www.meshan.cjb.net

I UPRAVLJANJE FINANSIJAMA

1.

UPRAVLJANJE FINANSIJAMA-ULOGA, ZNACAJ I INSTRUMENTI

Finansijski menadzment mozemo posmatrati kroz povezanost svih funkcija u preduzecu: nabavne,
prodajne, proizvodne i finansijske funkcije. Upravljanje finansijama preduzeca ukljucuje sljedece funkcije:



finansijsku politiku



finansijsko planiranje



finansijsku oragnizaciju



finansijsku evidenciju, analizu i kontrolu



finansijske informacije

Finansijski menadzment mora spojiti tri funkcije u svom strateskom djelovanju:
1.

odrzavanje optimalne strukture imovine

kontrola procesa ulaganja

stalni trend povecanja ukupnih sredstava

Finansijski menadzer vodi racuna o ulaganjima, finansiranju i upravljanju sredstvima. Faktori koji uticu na
promjenu uloge i znacaj fin. menadzmenta:

procesi internacionalizacije i globalizacije

deregulacija «industrije» fin.usluga

konkurencija izmedju dobavljaca kapitala i davaoca fin.usluga

naglasen rizik i neizvjesnost poslovanja

promjena poreskih zakona

Fin. menadzment se definise kao proces kreiranja fin.uslova, izbor odgovarajucih instrumenata i odluka u
svrhu  ostvarivanja  izabranih  finansijskih  ciljeva.  Fin.  menadzment  je  posebno  povezan  sa  fin.
inzinjeringom  i  fin.marketingom.  Fin.marketing  je  aktivnost  u  prikupljanju,  koncentraciji  i  distribuciji
novcanih sredstava. Osnovni zadatak fin.marketinga je definisanje izvora finansiranja. Fin. inzinjering ima
zadatak  da  osigura  finansiranje  preduzeca,  predlozi  nove  procedure  finansiranja,realizuje  operaicje
finansiranja, te aranzira finansiranje investicionog projekta. Posebni zadaci fin. inzinjeringa su : procjena
vrijednosti  preduzeca,  privatizacija,  spajanja  i  aktivizacije,  finansijsko  restrukturiranje,  diverzifikacija
fin.strukture.

AKTIVNO UPRAVLJANJE FINANSIJAMA – USLOV OPSTANKA I RAZVOJA

Upravljanje fin. funkcijom je disciplina od koje u velikoj mjeri zavisi uspjeh poslovanja. Prema
tradicionalnom pristupu, fin.funkcija ima sljedece zadatke:

planiranje potrebnih sredstava

pribavljanje sredstava po najpovoljnijim uslovima

disponiranje sredstava

analiza upotrebe i koristenje sredstava

evidencija i informisanje uprave preduzeca

Znacaj fin.aktivnosti uslovljen promjenama u svjetskoj ekonomiji, intenzivne u posljednje dvije decenije:

kretanje kapitala postalo je veoma dinamican faktor svjetske ekonomije

kretanje kapitala se sve vise odvaja od tokova realne ekonomije

kretanje deviznih kurseva glavnim medjunarodnih valuta, dinamika kamatnih stopaznacajno
utice na konkurentsku poziciju preduzeca na svjetskom trzistu.

Pojava finansijskih inovacija

Razvoj informacione tehnologije

www.meshan.cjb.net

II FINANSIJSKO OKRUŽENJE

FIN. SISTEM - INDIKATOR STANJA EKONOMIJE I OKVIR UPRAVLJANJA
FINANSIJAMA

Finansijsko okruzenje je finansijski sistem kao indikator stanja ekonomije i okvir upravljanja finansijama.
Da bi ekonomija mogla upravljati potreban je stabilan fin.sistem. Fin. sistem je kljucni preduslov za
stabilan razvoj zemlje. Osnovni zadatak fin.sistema je da omogući nesmetan tok finansijskih sredstava
kroz ekonomski sistem jedne zemlje. Tok finansijskih sredstava se desava izmedju dva subjekta:
1.

onaj koji ima visak sredstava (suficitne jedinice)

onaj koji ima manjak sredstava (deficitne jedinice)

Ovaj tok povezuje dvije makroek. Kategorije: stednju i investicije. Stednja se veze za suficitne jdinice
(visak nova) iz kojeg treba da prevazidje investicije. Stabilan i snazan finansijski sistem je preduslov za:

nesmetano odvijanje procesa reprodukcije

nesmetanu cirkulaciju novca i optimalna likvidnost subjekta

ostavrivanje ciljeva monetarne politike

funkcionisanje komercijalnog bankarstva

regulisanje ukupne ponude i potraznje, kao i cijene na fin.trz.(kamata)

aktivno upravljanje finansijama

Finansijske sisteme dijelimo na dvije skupine:
1)fin.sistem orjentisan prema bankama (Njemacka, Japan)
2)fin.sistem orjentisan prema berzama ( London, New York)
Elementi fin.sistema:

fin. trzista

fin. instrumenti

fin. institucije i ucesnici

Finansijsko tržiste

je sastavni element fin.sistema i predstavlja jedan od osnovnih postulata fnkcionisanja

tr.ekonomije. Brojni faktori odredjuju razvoj fin.trzista, a najvazniji su:

novac

monetarna politika

inflacija

koncentracija kapitala

Osnovne funkcije fin.trzista:

alokacija novca i kapitala

obezbjedjivanje likvidnosti

odredjivanje cijene

mobilizacija finansijske stednje

smanjenje transakcionih troskova

alokacija rizika

Vrste fin. tržista
*sa aspekta lokacije gdje se fin. transakcija obavlja:

lokalno
nacionalno ( trz. Se odnosi na cijelu zemlju)
internacionalno medj. Trziste

*prema porijeklu učesnika u fin. transacijama:

1) domace (transakcije unutar zemlje)
2) medjunarodno ( transakcije u kojem je bar jedan ucesnik iz inostranstva)

*sa aspekta roka izvršenja transakcije razlikujemo:

promptna (gdje su prava i obaveze po osnovu zakljucenja ugovora realizuju odmah.
Nazivaju se jos i spot-fin.trzista)

terminska ili derivatna trzista (obaveze po sklopljenom ugovoru ostvaruju se u buducem
periodu-dodjem ti



)

*prema karakteru tržisnog materijala:

www.meshan.cjb.net

Najčešći tip je ova s fiksnom kam.stopom. Obveznice su instrument duga imaju rok dospijeća.

Dionice

su vlasnički fin.instrument nemaju rok dospijeća, kvalifikuju se u dvije grupe:

- obične
-

preferencijalne

Izvedeni vr.papiri

su fin.derivati predstavljaju prava na druge oblike finansijske aktive. Finansijski derivati

su izazvali krupne promjene na trzistu najrazvijenijih zemalja. Izvedeni vr.papire se smatraju
«katalizatorima» razvoja fin.trzista. Cetiri osnovna izvedena vr. papira:

forward

futures

option

swap

Finansijske institucije i učesnici

Grupe fin. institucija:

centralne monetarno.finansijske institucije (Centralna Banka)

depozitne institucije ( Komercijalna banka)

nedepozitne institucije (osiguravajuća društva, investicioni fondovi,penzioni fondovi, finansijske
kompanije)

čisto posrednicke institucije ( brokeri i dileri)

www.meshan.cjb.net

POGLAVLJE II :TEMELJNI KONCEPTI UPRAVLJANJA FINANSIJAMA

I VREMENSKA VRIJEDNOST NOVCA

Koncept  vremenske  preferencije  novca  počiva  na  nekoliko  činjenica.  Prvo,  ako  novčanu  jedinicu  koju
posjedujemo danas  možemo  profitabilno uložiti, tada ćemo  već sutra raspolagati sa više od jedne  novčane
jedinice,  ovisno  o  stopi  prinosa.  Drugo,  ukoliko  ekonomija  bilježi  svake  godine  određenu  stopu  inflacije,
tada  novčana jedinica danas  vrijedi  više nego novčana jedinica u budućnosti, jer inflacija  predstavlja opšti
rast  cijena  i  pad  kupovne  moči  novca.  Treće,  raspolaganje  sa  jednom  novčanom  jedinicom  danas  znači
sposobnost  tekuće  potrošnje,  dok  raspolaganje  sa  jednom  novčanom  jedinicom  u  budućnosti  znači
odgađanje potrošnje. četvrto, svako odgađanje sa sobom nosi određeni rizik da planirani novčani tokovi neće
moći biti realizirani po planiranoj dinamici, a izvjesno je samo ono što je bilo i što jeste.
Za razumijevanje koncepta vremenske preferencije novca koji je ključan kako za ekonomiju uopće, tako i za
finansijski menadžment, važno je znati da su novčane jedinice i/ili novčani tokovi uporedivi samo i jedino
ukoliko su svedeni na istu vremensku jedinicu.
Na osnovu godišnje stope prinosa računa se relativna
stopa, koja je ustvari preračunata stopa prinosa na ispodgodišnji nivo (m-ti dio godine), pa je relativna stopa
prinosa
p′ = p/m
Prinos  se  može  obračunavati  na  kraju  ili  na  početku  obračunskog  perioda.  Ako  se  kapitalisanje  ili
diskontovanje  vrši  na  kraju  obračunskog  perioda,  govorimo  o  dekurzivnom  računanju,  a  ako  se  vrši  na
početku perioda, o anticipativnom računanju. Dekurzivno računanje je u praksi češće od anticipativnog.

UKAMAĆIVANJE

-je izračunavanje buduće vrijednosti novčanih tokova, odnosno to je svođenje gotovinskih iznosa na neki
budući datum.

1.1.

Jednokratni iznosi

1.1.1.

Godišnje ukamaćivanje

=PV + I , odnosno

=PV(1+i)

- buduća vrijednost na kraju n razdoblja,

PV – početni iznos,
i – kamatna stopa,
n – broj razdoblja.
Glavnica uvećana za iznos kamate prethodne godine predstavlja osnovicu za računanje kamate za narednu
godinu, i tad se računa kamata na kamatu, a to je složeno ukamaćivanje. Pored ove, postoji i
jednostavna(prosta) kamata-kamata koja se plaća, odnosno obračunava samo na početni iznos: SI= PV· i ·n
FV= PV + SI
FV= PV[1+(i·n)]
Pri obračunavanju prostih kamata, buduća vrijednost je manja u odnosu na vrijednost obračunatu po sistemu
složenog ukamaćivanja.

1.1.2.

Ispodgodišnje ukamaćivanje

Ovdje se obračun i plaćanje kamate vrši više puta u toku jedne godine. U uslovima ovakvog ukamaćivanja,
kamatnu stopu treba podijeliti s brojem perioda za koji se vrši ukamaćivanje-m, a dobijeni izraz dići na
potenciju m puta n:
FV

= PV·(1+i/m) gdje je m-broj obračuna godišnje.

1.1.3.

Efektivna kamatna stopa

Različite  tipove  investicija  najčešće  karakterišu  različiti  periodi  ukamaćivanja.  Ako  želimo  upoređivati
investicije  koje  karakterišu  različiti  periodi  ukamaćivanja,  tad  moramo  razlikovati  nominalnu,  odnosno
kotiranu  kamatnu  stopu  i  efektivnu  kamatnu  stopu.  Efektivna  kamatna  stopa  je  stopa  sa  godišnjim
ukamaćivanjem  jednaka  kamatnoj  stopi  sa  ispodgodišnjim  ukamaćivanjem.  Ona  osigurava  iste  godišnje
kamate kao i nom. kamatna stopa uz obračun kamata za m perioda godišnje. Izražava se:
k

=(1+i/m)

-1, gdje je i- nom.kamatna stopa, k

-efektivna kamatna stopa.

Razlika efektivne i nominalne kamatne stope će biti veća što je češće ukamaćivanje, odnosno što je m veće.

www.meshan.cjb.net

Odnosno pomoću tablica: PV = R·IV

n-1

+ R

Zadaci u knjizi-72.str.

2.4.

Sadašnja vrijednost beskonačnog jednolikog novčanog toka

Beskonačni jednoliki novčani tok je niz isplata (primitaka) koji se javljaju u jednakim intervalima i nikad ne
prestaju. Sadašnja vrijednost beskonačnog jednolikog novčanog toka se izračunava:

I konačno: PV = R



2.5.

Sadašnja vrijednost rastuće vječne rente

U uslovima rastuće vječne rente, sadašnja vrijednost se računa:

Ako je diskontna stopa - i, viša od stope rasta – g, sadašnja vrijednost vječne rente se može izračunati
pomoću Gordonovg modela: PV = R

/ (1-g)

Ovaj model se koristi i kod izračunavanja vrijednosti dionica čije dividende rastu.

2.6.

Amortizacija zajma

Zajam se amortizuje jednakim godišnjim anuitetima, a iznosi jednakih godišnjih anuiteta se izračunavaju: a
= K / PVIFA

(1,n)

tj. a = K / IV

Zadaci u knjizi-74.str.

II RIZIK I NEIZVJESNOST

1.

POJAM RIZIKA I NEIZVJESNOSTI

Rizik  je  vezan  za  buduće  ishode  posmatrane  pojave,  odnosno  poslovnog  poduhvata.  Ako  je  moguć  samo
jedan  ishod,  to  je  situacija  sigurnosti(izvjesnosti).  Tad  su  poznati  svi  elementi  rezultata
poslovanja(npr.ulaganje u vrij.papire sadrži visok stepen sigurnosti). Druga, znatno česća situacija je kada je
moguće  više  ishoda  koji  su  poznati  investitoru  i  za  koje  je  moguće  dati  vjerovatnoće  njihovog  nastanka.
Treća situacija je kad postoji više ishoda koji mogu biti navedeni, ali ne i vjerovatnoća nastanka tih ishoda-
to  je  situacija  neizvjesnosti.  Četvrta  situacija  je  kad  investitor  ne  može  da  navede  ne  samo  vjerovatnoće
mogućih ishoda nego ni same ishode poduhvata. U ovom slučaju u pitanju je „najdublja“ neizvjesnost, i ova
situacija je najteža za donosioce odluka.

IZVORI (VRSTE) RIZIKA



Poslovni  rizik  se javlja  kao posljedica varijabilnosti rezultata poslovanja. U velikoj  mjeri zavisi od
od  odnosa  fixnih  troškova  prema  varijabilnim(operating  leverage).  Veće  učešće  fixnih  troškova  u
ukupniim vodi porastu poslovnog rzika.



Finansijski rizik je određen nivoom zaduženja, odnosno stepenom korištenja finansijske
poluge(financial leverage). Svi rizici, manje-više sadrže i finansijski rizik istovremeno.



Projektni rizik  se ogleda u varijacijama novčanih prinosa koji se očekuju u budućem  vremenskom
periodu,  kao  rezultat  exploatacije  projekta.  Izvori  projektnog  rizika  su:tržiste,  tehnologija  i  faktor
troškova.



Portfolio rizik se ogleda u varijacijama prihoda na vrij. papire, odnosno druge komponente porfolija.
U velikoj mjeri se može reducirati pažljivom selekcijom komponenti portfolija.

Rizik se javlja kao posljedica varijabilnosti mogućih ishoda, a uzroci varijabilnosti se mogu podijeliti u 2
grupe: sistemske i nesistemske izvore rizika, a zajedno čine ukupan rizik varijabilnosti rezultata.



Sistemski rizik je nedjeljiv i ne može se izbjeći, jer je posljedica kretanja u ekonomiji u cjelini. Faktori

koji  određuju  ovaj  rizik  su:privredno-sistemske,  ekonomsko-političke,  čisto  političke  i  čisto  sociološke
promjene u  okruženju.  Sistemska varijabilnost rezultata, odnosno  sistemski rizik,  znači  da se cijene roba i
usluga  kreću  sistematski  u  skladu  sa  glavnim  uticajnim  faktorima.  I  ovdje  je  očekivanje  premije  za  rizik
sasvim relano. Ovo je važan stav moderne portfolio teorije.
Višem sistemskom riziku u svom poslovanju su izložene:infrastrukturne djelatnosti i bazna industrija, kao i
one djelatnosti koje su po obilježju ciklične.



Nesistemski rizik je karakterističan za određeni ekonomski subjekt, granu ili grupaciju, zato se često

naziva i specifični rizik. S obzirom na to da je ove rizike mouće uspješno tretirati diverzifikacijom, a
moguće ih je i izbjeći, nerealno je očekivati nagradu(premiju za rizik). Najčešći faktori koji određuju