korisnom utjecaju na ljudsko
društvo, čovjekovo zdravlje i
privredne grane unutar kojih
se izučava. Tako se danas
može govoriti o medicinskoj,
forenzičkoj,

veterinarskoj,

poljoprivrednoj ili šumarskoj
entomologiji.

Medicinska

entomologija

bavi

kukcima štetnim za zdravlje
čovjeka,

forenzička

posebna

disciplina

kriminalističkih

znanosti,

veterinarska se bavi kukcima
štetnim za domaće životinje,
poljoprivredna

štetnicima

kulturnog  bilja,  a  šumarska
proučava  kukce  štetne  u
šumama  i  općenito  na
drvenastim  šumskim  vrstama.    U  širem  smislu,  pod  pojmom  entomologije  često  se
podrazumijeva  i  proučavanje  svih  ostalih  skupina  člankonožaca..  Njezin  razvoj  zapravo
započinje tek poslije prvog svjetskog rata. Entomološki stručnjaci prije svjetskog rata zanimali
su  se  za  kukce  uglavnom  samo  sa  sistematske  odnosno  faunističke  strane,  a  proučavanjem
njihova  načina  života  i  ekologijom  bavio  se  tek  mali  broj  stručnjaka.  Među  našim
entomolozima,  koji  su  se  bavili  faunom  kukaca  spomenut  ćemo  samo  J.  K.  Schlossera  kao
prvoga  entomologa  faunistu,  te  A.  Korlevića  i  A.  Langhoffera,  kao  fauniste  i  kao  osnivače
primijenjene  entomologije.  Schlosser  je  napisao  poznatu  knjigu  "Fauna  kornjašah  Trojedne
Kraljevine"  te  je  time  postavio  temelje  proučavanju  kukaca  kod  nas.  Korlević  kao  predavač
zoologije na bivšoj Šumarskoj  akademiji u Zagrebu pristupio je još godine l899. uređenju zbirke
i  zavoda  za  entomologiju.  Godine  l909.  osnovao  je  entomološku  sekciju  kod  bivše  hrvatske
biološke centrale u Zagrebu, koja je l922. pretvorena u entomološko-fitopatološki odsjek kod
tadašnje  Poljoprivredne  pokusne  i  kontrolne  stanice,  a  kasnije  Instituta  za  zaštitu  bilja.
Langhoffer  je  kao  profesor  zoologije  na  Filozofskom  fakultetu  sveučilišta  u  Zagrebu  i  kasnije
kao  predavač  entomologije  na  Poljoprivredno-šumarskom  fakultetu  u  svom  stručnom  radu
obratio veliku pažnju štetnicima i zanimao se za faunu štetnika u poljoprivredi i šumarstvu, te
se  u  tom  svom  radu  obazirao  i  na  njihovu  bionomiju.  Poslije  prvog  svjetskog  rata  broj
stručnjaka  u  entomologiji  postepeno  raste,  pa  se  među  njima  kao  glavnji  stručnjaci  i
organizatori  ističu:  M.  Gradojević  (šumski  štetnici  i  skakavci),  P.  Vukasović  (paraziti  čovjeka,
štetnici voćaka i skladišta), Ž. Kovačević (štetnici voćaka, šumski štetnici), B. Hergula (kukuruzni
moljac),  Z.  Lorković  (Leptiri),  N.  Fink  (opnokrilci).  P.  Novak  (kornjaši  Dalmacije).    Konac  20.
stoljeća  i  početak  novog  u  šumarskoj  i  primjenjenoj  entomologiji  hrvatske  javljaju  se  mnoga
nova imena od kojih navodimo slijedeće: M. Androić, I. Spaić, I. Mikloš i K. Opalički.

TEMELJNA GRAĐA TIJELA KUKACA

Tijelo kukca je bilateralno simetrično, heteromerno razdijeljeno u tri dijela, te se sastoji od
većeg ili manjeg broja tjelesnih kolutića ili segmenata. Ono se sastoji od: glave (caput),
prsišta (thorax) i zatka (abdomen).

Glava  kukaca  tvori  čvrstu  čahuru,  na  kojoj  se
ne  raspoznaje  kolutićavost  i  ona  nosi  niz
važnih  tjelesnih  organa.  Na  glavi  treba
razlikovati  dva  dijela,  od  kojih  jedan  pripada
prednjem  dijelu  glave  (procephalon),  a  drugi
stražnjem  (gnathocephalon).  Na  prednjem
dijelu  glave  nalazi  se  jedan  par  ticala
(antennae).  Ticala  su  jasno  raščlanjena  i
obavljaju  ulogu  složenog  osjetilnog  organa.
Pokraj ticala nalaze se na glavi oči i to: složene,
postrane  odnosno  mrežaste  (facetirane)  i
čeone  ili  jednostavne  oči  (ocellae).  Na
stražnjem  dijelu  glave  nalaze  se  tri  para
članaka  usnog  ustroja  tj.  gornja  čeljust
(mandibula),  donja  čeljust  (maxilla  I),  donja
usna  (maxilla  II  ili  labium).  Usni  je  ustroj
modificiran prema načinu prehrane, te postoji
više tipova toga organa.  Prsište se sastoji od
tri  segmenta  i  to:  prednjeg  (prothorax),

srednjeg (mesothorax) i stražnjeg (metathorax) prsnog kolutića Na svakom od tih kolutića
nalaze se s trbušne strane po jedan par nogu, a na srednjem i stražnjem kolutiću nalazi se s

gornje strane kod krilatih
kukaca po jedan par krila.

Zadak se sastoji primarno od l2
kolutića  ali  se  ti  segmenti  kod
većine  skupina  kukaca  rijetko
raspoznaju  jer  je  tijekom
filogenije  došlo  do  njihove
redukcije

preobrazbe

ili

srašćivanja.

zatku

redovito ne nalaze nikakvi
ekstremiteti ali se oni opažaju
kod embrionalnog razvoja i kod

nekih nižih oblika kukaca. Na zadnja dva segmenta nalazi se češće po jedan par ekstremiteta
nalik na ticala, tzv. zadčani dršci (stylli) ili nastavci (cerci). Na posljednjem segmentu nalazi se
analni otvor, a u nutrini svi važni organi, sa vegetativnim i spolnim kao najvažnijima. Tjelesni
pokrov ili kožni skelet sastoji se od jednoslojnog epitela i kože (cuticula) koja se sastoji od
složenog aminopolisaharida - hitina. Kutikula predstavlja čvrsti pokrov,  tzv. vanjski ili kožni
skelet  (exoskelet).  Na  njemu  se  često  nalaze  različite  tvorevine:  dlake,  čekinje,  ljuske  i  dr.
Vrlo važan dio kožnog skeleta jesu različite jednostanične i višestanične žlijezde, koje imaju
posebnu  zadaću.  U  vezi  s  vanjskom  građom  tijela  kukaca  i  građa  je  njihovih  unutarnjih
organa. Kukci imaju dobro razvijeno i diferencirano mišićje koje služi za pokretanje pojedinih

kukcima velike razlike koje se kadšto dovode u vezu sa zaštitom od neprijatelja. Ima kukaca koji
svojom građom i bojom tijela imitiraju objekat ili prostor na kome se najviše zadržavaju. Tako
npr.  paličnjaci  građom  i  bojom  tijela  nalikuju  na  grančicu  biljke  na  kojoj  borave.  Putujući  list
svojim  je  tijelom,  bojom  i  građom  tijela  potpuno  nalik  na  list  na  kome  se  zadržava,  a  leptir-
letiIist  nalikuje  na  suhi  list  te  ga  na  grani  teško  raspoznajemo.  Neki  su  opet  kukci  građom  i
bojom tijela  slični kukcima iz drugih redova koji  su svojim osobinama bolje zaštićeni od njih.
Leptiri  staklokrilci  vrlo  su  nalik  na  neke  vrste  osa  ili  muha,  a  tako  isto  osolike  muhe  pršilice
nalikuju  na  prave  ose.  Imitacija  (mimikrija)  i  sama  građa  tijela  i  oblik  povećavaju  životni
potencijal pojedinih vrsti kukaca.

Kukci po veličini svoga tijela pripadaju općenito među male, a katkada i vrlo sitne životinje ali
ipak i u tom pogledu između pojedinih vrsta postoje vrlo velike razlike. Ima malenih kukaca
kojima dužina tijela ne iznosi niti puni milimetar dok najveći dosižu i preko 20 cm. Najveći
kukci žive u tropskim krajevima, a medu njima se naročito ističu neke cvilidrete i listorošci.
Tako npr. cvilidreta - Titanus giganteus, koja živi u prašumama Amazone, ima dužinu 20 cm,
američki golijat - Dynastes hercules dosegne i do l5 cm, a afrički vrsta - Goliathus regius od
njega je tek nešto manji. Južnoamerička sovica - Thysania agrippina ima raspon krila 30 cm,
američki  paIičnjak  -  Phybalosoma  acanthopus  dugačak  je  26  cm,  a  naš  primorski  paličnjak
Bacillus  Rossii  l0  cm.  Među  najveće  kukce  u  našim  krajevima  pripadaju:  velika  hrastova
cvilidreta - Cerambyx cerdo, koja je dugačka do 5 cm, i jelenak - Lucanus cervus, koji može
biti bez čeljusti dugačak do 6 cm, a same čeljusti dosežu mu do 2,5 cm. Tu su zatim i veliko
noćno paunče - Saturnia pyri koji mjeri raširenih krila do l5 cm, a njegova razvijena gusjenica
dugačka je do l0 cm. Veliki su kukci u prirodi dosta rijetki, a manji i mali su česti i njihov broj
preteže. Svakako je zanimljivo spomenuti parazitičke osice Mymaridae koje žive kao paraziti
u jajima mnogih kukaca. Razvijena osica roda Alaptus duga je tek 0,3 mm. Ustanovljeno je da
tijelo  filogenetski  mlađih  kukaca  obično  nema  veliki  obujam  (mravi,  pčele,  parazitičke  ose
itd.) dok je kod filogenetski starijih skupina kukaca često veći obujam tijela.

KOŽNI SKELET

Spomenuto  je  da  se  tijelo  kukaca  dijeli
u  tri  dijela:  glavu,  prsište  i  zadak.
Početak tijela ili vršni dio glave zove se
acron  dok  zadak  završava  posljednjim
segmentom  koji  se  naziva  telson.  Od
triju  glavnih  dijelova  tijela,  te  acrona  i
telsona  svi  dijelovi  tijela  osim  glave

vidljivo  su  razdijeljeni  na  tri  regije:  na  leđnu  (dorzalnu  ili  tergitalnu),  trbušnu  (ventralnu  ili
sternalnu)  i  bočnu  (pleuralnu).  Tijelo  kukaca  sastoji  se  od  segmenata  koji  su  kod  ličinki
mekani  i  rastavljeni  udubinama,  a  kod  razvitih  kukaca  segmenti  su  otvrdnuli  i  spojeni
mekanijom kožom ili membranom. Otvrdnuli dio segmenta zove se sklerit. Skleriti nisu uvijek
jednako razvijeni, katkada su uži, a katkada siri, jedanput čvršći, a drugi put mekaniji.