Princin poreskog izvora i princip rezidentstva – Oporezivanje prema izvoru tj. rezidentstvu
1
UNIVERZITET U SARAJEVU
EKONOMSKI FAKULTET U SARAJEVU
Princin poreskof izvora i princip rezidentstva –
Oporezivanje prema izvoru tj. rezidentstvu
Predmet: Poreska politika i sistemi
Mentor: Đonlagić dr. Dženan; doc. Lejla Lazović Pita
Studenti: Miftari Adija 3070
Dumanjić Bilal 3151-69963
Talić Maida 69480-2616
Alić Alen 71208 - 3841
Sarajevo, april 2017.
2
SADRŽAJ
Nesamostalni rad (plaće i penzije, članovi diplomatskih misija i konzulata).................21

4
1.2 Cilj istraživanja
Cilj našeg iatraživanja je predstaviti poreske principe tj. princip poreskog izvora i princip
rezidenstva nakon čega smo se osvrnuli na zakonsku regulativu BiH koja na praktičnom primjeru
prikazuje ove principe.
1.3 Hipoteza rada
Hipoteza našeg seminarskog rada glasi:
„Da li oporezovati određeni dohodak i dobit prema izvoru ili rezidentstvu“
1.4 Metodologija istraživačkog rada
Metode korištene u ovom seminarskom su kako slijedi:
Deskriptivna metoda,
ovu metodu smo iskoristili kako bi teoretski obraditili pojam principa
poreskog izvora i principa rezidentnstva
Induktivna metoda,
metoda koju smo primjenili nakon detaljno obrađenih podataka, gdje smo
donijeli zaključak.
5
2 PORESKI PRINCIPI
Najveće doprinose definisanju poreskih principa dali su Adam Smith, predstavnik klasične
engleske ekonomske škole i Alfred Wagner, njemački teoretičar.
U svom djelu
"Istraživanje prirode i uzroci bogatstva naroda"
(1776.g.) Adam Smith je iznio
četiri poreska principa, tzv. kanona:
a. Svaki građanin je dužan da državi plaća porez, i to prema svojoj sposobnosti i
ekonomskim mogućnostima,
b. Obaveza plaćanja tereta treba da bude regulisana zakonom,
c. Porez treba da se naplaćuje onda kada je to za poreskog obveznika najpovoljnije,
d. Poreska administracija treba da ima što niže troškove.
S druge strane, Alfred Wagner je sistematizovao principe u 4 grupe:
1.
Finansijsko politički princip
: zahtjev da porezi budu
izdašni
i
elasticni
.
-
Izdašnost poreza predstavlja zahtjev da se primjenom poreza osigura
dovoljna količina novčanih sredstava radi pokrića rashoda države.
-
Elastičnost poreza znači da poreski sistem treba da bude tako izgrađen
da omogućava i povećano i smanjeno ubiranje poreza. Ukoliko se
elastičnost postiže promjenama poreskih stopa imamo tzv. legalnu
elastičnost.
2.
Ekonomsko politički principi:
-
Izbor poreskog vrela - vođenje računa da porezi ne smiju da krnje
postojeću imovinu, i u normalnim okolnostima treba da se isplaćuju
isključivo iz dohotka.
-
Princip efikasnosti (vođenja računa o efektima poreza)
-
Umjerenost poreskog opterećenja;
-
Princip fleksibilnosti poreza;
-
Princip stabilnosti poreskog sistema;
-
Princip identiteta poreskog destinatara i nosioca poreskog tereta.
http://ww w.pravopedia.rs/index.php?title=Osnovna_poreska_na%C4%8Dela
( pristupljeno 19.04.2016.)

7
predstavlja akumulirani dohodak iz ranijeg perioda. Treba imati i u vidu visinu poreskog
opterećenja kako bi obveznik mogao izmiriti svoju obavezu iz tekućih prihoda. U suprotnom
dovodi se u pitanje princip umjerenosti poreskog opterećenja.
Kada bi obveznik plaćao porez iz imovine, to bi dovelo do njenog umanjenja, što bi uticalo na
smanjenu motivaciju za rad, dovelo do ugrožavanja obveznikove egzistencije, a na makroplanu,
takvo oporezivanje ugrozilo bi ekonomsku egzistenciju same države. Nasuprot tome
oporezivanje dohotka, kao izvora koji se stalno obnavlja, ne sadrži potencijalne opasnosti koje sa
sobom nosi plaćanje poreza iz imovine.
U nekim vanrednim slučajevima država može uvesti poreze kojima će izvor biti imovina. To su
realni porezi na imovinu, koji se obično uvode u ratnim uslovima (da bi se obezbjedila sredstva
za pripremu za rat, za plaćanje ratne odštete, za saniranje posljedica rata, za oporezivanje ratnih
profitera i dr.), za otklanjanje šteta od prirodnih katastrofa, radi obuzdavanja hiperinflacije i sl.
Realni porezi se mogu uvesti i u pored vanrednih slučajeva kao što su porezi na naslijeđe i
poklon te porez na prihod od igara na sreću. Bitno za ove poreze jeste da se kod njih ne javljaju
nepovoljni učinci, pošto je povod za oporezivanje priraštaj imovine koji je ostvario obveznik, te
se ovim porezima, iako se plaćaju iz imovine, neće smanjiti dotle postojeća obveznikova
imovina.
Dakle, u sistemima koji su zasnovani na principu izvora, država će u svoju poresku osnovicu
uključiti prihod koji je ostvaren na njenoj teritoriji bez obzira na rezidentstvo poreskog
obveznika.
Primjena ovog principa dovodi do uspostavljanja tzv. ograničene poreske obaveze,
odnosno država vrši oporezivanje samo dohotka koji je nastao u granicama njene teritorije bez
obzira na to kakav odnos poreski obveznici imaju sa državom. Argumenti koji se koriste za
opravdanost primjene ovog kriterija odnose se na činjenicu da zemlja izvora obezbjeđuje
Mirko Kulić,
FINANSIJSKA I EKONOMSKA NAČELA OPOREZIVANJA,
ŠKOLA BIZNISA Naučnostručni
časopis,
http://www.vps.ns.ac.rs/SB/2009/2.6.pdf
pristupljeno 18.04.2016.
Smernice OECD za primenu pravila o transfernim cenama za multinacionalna preduzeća i poreske uprave
,
https://books.google.ba/books?id=5i9vVpZFqLwC&lpg=PP1&pg=PP1#v=onepage&q&f=false
pristupljeno
18.04.2016.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti