanje sinergije....................................................................................14

7. Osnovna merila za procenu uspešnosti poslovanja:.................................................14

7.1.Problemi u merenju performansi poslovanja.................................................15
7.2.Finansijski i nefinansijski pokazatelji uspešnosti poslovanja........................15

8.Metode vrednovanja strategije.................................................................................. 16

8.1.Metoda diskontovanog novčanog toka (DCF method)..................................16
8.2.Metoda diskontovanog ekonomskog dobitka.................................................16
8.3.Kako se dobija NNT?.....................................................................................17
8.4.Vrednovanje strategije metodom DCF u 4 koraka.........................................17
8.5. Vrednovanje strategije metodom ekonomskog dobitka................................17

9.Zaključak...................................................................................................................18

Literatura...................................................................................................................... 19

Strana | 3

background image

Osnovni principi i metode vrednovanja strategije

1) faza formulisanja,
2) vrednovanja,
3) implementacije

1.Vrednovanje strategije

Strategijski   menadžment   se   sastoji   od   strategijske   analize   i   implementacije 

strategije. Proces strategijske analize, sa svoje strane, ima dve faze: fazu formulisanja 
strategije i fazu vrednovanja strategije.

Formulisanje strategije podrazumeva analizu atraktivnosti grane kao i pozicije 

preduzeća, odnosno, pozicije njegovog konkretnog biznisa 

vis-a-vis 

konkurenata kako bi 

se   utvrdili   izvori   konkurentske   prednosti   i   njeno   trajanje.  

Vrednovanje   strategije 

podrazumeva procenu dodate vrednosti opcionih ili mogućih strategija.
 

Osnova za strategijsku analizu nalazi se u radovima M. Portera. Prema ovom 

pristupu, pri formulisanju strategije pojedinačnih biznisa stratezi vode računa o najmanje 
dva elementa: atraktivnost grane i relativna atraktivnost preduzeća, odnosno njegovog 
biznisa u odnosu na konkurente. Analizom prethodnih faktora treba utvrditi da li postoji 
tzv. „konkurentska prednost“. Ukoliko se otkrije da postoji konkurentska prednost, u 
sledećoj fazi se ide na identifikovanje njenih izvora, odnosno, pokretača vrednosti.

Ocena atraktivnosti grane vrši se na bazi karakteristika tržišta, strukturne grane i 

nivoa investicija da bi se zadržao postojeći potencijal stvaranja vrednosti. Analiza tržišta 
obuhvata stope rasta, intenzitet tehnološke promene, stepen regulacije i pitanja iz domena 
zaštite okoline. faktori koji se odnose na strukturu grane obuhvataju stepen koncentracije, 
barijere   ulaska/izlaska,   potencijal   vertikalne   integracije,   pritisak   supstituta,   strategije 
glavnih konkurenata i opšti nivo profitabilnosti.

Pomenuti elementi analize atraktivnosti grane, preko pokretača vrednosti, utiču na 

opšti nivo profitabilnosti. Pokretači vrednosti su povezani i usklađeni kao zupčanici u 
satnom mehanizmu. Na najnižem nivou se nalaze tzv. „mikro“ ili operativni pokretaći 
vrednosti.   Operativni   pokretaći   vrednosti   su   povezani   sa   pokretačima   vrednosti 
karakterističnim za opšte karakteristike grane. Granski pokretači vrednosti su preko cena, 
prodatih količina, troškova, investicija i opšteg nivoarizika povezani sa tzv. „makro“ ili 
finansijskim pokretačima vrednosti.

Za   razliku   od   atraktivnosti   grane   na   koju   pojedinačni   konkurent   svojom 

strategijom ima mali ili neznatni uticaj, relativna atraktivnost pojedinačnog biznisa bitno 
zavisi od izabrane strategije. Naime, razlike u konkurentskoj poziciji i performansama 
preduzeća   u   okviru   grane   su   posledica   razlika   u   izabranim   strategijama.   Različiti 
konkurenti biraju različite opcije povodom stepena kvaliteta proizvoda, nivoa troškova, 
tehnologije, stepena vertikalne integracuje, strategije cena, brendinga i korišćenih kanala 

Strana | 5

Osnovni principi i metode vrednovanja strategije

prodaje. Izborom strategije konkretan biznis menja svoju relativnu poziciju u grani čineći 
je više ili manje atraktivnom. 

Iz ugla vlasnika, analiza atraktivnosti grane i relativne atraktivnosti biznisa treba 

da pokaže da li postoji konkurentska prednost u smislu razvoja dugoročnih mogućnosti za 
investiranje iznad troškova kapitala. Biznis ima konkurentsku prednost kada je dugoročna 
vrednost njegovih prihoda veća od troškova uključujući i trošak kapitala. Sa aspekta 
kupca, konkurentska prednost se manifestuje pružanjem superiorne vrednosti proizvoda 
za istu cenu ili iste vrednosti za nižu cenu akcija. Rast cena akcija je odgovor finansijskog 
tržišta na činjenicu da preduzeće ima sposobnost stvaranja vrednosti iznad troškova, 
odnosno, sposobnost generisanja slobodnog novčanog toka. Na cenu akcija utiče ne samo 
konkurentska prednost, već i period njenog trajanja.

Konkurentska prednost se teško održava. Zato je bitno ne samo utvrditi postojanje 

konkurentske prednosti, već i proceniti period njenog trajanja.

Prema stepenu održivosti konkurentske prednosti postoje tri vrste proizvoda (ili 

usluga):

proizvod brzog ciklusa,

proizvodi standardnog ciklusa,

proizvodi sporog ciklusa.

Proizvodi sporog ciklusa

  su zaštićeni od konkurentskih pritisaka. Imitacija je 

osujećena suštinskim prednostima kao što su položajna renta, prava industrijske svojine, 
lojalnost brendu, kontrola kanala prodaje, uhodani odnosi sa kupcima i sl. 

Kod 

proizvoda standardnog životnog

 ciklusa konkurentska prednost je izložena 

znatno većoj eroziji. Konkurenti nastoje da imitiraju postojeće proizvode ili da razviju 
superiorne proizvode.

Kod  

proizvoda   brzog   ciklusa

  pritisak   konkurenata   je   najviše   izražen   pošto 

njihova proizvodnja i distribucija ne zahteva složenu organizaciju.

Suštinu evaluacije strategije čini njen vrednosni potencijal. Vrednosni potencijal 

se dobija procenom uticaja pokretača vrednosti na vrednost. Na sledećoj slici su prikazani 
sledeći   faktori   koji   utiču   na   vrednost   strategije.   Vrednost   strategije   zavisi   od   njene 
sposobnosti dodavanja vrednosti i smanjenja troškova. Sa slike se može uočiti da se 
dodavanje vrednosti dnosi na materijalnu vrednost i nematerijalnu vrednost a smanjenje 
troškova na direktne, indirektne i izbegnute troškove.

Strana | 6

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti