Over clocking
OVER CLOCKING?
To je metoda pomoću koje se povećavaju brzine nekih računalnih komponenti, veće od
onih koje je specificirao proizvođač. Naravno, takva metoda ima i svoje negativne strane,
poput smanjene pouzdanosti i stabilnosti računala.
Overclocking uglavnom prakticiraju PC entuzijasti s ciljem postizanja što većih
performansi na svojim računalima. Neki to rade tako da kupe jeftinije računalo,
overclockiraju ga i postignu performanse bolje od nekog mnogo skupljeg računala.
Međutim, cijena prikladnog sustava za hlađenje, a često i cijena računalnih komponenti
prikladnih za overclocking rezultira skupinom korisnika kojima je overclockiranje
njihovih računala hobi ili neka vrsta 'sporta'.
Mnogi će entuzijasti kupiti najskuplje komponente u ponudi i onda ih overclockirati radi
postizanja još većih performansi. Danas su najbrža PC računala na tržištu overclockirana,
a računala koja rade po tvorničkim specifikacijama rijetko se mogu uspoređivati s njima.
www.alienware.com
www.falcon-nw.com
Glavni aspekt overclockinga je potreba za efikasnim hlađenjem. Obično su hladnjaci i
ventilatori koji dolaze s procesorom i grafičkom karticom računala dovoljni za stabilan
rad po tvorničkim specifikacijama, no rijetko odgovaraju za overclocking. Postoji
nekoliko stupnjeva overclockinga, zapravo nekoliko vrsta hlađenja.
Stupnjevi overclockinga
Prvi stupanj
je većini poznat, radi se o
kombinaciji hladnjaka i ventilatora
. Da bi se
procesor bolje ohladio, potrebno je nabaviti skuplji, kvalitetniji, specijalno dizajniran
hladnjak (obično napravljen od bakra) u kombinaciji s nekim moćnim ventilatorom. Prvi
stupanj je i osnova overclockinga, zapravo osnova hlađenja procesora u računalu.
Toplinu koju stvara procesor prihvaća komad metala, dok ventilator zrakom odvodi
toplinu s metala.
Na tržištu se nalazi velik broj proizvođača i vrlo velik broj raznih modela hladnjaka,
različitih termalnih otpora i cijena. Termalni otpor je jedinica kojom se izražava broj
porasta temperature po Wattu (°C/W ). Što je niža vrijednost, bolje su performanse
(odnosno hladnjak je efikasniji). Od proizvođača najistaknutiji su Arctic Cooler,
GlobalWin, CoolerMaster, Thermaltake i Zalman.
www.globalwin.com.tw
www.coolermaster.com
www.thermaltake.com
www.zalman.co.kr
Drugi stupanj
hlađenja sastoji se od korištenja
termoelektričnog hladnjaka
, poznatijeg
pod imenom peltier. Peltier je komadić keramike s dvije žice koje vire iz njega, a koristi
se tako da se stavi između procesora i hladnjaka te može odvlačiti toplinu s tople strane
pločice. Jedini problem peltiera je mnogo 'znanosti' u odabiru prave veličine za procesor
zbog količine topline koja će se odvlačiti s njega.
Treći stupanj
je
vodeno hlađenje
. Opće je poznato da voda bolje prenosi i može primiti
puno više topline (ima veći toplinski kapacitet) od zraka. Vodeno se hlađenje sastoji od
protočnog hladnjaka, cijevi, posude i pumpe za vodu. Sustav radi tako da destilirana voda
(ili neka druga tekućina) iz posude cirkulira po toplim komponentama u računalu
(prvenstveno procesoru) i tako odvlači toplinu. U posljednje se vrijeme na tržištu nalazi
sve veći broj kitova gotovih vodenih hlađenja raznih proizvođača. Važno je napomenuti
da se vodenim hlađenjem dobiva vrlo tiho računalo, dok su zračna rješenja gotovo uvijek
prilično bučna. Od proizvođača tu su Asetek, Aquacomputer, Senfu, Zalman, pa čak i
domaći proizvođači Dr. Ice i Mystificator.
www.aquacomputer.de
www.zalman.co.kr
www.doctorice.tk/
www.mystificator.tk
Četvrti stupanj
je samo za ozbiljne entuzijaste koji žele imati najbolju opremu. Pod tim
se stupnjem uglavnom podrazumijeva hlađenje plinovima, čime se računalo pretvara u
neku vrstu frižidera gdje se procesor hladi na temperature ispod ništice. Na tržištu su
najpoznatija dva proizvođača, Kryotech i VapoChill, koji garantiraju temperature od –40
do –20 stupnjeva. Pod tim temperaturama postižu se performanse koje garantirano tuku
sve na tržištu. Jedino negativno u svemu tome je visoka cijena takvog sustava.
Peti stupanj
nije potrebno ni spominjati jer tu spadaju perverzije poput hlađenja tekućim
dušikom (a s time se ne treba igrati jer je vrlo opasno) i zaranjanja cijelog računala u
inertnu tekućinu (poput motornog ulja), što je pak komplicirano.
Overclocking u praksi
Komponente koje spadaju pod overclockiranje su procesori, grafičke kartice, chipseti na
matičnim pločama i RAM memorija. U većini slučajeva procesori različitih taktova
proizvode se istim procesom, a brzina procesora je brzina kojom je procesor u testiranju
radio pouzdano. Vrlo je čest slučaj da na tržište izađu procesori koji pouzdano mogu
raditi do krajnjih granica svojih fizičkih ograničenja, odnosno značajno većim od svojih
specifikacija, a s dobrim napajanjem i hlađenjem sporiji se (i jeftiniji) procesori mogu
natjerati na brzine jednake ili brže od skupljih i bržih procesora. Postoji opće rašireno
mišljenje da overclocking rezultira nestabilnošću sustava. To se ne događa ako je sustav
propisno testiran i ako se temperature i voltaže stalno prate.
Za dobar overclocking važna je i dobra matična ploča. Naime, neke matične ploče mogu
otključati množitelj procesora, što je broj kojim se množi brzina sabirnice i tako dobiva
takt procesora. Prije nekoliko godina, u samim počecima overclockinga, korisnici su
otkrili kako se radi postizanja veće brzine sabirnice ti množitelji mogu mijenjati, a
proizvođači procesora nakon toga su množitelje počeli zaključavati. Novije matične ploče
pretežno orijentirane overclockingu mogu otključavati množitelje.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti