PRIRODNA
LJEKOVITA
SREDSTVA
DEFINICIJA PRIRODNIH LJEKOVITIH SREDSTAVA
Ljekovito bilje je najstariji lijek svih naroda na svim kontinentima i kroz sva vremena. Naši
životni prostori su bogati fluorom. To je razumljivo kad znamo da je zemljište funkcija klime, a
biljni pokrivač funkcija podneblja i podloge. Baš zbog tih navedenih uslova, a prije svega
sunčanih dana, u vrijeme vegetacije naša zemlja obiluje kvalitetnim ljekovitim biljem sa
maksimalnim sadržajem alkaloida, heterozida, eterskih ulja, polifenolskih i poliuranskih
jedinjenja, vitamina i provitamina i mnogih drugih ljekovitih materija. Više od 100 biljnih vrsta
propisuju farmakopeje kao oficijalne droge za proizvodnju galenskih preparata.
Fitoterapija je primjena ljekovitog bilja u liječenju nekih bolesti. Tako možemo objasniti i
neorganizovane akcije za očuvanje prirode i zaštitu čovjekove sredine. Kod nekih zemalja,
zakonom je zabranjena primjena sintetskih boja, jer dozvoljavaju jedino prirodne boje, uglavnom
biljne, jer su prirodni pigmenti neškodljivi a većina sintetskih boja su kancerogene.
Postoji mnoštvo vrsta iz biljnog svijeta koje karakterišu ljekovito i otrovno dejstvo za čovjeka.
Primjena biljaka u liječenju zasniva se na iskustvima starih naroda, a kasnije na poznavanju
hemijskih sastava, a na kraju i farmakodinamskog dejstva.
Korištenje biljnih dijelova je raznovrsno kad se koristi kao lijek. Može se koristiti cijela biljka,
jedan njen dio, više dijelova, ili pak ispitane hemijske supstance dobijene iz biljke. Ljekovitost
droga zavisi od vrste i količine ljekovitih sastojaka, određenog fiziološkog svojstva koje droga
sadrži.
Fiziološki aktivne materije koje se mogu naći u biljkama su alkaloidi, glikozidi, saponini,tanini,
eterska ulja, sluzi, smole, gume, balzami, fermenti, mnoge biljne kiseline, šećeri i dr. I otrovne
biljke su ljekovite ako se upotrebljavaju u terapijskim dozama.
Otrovnim materijama se smatrau one koje i u malim količinama mogu djelovati štetno na
čovjeka. Otrovnost biljaka se pripisuje alkaloidima, glikozidima i nekim eterskim uljima. Isto
tako i u raznim fazama razvoja biljaka, različite su i količine ljekovite supstance. Pri ocjeni
kvaliteta droge, posebno je važna činjenica u kakvom je stanju biljka ili droga koja se koristi u
sirovom stanju, kao svježa ili kao sušena droga.
Sušenje i način prerade, pakovanje i čuvanje su veoma značajni za dobijanje kvalitetnih sirovina
tj. droga.
Razvoj farmaceutske industrije i sve veći broj sintetskih lijekova ne umanjuju značaj ljekovitog
bilja kao prirodnih ljekovitih sirovina koje služe u farmaceutskoj industriji za proizvodnju čistih
ljekovitih supstanci, gotovih preparata, kao i u apotekama za izradu raznih galenskih formi.
2
b) biljke koje nadražujući djeluju na nervni sistem;
c) biljke koje umirujući djeluju na nervni sistem;
d) biljke za ublažavanje bolova;
e) biljke koje regulišu rad sistema za varenje;
f) biljke koje olakšavaju iskašljavanje;
g) biljke koje ubrzavaju zarastanje rana.
U domaćim uslovima od ljekovitog bilja mogu se preipremati:
1. čajevi,
2. tinkture,
3. macerati,
4. sokovi,
5. praškovi.
Čajevi
-najčešći oblik je čaj, jer ga je najlakše prirediti. Kod priređivanja treba dobro pratiti
uputstvo jer o tome ovisi uspjeh liječenja. Može se koristiti korijen (kamilica), cvijet i list.
Tinkture
- je najprikladniji oblik lijeka, jer se lahko dozira u kapljicama. Ta ekstrahirana tvar je
netopiva u vodi, pa se ona taloži. Zato takve lijekove prije upotrebe treba promučkati. Zato se
ekstrahirane tvari otapaju u alkoholu.
Praškovi
- možemo ih sami pripremati mljevenjem, prosijavanjem droge i tako ćemo dobiti
grube, polusitne i sitne praškove. Uzimaju se kašikom.
Sirupi
-pripremaju se otapanjem šečera u blago zagrijavanoj vodi. 16 dijelova šečera +10 dijelova
vode i 10% ekstrakta biljne droge i to se sve kuha.
Macerat
- to je jednokratni ekstrakt usitnjene droge koja se natapa definisanim rastvaračem na
sobnoj temperaturi.
4
DEKLARACIJA PRIRODNIH LJEKOVITIH SUPSTANCI
Na svakom pakovanju prirodnih ljekovitih sredstava moraju biti vidljivo istaknuti sljedeći
podaci:
1. naziv i sjedište proizvođača;
2. proizvodni naziv lijeka;
3. kvantitativni sadržaj aktivne supstance;
4. oblik lijeka;
5. veličina pakovanja;
6. način upotrebe;
7. način čuvanja lijeka od vanjskih uticaja (vlaga, svjetlost, temperatura itd.)
;
8. rok trajanja lijeka;
9. eventualna upozorenja (djeca, dojilje, trudnice).
PROIZVODNJA PRIRODNIH LJEKOVITIH SREDSTAVA
VRIJEME BRANJA
Za proizvodnju droga, veoma je važno dobro poznavanje gajenja ljekovitog bilja, zatim
sakupljanja, sušenja, rezanja sitnjenja, pakovanja i čuvanja.
Gajenje ljekovitog bilja
Velika medicinska i terapijska vrijednost biljnog svijeta, vremenom je nametnula potrebu da se
iz obilja biljnih vrsta gaje one koje sadrže najviše ljekovite supstance koje se mogu lahko
sakupljati, sušiti, presađivati i one koje su ekonomičnije.
5
gubi na svojoj vrijednosti. Sakupljeno bilje se rasporedi na hartije, daske. Podvrgavaju se
promaji i određenoj temperaturi da bi došlo do oslobađanja vlage. Biljke treba često prevrtati.
Rezanje i sitnjenje droga
Droge dolaze u promet u različitim oblicimai veličinama. Mogu doći kao cijeli biljni organ, ili u
komadima određene veličine. Imamo 3 vrste usitnjenosti:
1. grubo sječenje,
2. polusitno sječenje,
3. sitno sječenje.
Prvo se obavlja rezanje dok je biljka još uvijek malo svježa, a kad se potpuno osuši, onda ide
sitnjenje. Rezanje se ovavlja različitim uređajimai noževima koji mogu biti na električni pogon
ili obične ručne mašine.
Stabilizacija droga
Mnoge droge su prilikom sušenja nestabilne i mijenjaju svoj sastav, odnosno dolazi do razaranja
aktivnog principa. Da bi se to izbjeglo pribjegava se stabilizaciji droga postupkom brzog sušenja
na povišenoj temperaturi.
Pakovanje i čuvanje droga
Mnoge droge se mogu duže čuvati a neke imaju ograničeno vrijeme čuvanja, najščešće 1 godinu.
Usljed dužeg čuvanja droga gubi svoj kvalitet. Izuzetak je frangulae cortex ili krušina. Ova biljka
treba prvo da odstoji i godinu i tek se onda može koristiti zato što ima previše aktivnog principa i
potrebno je da se sve to slegne. Ova biljka se nalazi u čajevima za mršanje.
Poslije sušenja droga se zapakuje i čuva na suhom mjestu da bude čista i na provjetrenom
mjestu. Cvjetovi, lišće pakuju se u metalne kutije koje se hermetički zatvore. Mogu se čuvati i u
manjim ili večim kesama od deblje hartije koje su sa unutrašnje strane obložene impregniranom
hartijom. Na taj način se sprečava isparavanje eteričnih ulja iz droga i ono štiti od vanjskih
faktora, prožeta je nepropusnom tvari.
7
