Seminarski rad iz predmeta: JAVNE FINANSIJE
Tema: POREZ NA DOBIT
Mentor:
Student:
1. POREZ NA DOBIT
Porez na dobit se uvodi početkom prošlog vijeka sa razvojem društva kapitala, koja
omogućavaju velikom broju investitora da kupovinom dionica investirjau svo kapital kako
u postojeće, ako i u noce projekte. Razvojem masovne proizvodnje, društvo kapitala
ostvaruje visoku dobit a država uvodi novi poreski mehanizam – pored z adobit. Prvi put se
porez na dobit uvodi 1909. U SAD, a zatim 1920. u Njemačkoj, Austriji 1934., 1937
godine u Velikoj Britanji.
U ranim fazama bio je dosta sličan porezu na dohodak ali se s vremenom poret na dobit
sve više odvajao od poreza na dohodak kao poseban poreski mehanizam. Danas više nije ni
sporno da li treba primjenjivai porez na dobit u privredi. On je opšte prihvaćen i egzistria u
svim poreskim sistemima savremenih država.
Porez na dobit jest porez što ga trgovačka društva plaćaju na ostvarenu dobit, tj. na razliku
prihoda i rashoda. Taj se porez u drugim zemljama obično naziva porezom na dohodak
trgovačkih društava (corporate/corporation income tax), tj. pravnih osoba, za razliku od
poreza na dohodak koji plaćaju fizičke osobe (individual/personal income tax).
Jako je specifično pitanje, ko snosi teret samog poreza, pa su mišljena različita ali se
smatra da:
porez na dobit preduzeća nastaje kao posljedica postojanja samog društva
kapitala, to jeste njegovih dioničara koji istovremeno i nose njegov teret
porez na dobit preduzeća prevaljuje se unaprijed mehanizmom povećanih cijena
na potrošače, koji dakle postaju nosioci poreskog tereta na dobit
teret poreza na dobit preduzeća snose i dioničari i potrošači i radnici ali pritom
udio svakog od njih nije jednak, a postotni udio ovih triju segmenata podložan
je promjenama
porez na dobit preduzeća se smatra „naprosto još jednim troškom“ koji se
prema tome i prevaljuje, pa ga je neophodno zamijeniti nekim od oblika
potrošnih poreza.
Značenje poreza na dobit proizilazi iz socijalnog i ekonomskog značenja samih poreznih
obveznika, moć pojedinih multinacionalnih ompanija ponekad može biti jednaka onoj koju
imaju neke srednje velike države. Bitno značenje koje sa socijalnog i ekonomskog
stanovišta ima inauguriranje kooporacije onosno društva kao oblika poslovanja „s pravom
se uspoređuje s pronalaskom pare ili elektrike“, te je danas moderni privredni razvoj
nezamisliv bez poslovanja organiziranog u društva u kojima se rad i kapital udružuju radi
postizanja privrednih obostrano korisnih ciljeva. Stoga se navodi mišljenje da se društvo
može bez ikakva pretjerivanja smatrati centralnom ekonomskom institucijom moderne
zajednice.
1
Konačno, porez na dobit preduzeća štiti integritet poreza na dohodak građana. Naime, ako
dobit preduzeća nije oporezovana, tada pojedinac može smanjiti svoju poresku obavezu,
zadržavajući dohodak unutar preduzeća. Zbog toga, ako se dobit preduzeća ne oporezuje,
omogućeno je da se vrši „izbjegavanje“ plaćanja poreza na dohodak građana.
1.1.
Razlozi za uvođenje i opravdanje za ubiranje poreza na dobit
Opravdanje upotrebe poreza na dobit preduzeća u teoriji se zasniva na :
teoriji ekvivalencije
teoriji žrtve
ekonomsko-političkim razlozima za uvođenje poreza na dobit preduzeća
finansijsko-političkim razlozima uvođenja poreza na dobit preduzeća
1.1.1. Opravdanje poreza na dobit teorijeom ekvivalencije
Ako bi se opravdanje za porez na dobit tražilo u sadržaju načela usluga za protuuslugu,
onda je s jedne strane neophodno utvrditi koje su to usluge države koje opravdavaju
oporezivanje primjenom poreza na dobit, a s druge strane dokazati da je ekonomski
rezultat organizacija obveznih na plaćanje poreza na dobit ona logična osnova obračuna, na
temelju koje se može izračunati cijena za usluge što ih pruža država. Ukoliko se u
određenom porezu vidi protunaknada koja se daje za uslugu države, potrebno je da iznos
poreza odgovara vrijednosti usluga koje je poreski obveznik dobio od države.
U finansijskoj teoriji koja opravdanje poreza na dobit vidi u teoriji ekvivalencije postoje tri
vrste relevantnih usluga, i to
2
:
1
Pechman, J., Federal Tx Policy, The Brookings Institution, Washington DC, 1966., str 99.
2
Jelčić, B., Javne financije, RRIF-plus, Zagreb, 2001., str. 265
na dobit bi trebao biti pogodan i potreban instrument kojim bi se mogao kontrolisati veliki
posao, obuzdati se moć menadžmenta i ostvariti bolja preraspodjela dohotka i imovine.
Obzirom da ovakav vid poreza na dohodak potencira postojeće razlike u raspodjeli dohotka
i imovine, može se reći da bi integracija poreza na dobit s porezom na dohodak bila iz
mnogo razloga i preporučljiva.
1.1.4. Finansijsko – političko opravdanje poreza na dobit
Ukoliko tražimo opravdanje za postojanje poreza na dobit kao samostalnog poreskoh
oblika, moramo obratiti pažnju na cilj oporezivanja, odnosno, na načelo nediskriminacije
oprezivanjem pravnih i ekonomskih oblika.
U zavisnosti od toga koje će fizičke osobe biti opterećene iznosima poreza koji se u
zavisnosti od dobiti i plaćaju organizacije i drištva, mogu se manifestovati slijedeći uticaji
4
:
Na promjenu ponašanja organizacije na tržištu, tj.prouzrokovanje problema vezanih
sa prevaljivanjem, te
Poresko opterećenje osoba koje učestvuju u dobiti ( vlasnici udjela, zaposlenici s
pravom udjela u dobiti, povjerenici s udjeom u dobiti, i sl.).
1.2.
Elementi poreza na dobit
Četiri su temeljna elementa koji određuju karakter svakog poreza na dobit:
porezna osnovica,
porezni obveznik,
porezna stopa i
porezne olakšice.
1.2.1. Porezna osnovica
Poreska osnovica predstavlja razliku između oporezivih prihoda i rashoda koji se odbijaju
za tu poresku godinu. Oporezivi prihodi su svi ostvareni prihodi bilo po kom osnovu i
obliku, izuzev dividendi i učešća u dobiti koje primi pravno lice, prihoda od naplaćenih
otpisanih potraživanja ako su u prethodnom periodu bila uključena u poresku osnovicu,
4
Colm, G.,
The Corporation and the Corporate Income Tax in the American Economy,
AmecRev,
Vol.XLIV, New York, 1954., str.486
