1
SADRŽAJ:
1 UVOD
………………………………………………………………………………………………………………………..2.
2. ŽIVOT I DJELO IVANE BRLIĆ MAŽURANIĆ
……………………………………………………………….3.
3. MODERNA KAO KNJIŽEVNOPOVIJESNO I ESTETSKO IZVORIŠTE AUTORICE
………….5.
4. SLAVENSKA MITOLOGIJA I USMENA TRADICIJA U PRIČAMA IZ DAVNINE
…………….6.
4.1. POSTANAK PRIČA IZ DAVNINE …………………………………………………………………….6.
4.2. MITOLOŠKI I MITSKI SLOJ ……………………………………………………………………………8.
4.3. VRIJEME I PROSTOR ZBIVANJA ………………………………………………………………….10.
4.4. LIKOVI ………………………………………………………………………………………………………..12.
4.5. BILJNI SVIJET ………………………………………………………………………………………………22.
5. ZAKLJUČAK
…………………………………………………………………………………………………………..….27.
6. BIBLIOGRAFIJA
………………………………………………………………………………………………………...28.
7. LITERATURA
...................................................................................................................29.
2
UVOD
Ovaj rad nastojat će prikazati utjecaje slavenske mitologije i usmene tradicije u
Pričama iz
davnine
Ivane Brlić-Mažuranić što nije nimalo lak zadatak s obzirom na čitave galerije
fantastičnih motiva koji se u njemu javljaju. Ipak, navedeni je zadatak odrađen s ljubavlju
pasioniranog čitača takozvane
fantasy
literature.
Nakon osvrta na život i književni rad autorice, te smještanja djela u književnopovijesni kontekst
rad se usmjerava na prepoznavanje konkretnih mitoloških motiva koji su prisutni kako u
pojedinim likovima i njihovim imenima, tako i u biljnom svijetu
Priča iz davnine
. Pri obradi
mitoloških bića i mitološkog svijeta kojega je ova autorica izgradila razdvojila sam dvije razine
(mitološko i mitsko) prema uzoru na ideju koju je u svom radu iznio Cvjetko Milanja ugledajući
se na Northropa Fryja, a kao osnovnim metodološkim postupak koristit ću se komparatističkom
analizom srodnih motiva u djelu i mitološkoj literaturi.
4
su joj prvi radovi objavljeni tek početkom dvadesetog stoljeća. Zbirku pripovjedaka i pjesama za
djecu
Valjani i
nevaljani
izdala je 1902. u vlastitoj nakladi. Priče i tekstovi poput serije
obrazovnih članaka naslovljenih
Škola i praznici
objavljivani su redovito od 1903. nadalje.
Napisala je zbirku (ne-dječjih) pjesama
Slike
1912., pedagoški intoniranu
Knjigu omladini
1923.,.
Slijedeće četiri godine najznačajnije je razdoblje njezina književnog stvaralaštva – 1913.
objavljuje dječji roman
Čudnovate zgode šegrta Hlapića
(prema kojem je napravljen i crtani
film), a 1916. zbirku bajki
Priče iz davnine
, dva najbolja i najpoznatija djela.. 1927. izlazi joj zbirka
dječjih stihova
Dječja čitanka
o zdravlju
, bez oznake autora, predavanje što ga je održala na Dan
mira 11. studenoga 1929., nazvano
Mir u duši
, kao posebni otisak iz Hrvatske revije 1930., te tri
sveska zapisa o obiteljskom rodoslovlju „
Iz arhiva obitelji Brlić u Brodu na Savi
“ (1934. – 1935.).
Krajem 1937. Objavljuje dječji povijesno-pustolovni roman
Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata,
za
kojeg je građu pronašla u povijesnim istraživanjima svoga oca Vladimira.
Kao ljude u kojima je pronalazila i tražila uzore za svoj životni put Ivana Brlić-Mažuranić osim
djeda Ivana Mažuranića, izdvojila je pjesnika i estetičara Franju Markovića, te biskupa Josipa
Jurja Strossmayera. Još kao dijete divila se Markovićevoj poeziji, a posebno njegovom doživljaju i
osjećaju ljepote. Josipa Jurja Strossmayera doživjela je kao izvanrednog govornika, vještog
konverzatora, dobrog poznavaoca književnosti, umnog političara i duboko religioznog čovjeka.
Srce i slika dva su osnovna elementa njezine umjetnosti.
Govoreći o svom stvaralaštvu, ističe da
postoji zakon srca iz kojeg proizlazi određeni osjećaj i potreba da se izreknu neki najdublji i
najsuptilniji doživljaji. Užitak nije najjače čuvstvo koje vodi pisca u kreiranju njegovih tema i
motiva, već je to osobitost prizora koji se nameće oku. Njezin dodir sa svijetom, prema tome, nije
ništa drugo nego stvaranje jedne goleme slikovnice, a umjetnost kao fenomen ljudskog duha
samo je umijeće literarnog transformiranja te slikovnice u adekvatnu riječ.
3
Akademija ju je dva puta (1931., 1938.) predlagala za Nobelovu nagradu, primivši je 1937. za
svog člana, kao prvu ženu kojoj je dodijeljena takva čast. Kritika je njezinu prozu držala
3
Miroslav Šicel:
Književno djelo Ivane Brlić-Mažuranić: Zbornik radova o Ivani Brlić-Mažuranić
, str. 10., Mladost,
Zagreb, 1970.
5
jedinstvenom sintezom životnog idealizma, naravnosti izraza i delikatnosti rijetkoga humora (A.
G.Matoš) pa su je, premda je pisala za djecu, hvalili kolege (A. B. Šimić, D. Domjanić) i književni
povjesničari (A. Barac). Školska knjiga ustanovila je književnu nagradu Ivana Brlić-Mažuranić
1971. radi promicanja književnog stvaralaštva za djecu i mladež.
Umrla je 21. rujna 1938. u šezdeset i četvrtoj godini života u Gottliebovu sanatoriju na
Srebrnjaku u Zagrebu, i pokopana je u obiteljsku grobnicu u arkadama na Mirogoju u Zagrebu.
Nakon smrti objavljena joj je knjiga
Srce od licitara
(Zagreb, 1938.), a 1943. objavljena joj je još
jedna knjiga
Basne i bajke.
Često nazivana hrvatskim Andersenom (radi njene virtuoznosti kao pripovjedača za djecu) i
hrvatskim Tolkienom (radi posezanja u fantastični svijet mitologije), Ivana Brlić-Mažuranić
svojom originalnošću i svježinom ravnopravno stoji rame uz rame s velikanima dječje
književnosti.
3. MODERNA KAO KNJIŽEVNOPOVIJESNO I ESTETSKO IZVORIŠTE AUTORICE
Ivana Brlić Mažuranić u hrvatskoj se književnosti pojavila u razdoblju moderne, i svoja najbolja
djela napisala je upravo tada. Zbog života van Zagreba kao književnog centra, nije bila uključena
u tekuće književne borbe (posebno u poznatom sukobu starih i mladih), a opredijelivši se za
dječju književnost priključila se marginalnom dijelu hrvatske književnosti u kojem se nisu
postavljala ni rješavala neka njezina ključna pitanja.
U času kada se pojavljuje njeno najbolje djelo
Priče iz davnine
(1916.)
,
moderna je u hrvatskoj
već dala svoje najbolje plodove. Rat je u punom jeku, i u takvoj situaciji Ivana bježi u književnu
fantastiku. Besmislenost i tragičnost ratnog zla, ubijanje, patnja i razaranje izaziva želju za
bijegom iz nametnute realnosti u vlastitu maštu i izmišljeni svijet priče.
Ponirući u svijet legendi, mitova, priča, predaja, ova je autorica slijedila one smjerove moderne
koji su se u njoj javili kao manifestacija neoromantike ali i (sve)-slavenskog i nacionalnog duha i
tematike s kakvom je na početku stoljeća u hrvatsko književnost ušao Vladimir Nazor. Njegove
7
Jagor.
Otkako su se pojavile vodi se rasprava koliko je njihova građa originalna, odnosno koliko
duguje slavenskoj mitologiji i narodnoj priči. Odgovarajući na to pitanje, u jednom privatnom
pismu sinu Ivanu, autorica je razjasnilla njihov postanak:
Uspjele ili neuspjele, manjkave ili savršene, te su priče koli u svojoj biti, toli u svojoj izvedbi čisto i
potpuno moje originalno djelo. One su sačinjene oko imena i likova uzetih iz slavenske mitologije
i to je sva vanjska veza koju one imaju s narodnom mitološkom predajom. Ni jedan prizor; ni
jedna fabula, ni jedan razvoj, ni jedna tendenca u ovim pričama nisu nađeni gotovi u našoj
mitologiji. Posve je drugo pitanje nutarnja veza koju Priče iz davnine imadu sa narodnim
pjesništvom. S toga gledišta moje su priče zaista ne moje, nego su one pričanja, priviđenja, nade,
vjerovanja i uzdanja cijele duše slavenskog plemena…
4
Poticaj pisanju dobila je kada ju je žeravica izletjela iz kamina podsjetila na male slavenske kućne
duhove domaće, koji su se kasnije upleli u radnju
Šume Striborove
:
U velikom kaminu prasnula je na vatri borova cjepanica, - na vratašca kamina izlete mi u susret
iskrice ko da je roj zvjezdica, a kad raskrilih ruke da uhvatim taj živi zlatni darak, podigle se one
pod visoki strop i … nije ih više bilo. – Čitala sam u ono doba Afanasjeva „Vozzrenija drevnih
Slavjana na prirodu“ – padoše mi u taj tren na pamet „domaći“. I tako ovaj roj iskrica-zvjezdica
ipak bi uhvaćen – i to u“ Šumi Striborovoj“ – i ona nastade upravo uslijed njih. Iza ove priče
nastadoše i ostale, njih još sedam, bez ikakve zasebne geneza, dakle su i one kao i „Šuma
Striborova“ izletjele kao iskre sa ognjišta jednog drevnog slavenskog doma“.
5
U umjetničkoj realizaciji
Priča iz davnine
zaista nema gotovih preuzetih prizora, fabula, ali su
poticaji primljeni iz narodne tradicije i mitološke literature ipak znatno širi od samih imena i
likova. Opisavši u pismu večernju zgodu u polutamnom pustom zimskom domu kada je u kaminu
prasnula borova cjepanica i svojim žarkim iskricama izazvala doživljaj pretvoren u sliku malih
duhova
domaćih
, autorica je otkrila umjetničku genezu svojih
Priča iz davnine
.
4.2. MITOLOŠKI I MITSKI SLOJ
4
Ibid., str. 176.
5
Ibid., str. 177.
