Porez na dobit
UVOD
Da bi mogla da obavlja svoje funkcije, država mora da prikupi određen
iznos materijalnih i novčanih sredstava. Od kada postoji država, postoji i
potreba da se ona finansira. Svaka savremena država u svom sistemu ima
fiskalni sistem kojim prikuplja sredstva u obliku poreza.
Porez, kao oblik finansiranja javnih potreba, pojavljivao se još u
srednjem vijeku, ali njegova uloga je rasla, tako da on danas ima značajnu
ulogu, mnogo značajniju nego što je imao prije. Država u najkraćem mogućem
roku može da dođe do potrebnih sredstava prikupljanjem poreza.
Poreski sistem savremene države je centralni stub finansijskog sistema,
bez čijeg efikasnog funkcionisanja se ne može zamisliti ni efikasnost
makroekonomske politike (politika razvoja, politika stabilizacije, poreska
politika, politika investicija i budžetska politika). On je odraz ekonomskih i
političkih odnosa unutar jedne zemlje. Porez kao dio javnog prihoda ima
fiskalnu, ekonomsku i socijalnu ulogu u svakom privrednom sistemu jedne
zemlje. Porezi predstavljaju najznačajniji instrument prikupljanja prihoda u
nacionalnoj ekonomiji. Naplatom poreza smanjuje se ekonomska snaga
privrednih subjekata i fizičkih lica, smanjuje se učešće u procesu razmjene, što
se ciklično odražava i na sam proces reprodukcionih tokova u jednoj privredi.
Primjenom adekvatne poreske politike, moguće je suzbiti inflaciju i podsticajno
djelovati na rast i razvoj privrednih aktivnosti. U široj literaturi postoji
shvatanje da bi strukturu poreskog sistema trebalo podrediti ciljevima poreske
politike, koji se odnose na:
1
pokriće državnih rashoda (fiskalni cilj na duži rok),
konjukturne procese u privredi (prilagoditi postojećoj konjukturnoj
situaciji).
U ovom radu, objašnjen je značaj koji ima poreski sistem za jednu
zemlju. Porezi predstavljaju neophodna sredstva, potrebna državi da bi
funkcionisala i uspela da dostigne postavljene ciljeve. Porezi su najvažniji izvor
budžeta i bez njih država ne bi mogla da funkcioniše i finansira javna dobra i
zajedničke potrebe, kao što su odbrana, zaštita svojine i prava građana, javni
red i mir, obrazovanje, zdravstvo, infrastruktura i slično.
U Bosni i Hercegovini, odnosno Republici Srpskoj, poreske prihode čine
sredstva prikupljena na ime poreza na dohodak, poreza na dobit preduzeća,
poreza na imovinu, te indirektnih poreza Ovaj rad objašnjava strukturu poreza
na dobit preduzeća uz osvrt na Republiku Srpsku. Pomenuto je vrijeme kada je
nastao i kako se razvijao da bi dostigao oblik koji sada ima. Porez na dobit u
Republici Srpskoj regulisan je Zakonom o porezu na dobit preduzeća, pa je
dosta podataka preuzeto iz navedenog zakona.
Osnovni elementi ovog poreza objašnjeni su po glavama: poreski
obveznik, poreska osnovica, poreska stopa i poreski podsticaji. Poreski
obveznik je preduzeće, zadruga, odnosno drugo pravno lice, bez obzira kako je
koncipirano, koje ostvaruje prihode prodajom proizvoda ili vršenjem usluga
uz naknadu. Poreska osnovica predstavlja kvantitativno određen iznos
predmeta oporezivanja za svaki poreski oblik. Poreska stopa predstavlja iznos
poreza u odnosu na poresku osnovicu. Poreski podsticaji prestavljaju ustupak
koje država čini obveznicima, a koji se manifestuje kroz umanjene poreske
osnovice, umanjenje obračunatog poreza ili njihovo odlaganje.
2

1. POREZI
1.1. Pojam i karakteristike poreza
Porez predstavlja instrument javnih prihoda kojim država (uključujući i
niže političko-teritorijalne zajednice) od subjekata pod svojom poreskom vlašću
prinudno uzima novčana sredstva, bez neposredne protivusluge, u svrhu
pokrivanja svojih finansijskih potreba i postizanja ekonomskih, socijalnih i
drugih ciljeva.
Da bi ostvarila svoje funkcije i zadatke, državi su neophodna
odgovarajuća materijalna sredstva. Potrebna sredstva država pribavlja na
različite načine, crpeći ih iz različitih izvora. Najvažniji i najizdašniji izvor koji
koristi svaka savremena država da bi prikupila neophodna materijalna
sredstva jesu porezi.
Porez je nedobrovoljno plaćanje državi koje nije praćeno protivuslugom
koju bi od nje primio platilac poreza. To je instrument javnih prihoda kojim
država (uključujući niže oblike političko-teritorijalne zajednice) od subjekata,
pod njenom poreskom vlašću prinudno uzima novčana sredstva, a sa ciljem da
4
pokrije svoje finansijske potrebe i postigne druge, prvenstveno ekonomske i
socijalne ciljeve
Osnovna svrha ubiranja poreza je finansiranje budžeta i propisanih
nadležnosti države i njenih jedinica. Porezi su najvažniji izvor budžeta i bez
njih država ne bi mogla da funkcioniše i finansira javna dobra i zajedničke
potrebe, kao što su odbrana, zaštita svojine i prava građana, javni red i mir,
obrazovanje, zdravstvo, infrastruktura i slično.
Pored ovog glavnog cilja, drugi ciljevi oporezivanja su:
a) redustribucija dohotka ili imovine, gdje se neki građani opterećuju
porezom više, a drugi manje,
b) destimulisanje neželjenog ponašanja,i
c) ugradnja stabilizatora ukupnog dohotka zemlje kroz progresivno
oporezivanje.
Ključne karakteristike poreza su:
a) prisilnost,
b) derivativnost,
c) odsustvo neposredne protivnaknade,
d) finansiranje javnih rashoda,
e) novčano davanje
f) teritorijalni princip i dr.
Popović D, Ilić-Popov G.: “Ekonomija oporezivanja i poresko pravo”, Pravni fakultet, Beograd,
1995
5

1.2. Klasifikacija poreza
U literarturi srećemo više različitih podjela poreza, ovdje ćemo navesti
onu koja je po našem mišljenju najsveobuhvatnija.
1.
Neposredni i posredni
– Neposredni porezi su oni koji terete privrednu
sposobnost obveznika pogađajući neposredno njihovo bogatstvo ili
prihode. Posredni se naplaćuju u vezi sa radnjama proizvodnje,
potrošnje ili razmene dobara.
2.
Objektni (realni)
i
subjektni (personalni)
porezi – Objektni porezi su oni
koji pogađaju prihode, odnosno imovinu prema njihovim stvarnim
elementima, ne vodeći računa o ličnosti poreskog obveznika, niti o
njegovoj ukupnoj ekonomskoj snazi. Subjektni porezi vezani su za
određenu ličnost koja ostvaruje prihod (dohodak), odnosno kojoj pripada
imovina. Visina poreske obaveze zavisiće od ličnih i porodičnih prilika
obveznika i od njegove ukupne ekonomske snage.
3.
Analitički i sintetički
porezi – Analitički porezi su oni koji pogađaju samo
jedan elemenat poreskog događaja (npr. samo jedan objekat obveznikove
imovine, samo jednu vrstu obveznikovih prihoda). Sintetički porezi su
oni koji obuhvataju cjelinu neke poreske situacije (npr. ukupnu imovinu
obveznika, njegov cjelokupan dohodak).
4.
Opšti i namjenski
porezi – Prihodi svih opštih (nedestiniranih) poreza u
budžetu države čine jedinstvenu masu iz koje se finansiraju javni
rashodi. Kod namjenskih (destiniranih) poreza, zastupljen je princip
afektacije: prihodi određenog poreza vezani su za određenu namijenu,
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti