Fiskalna ekonomija: porezi na dohodak građana
FISKALNA EKONOMIJA
POREZI NA DOHODAK GRADJANA
SADRZAJ
UVOD................................................................................................................................................3
1. ISTORIJA POREZA..........................................................................................................................4
2. TIPOVI POREZA.............................................................................................................................5
3. POREZ NA DOHODAK FIZIČKIH LICA.........................................................................................7
3.1. CEDULARNI POREZ NA DOHODAK......................................................................................7
3.2. SINTETIČKI POREZ NA DOHODAK.......................................................................................8
4.1. OSNOVNE ODREDBE...........................................................................................................11

Francuski pisac Gaston Jeze opisuje porez. ,,Porez je davanje u novcu, koje država
ubira od pojedinca na osnovu svog suvereniteta, bez direktne protivnaknade, a u
cilju da pokrije javne terete.”
1. ISTORIJA POREZA
Od kada postoji država postoji i potreba da se ona finansira. Način njenog
finansiranja se veoma menjao tokom vremena.
U starija vremena (antika i srednji vek), porezi su bili manje važni nego danas, a
država i vladalac više su se oslanjali na prihode od krunske zemlje i rudnika
plemenitih metala, koji su se nalazili u vladaočevoj svojini. Vladalac je, kao
vlasnik svega postojećeg, koristio i rad podanika za svoje i državne potrebe, a bez
oporezivanja. Snažnije države naplaćivale su tribut od pokorenih država.
Ipak, i tada su postojali izvesni porezi, odnosno dažbine. U Egiptu se pominju
porez na ulje za kuvanje i glavarina, u Grčkoj carina i glavarina na robove i
strance, u Rimu glavarina u ranijem periodu, a kasnije porez na nasleđe i na
promet (žito, so), kao i carina.
I u srednjem veku prihodi od krunskih domena ostaju važan izvor prihoda
vladaoca i države, ali se šire porezi u obliku glavarine, poreza na zemlju i nasleđe
i raznih drugih dažbina. Deo poreza plaća se u naturi, kao deo žetve ili u stoci.
Crkva stiče velike prihode kroz razne dažbine.
Ристић Ж. Ђорђевић Д. ,, Међународне јавне финансије и буџетска политика ЕУ”, Београд , 2011
.
Pojava i rast mnogih poreza čvrsto je vezana za ratove i potrebu koju oni donose
da se u kratkom roku znatno poveća državni prihod. Tako je prvi porez na
dohodak građana uveden u Engleskoj 1799. godine kako bi se finansirao rat sa
Napoleonom. I kasnije su skokovi u oporezivanju rezultat ratova (na primer, I i II
svetskog), posle kojih poreski teret nije u potpunosti vraćan na pređašnji nivo.
Progresivan porez na dohodak uveden je prvi put u Pruskoj 1853, a zatim u
drugim zemljama (Britanija 1907, SAD 1913, Francuska 1917).
U Engleskoj je u srednjem veku naplaćivan porez i za svaki prozor na zgradi.
Poreski obveznici su zato zaziđivali prozore da bi plaćali manji porez. Posledica
takve poreske politike se i danas može videti na nekim zgradama u Londonu.
Tokom ropstva pod Turcima, Turci su naplaćivali čak i porez koji se zvao
"žvakalica".
2. TIPOVI POREZA
Osnovna podela poreza je na neposredne i posredne. Neposredni porezi su oni
koje plaćaju poreski obveznici koji ih i snose (porezi na dohodak građana, dobit
preduzeća i slično), dok se kod posrednih poreza (porezi na promet, carine i
slično) unapred zna da će ih poreski obveznih (trgovinsko preduzeće ili uvoznik)
prebaciti na nekog drugog (potrošača). Podela je ipak nepotpuna i nejasna,
budući da postoji prevaljivanje i neposrednih poreza, pa nije uvek jasno ko ih
snosi.
Osnovni porezi su:

Porez na kapitalne dobitke je porez koji se plaća u trenutku prodaje neke imovine
(nekretnine, vrednosni papiri itd) na njenu uvećanu vrednost od trenutka
nabavke.
3. POREZ NA DOHODAK FIZIČKIH LICA
Porez na dohodak je relativno novija vrsta poreza koja je zamenila porez na
prinos kojim se oporezivao svaki poreski izvor obveznika posebno. To je jedini
poreski oblik kod koga je poreski izvor, poreski predmet i poreska osnovica jedno
te isto. Porez na dohodak ima posebnu važnost zbog njegove fiskalne izdašnosti.
Takođe se ističe da je to prikladan instrument fiskalne politike radi ostvarivanja
stabilizacionih i redistributivnih ciljeva. Smatra se da se porez na dohodak može
bolje prilagoditi ličnim okolnostima poreskih obveznika nego ostali porezi jer
dopušta oporezivanje prema stvarnoj ekonomskoj snazi (ability to pay principle).
U poreskoj teoriji i praksi postoje tri tipa poreza na dohodak: cedularni, sintetički
i kombinovani (mešoviti) porez
.
3.1. CEDULARNI POREZ NA DOHODAK
Cedularni porez na dohodak obuhvata više posebnih podoblika od kojih svaki
zahvata prihod iz određenog izvora. Naziv potiče od francuske reči
la cédule
kojom se obeležava pojedinačna vrsta prihoda (npr. dobit od poslovanja,
zakupnina, kamata, dividenda, plata). Za svaku cedulu propisana je
proporcionalna poreska stopa. Osnovna karakteristika ovih poreza je da
posmatraju samo predmet koji daje određeni prihod a da ne vode računa o
ličnosti poreskog obveznika. Zato je cedularan porez realan jer ne uzima u obzir
niti dozvoljava odbijanje zbog umanjene poreske sposobnosti izazvane velikim
dugovanjima, bolešću ili smrću člana porodice i sl.Sa druge strane, ako se ima u
vidu razvrstavanje prihoda prema izvorima i njihovo posebno zahvatanje,
cedularni porezi su analitički jer pogađaju samo jedan element poreske situacije
obveznika. Cedularni porezi imaju dve načelne prednosti nad sintetičkim
porezom na dohodak.
Prvo, oni dopuštaju da se pojedini izvori prihoda mogu utvrditi na najprikladniji
način i da se naplata pojedinog poreza može vezati za specifičnosti sticanja
Đurković I., „Javne i monetarne finansije“, Univerzitet „Braća Karić“, Beograd, 2007, str. 76
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti