Pravni položaj Agencije za elektronske medije Crne Gore
FAKULTET ZA DRŽAVNE I EVROPSKE STUDIJE
PODGORICA
Student: Dragana Sokić
Br.indeksa: 12/08
PRAVNI POLOŽAJ AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE
CRNE GORE
(
Diplomski rad
– III godina dodiplomskih studija)
Mentor: Prof. dr Djorđije Blažić
Pravni položaj Agencije za elektronske medije Crne Gore
2
Podgorica, jun 2011.
SADRŽAJ:
UVOD
……………………………………………………………………………………
….
04
I
TEORIJSKI ASPEKT
Razvoj elektronskih medija u Crnoj Gori ................................................................
.....
05
II
MEĐUNARODNO
–
PRAVNI
ASPEKT
2.1. Pregled Evropskog prava (Acquis Communautaire) i principa Savjeta Evrope ......
.....
06
2.2. Princip sektora komunikacija u zemljama Evropske Unije (EU) ............................
.....
09
III
KOMPARATIVNI ASPEKT
3.1. Radio difuzne ustanove u nekim uporednim pravnim sistemima ............................
.....
11
3.2. Regulatorna tijela za radio-difuziju i elektonske komunikacije ..............................
.....
12
3.2.1. Njemačka .................................................................................................................
.....
12
3.2.2. Danska .....................................................................................................................
.....
13
3.2.3. Srbija ........................................................................................................................
.....
13
3.2.4. Hrvatska ...................................................................................................................
.....
14
3.2.5. Bosna i Hrecegovina ................................................................................................
.....
14
IV
POZITIVNO PRAVNI ASPEKT AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE
CRNE GORE
4.1. Regulacija i nezavisna regulatorna tijela .................................................................
.....
15
4.2. Pojam agencija – osvrt na Crnu Goru ......................................................................
.....
18
4.2.1. Definisanje agencija .................................................................................................
.....
18
4.2.1. Opšte karakteristike agencija ...................................................................................
.....
18
4.2.2. Statusni oblici agencija u Crnoj Gori .......................................................................
.....
19
4.3. Opšta regulativa i struktura elektronskih medija .....................................................
.....
21
4.3.1. Načela u oblasti AVM usluga ..................................................................................
.....
21
4.3.2. Status Agencije za elektronske medije .....................................................................
....
22
4.3.3. Koordinacija sa drugim regulatornim i državnim organima ....................................
.....
23
4.3.4. Agencija za elektronske medije: nadležnosti ...........................................................
.....
23
4.3.5. Agencija za elektronske medije: imenovanja ...........................................................
....
25
4.3.6. Agencija za elektronske medije: finansiranje ..........................................................
.....
27
4.3.7. Unutrašnja organizacija Agencije za elektronske medije ........................................
.....
29
4.3.8. Pretpostavke nezavisnosti određene na osnovu osnivačkog zakona ........................
....
30
4.4. Strategije razvoja radio – difuzije u Crnoj Gori .......................................................
....
30

Pravni položaj Agencije za elektronske medije Crne Gore
4
UVOD
U ovom radu prikazan je pravni položaj Agencije za elektronske medije u Crnoj Gori. U kraćim
crtama pomenut je pravni okvir koji uređuje osnivanje i rad navedenog samostalnog regulatornog
tijela u Crnoj Gori, kao i pravni položaj takvih tijela u okviru sistema državnih organa Crne
Gore. Pomenut je nastanak samostalnih i regulatornih tijela kao novog organizacionog oblika u
sistemu državnih organa. Osim toga, ukazano je na pravne praznine i nedorečenosti pojedinih
propisa koji uređuju pravni položaj i rad samostalnih i regulatornih tijela u našoj zemlji.
Prikazano je definisanje pravnog okvira kojim je regulisan rad elektronskih medija. Posebna
pažnja posvećena je pozitivno pravnom aspektu Agencije za elektronske medije Crne Gore, u
okviru čega je rad usmjeren na položaj, nadležnosti, imenovanje i finansiranje Agencije.
Cilj moga rada je da, kroz pravni položaj Agencije za elektronske medije, na potpuniji i
jednostavniji način ukažem na značaj radio-difuzije i samostalnih regulatornih tijela u našoj
državi. Radio – difuzni sistemi su od posebne važnosti za svaku zemlju. Drugim riječima, radio –
difuzni sistemi i funkcionisanje je od posebnog društvenog interesa, što je ujedno i jedan od
razloga odabira moje teme. Radio-difuzija, koja obično podrazumijeva emitovanje radijskog i
televizijskog programa, u svim razvijenim državama smatra se strateški važnom oblašću. Jedan
od osnovnih interesa koji država ima u oblasti radio-difuzije je opšti interes koji se ostvaruje
javnim informisanjem građana i širenjem kulturne politike preko elektronskih medija pa se
manje ili više (u zavisnosti od stepena demokratičnosti društva), kontrolisano formira javno
mnjenje. Osim toga, medijska samoregulacija predstavlja demokratski mehanizam kojim se
uspostavlja ravnoteža između slobode medija i obezbjeđivanja profesionalnog i tačnog
izvještavanja, u skladu sa etičkim standardima. Crna Gora dobijanjem statusa kandidata za
ulazak u Evropsku uniju mora ispuniti sedam uslova za članstavo, među kojima je i jedan od
osnovnih uslova sloboda medija. Sloboda medija, demokratija i vladavina prava, između ostalog,
predstavljaju ključne korake za evropske integracije.
Naša želja da postanemo članica EU dovela nas je u pozijciju da i sami prihvatimo neku vrstu
zakonodavne harmonizacije po preporukama Sasvjeta Evrope. Zakon o elektronskim medijima
se na tim načelima i zasniva. Zakonska regulativa vezana za medije naše zemlje usklađena je sa
nizom dokumenata Savjeta Evrope.
Ključne riječi
: regulatorna tijela, agencije, javna ovlašćenja
Skraćenice:
AEM - Agencija za elektronske medije
ZEM - Zakon o elektronskim medijima
AVMS - Audiovizuelne medijske usluge
OUN - Organizacija Ujedinjenih Nacija
SE - Savjet Evrope
5
EU - Evropska Unija
OEBS - Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju
I
-
Teorijski aspekt
Razvoj elektronskih medija u Crnoj Gori
Crna Gora je najnovija članica Ujedinjenih nacija
. To je jedna od najmanjih država u Evropi, u
kojoj manje od 700.000 stanovnika živi na 13 800 kvadratnih kilometara.
pomenutu veličinu Crne Gore, broj elektronskih medija u našoj zemlji je izuzetno velik. Crna
Gora je jedna od posljednjih zemalja jugoistočne Evrope koja je otpočela sveobuhvatnu medijsku
reformu. Prije 1998. godine postojalo je svega par privatnih medija s nezavisnom uređivačkom
politikom. Tokom tog perioda, uz par rijetkih izuzetaka, elektronski mediji bili su pod strogom
kontrolom države. Ponovno oživljavanje medija, uključujući i oblast radio – difuzije, započinje
1998. godine kada je,
između ostalog, donesen novi Zakon o javnom informisanju, u koji su
ugrađeni evropski standardi za regulisanje javnog informisanja, medijskih sloboda, osnivanja
medija itd. Prema tom zakonu, u Crnoj Gori nema cenzure javnih medija, a njegov pravno-
politički okvir je bio takav da omogućava nesmetano osnivanje i izdavanje javnih glasila. Takve
zakonske norme doprinijele su ubrzanom osnivanju i elektronskih i štampanih medija u Crnoj
Gori. Sloboda javnog informisanja,
garantuje se na nivou standarda koji su sadržani u
međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima i slobodama (OUN, OEBS, Savjet Evrope,
EU). Primjenom ovog zakona stvoren je pravni osnov za osnivanje privatnih medija. Kao
rezultat toga došlo do značajnog povećanja broja privatnih radio i televizijskih stanica, novinskih
agencija i medija iz domena štampe. Ovakav napredak nametnuo je potrebu za novim
definisanjem pravnog okvira, kojim bi se regulisao rad elektronskih medija u Crnoj Gori.
Tada se i osjetio
prvi značajan napredak
jer Vlada je počela da mijenja svoj odnos prema
emiterima, prvenstveno zbog generalnog zaokreta u državnoj politici. Državni mediji su počeli
da mijenjaju svoju uređivačku politiku, a Vlada je otvorila vrata i za privatne emitere,
pojednostavljujući postupak registracije i osnivanja elektronskih medija. Prve privatne radio i TV
stanice pojavile su se 90 – ih godina.
Većina komercijalnih emitera osnovana je krajem 90 – ih
godina zahvaljujući brojnim stranim donacijama. Međutim, prava demokratizacija i otvaranje
28 juna 2006. godine
Crna Gora je postala 192 članica Ujedinjenih nacija. Vidi:
http://www.un.org/members/growth.shtml
(korišćeno 21.aprila 2011. godine).
Crna Gora je na šestom mjestu među najmanjim suverenim državama u kontinentalnoj Evropi, poslije
Luksemburga, Andore, Lihtenštajna, Monaka i Vatikana.
Pod slobodom javnog informisanja podrazumijeva se sloboda izražavanja različitog mišljenja; sloboda
izražavanja, prikupljanja, širenja, objavljivanja, primanja informacija; sloboda nesmetanog pristupa svim izvorima
informacija i sloboda osnivanja preduzeća, ustanova, agencija, koja obavljaju informativnu novinsko - izdavačku ili
radio-difuznu djelatnost.
Prve privatne radio-stanice, su Antena M i Elmag, osnovane 1994. godine. Godinu dana kasnije počele su sa
radom i prve private TV stanice: TV Blue Moon i TV Elmag.

7
II
-
Međunarodno
-
pravni aspekt
2.1. Pregled Evropskog prava (Acquis Communautaire)
i principa Savjeta Evrope
Od svog osnivanja 1949. godine, Savjet Evrope promoviše standardizaciju društvenih i pravnih
praksi zemalja članica u cilju kreiranja međunarodnog pravnog okvira koji reguliše distribuciju
televizijskih programa izvan granice matične zemlje.
Pojava sve većeg broja TV kanala koji imaju za cilj da budu viđeni što širem broju gledalaca, a
što je upravo svojstvo televizije kao globalnog medija, još od 1989. godine uzrokovala je da
Savjet Evrope donese posebnu
Konvenciju
o prekograničnoj televiziji
.
Konvencija je donijeta 1989. godine i označava jednu od najznačajnijih inicijativa Evropske
unije u okviru audiovizuelne i medijske politike čiji je cilj uspostavljanje zajedničkog tržišta
televizijskog programa. Komitet ministara Saveta Evrope je 5. maja 1989. godine u Strazburu
otvorio za potpisivanje Evropsku konvenciju o prekograničnoj televiziji.
Konvencija je stupila na snagu 1. maja 1993. godine. Ova Konvencija, koja je kasnije prerasla u
Direktivu “Televizija bez granica“ i doprinijela donošenju jos nekoliko drugih direktiva u oblasti
prikazivanja TV programa, predstavlja osnovu na kojoj se danas zasniva i usklađuje pravna
regulativa iz ove oblasti među državama članicama. Usvajanjem
Konvencije o prekograničnoj
televiziji
sve
zemlje članice Evropske Unije pozvane su da private jedinstven sistem
odgovornosti za ponuđene audiovizuelne sadržaje, koji će biti lišeni bilo kakvog teritorijalnog
ograničavanja u emitovanju na čitavom prostoru Evrope. Konvencijom nisu bili obuhvaćeni svi
aspekti emitovanja već ona postavlja minimum pravila koje emiteri moraju poštivati prilikom
emitovanja televizijskih programa. Zatim je komitet ministara SE 9. septembra 1998. usvojio
Protokol s izmenama te Konvencije.
Prihvatanje ove Konvencije i Preporuka, koje iz nje
proizilaze, obavezno je za svaku državu članicu, a sugeriše se u Savetu Evrope i svim državama
koje su za članstvo u EU zainteresovane.
Dakle, može se reći da su Preporuke SE obavezujuće i za nas.
Direktiva „Televizija bez granica“
usvojena je 1997. godine. Glavni ciljevi Direktive bili su
zagarantovati gledaocima i slušaocima, u svim državama članicama, pristup programima i
signalima porijeklom iz bilo koje druge države članice, uskladiti standarde o oglašavanju u Uniji
i osigurati da više od 50 % programa u javnoj radio-difuziji bude evropska produkcija.
Komitet ministara SE je Protokol o izmjenama Konvencije o prekograničnoj televiziji otvorio za potpisivanje
stranama ugovornicama sadašnje Konvencije 1. oktobra 1998. Potokol je objavljen u Zbirci evropskih ugovora
(ETS) pod brojem 171, koji je stupio na snagu 1. marta 2002. godine.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti