VISOKA ŠKOLA RAČUNARSTVA I POSLOVNIH KOMUNIKACIJA
eMPIRICA U BRČKO DISTRIKTU BIH
SEMINARSKI RAD
IZ PREDMETA
„UVOD U RAČUNARSTVO I INFORMATIKU“
PROCESORI
STUDENT
S
ANEL
H
ODŽIĆ
T
UZLA
,
JANUAR
2017.
GODINE
4
2. Osnovni dijelovi procesora
Osnovni dijelovi procesora su:
1. Jezgro (Mancheter, Northwood, Prescott, Smithfield, Toledo,...)
2. L2 cache
3. L1 cache (instrukcijski)
4. L1 chace (informacioni)
5. Logički čip
6. Memorijska sabirnica (BUS)
7. FSB
8. Pinovi („noge procesora“)
9. Utor (nalazi se na matičnoj ploči) {socket 940, 462, 939, 780, 754, 370, 478,...}
Brzina rada procesora se kvantitativno ne mjeri u MHz (megahercima), kako se standardno
označavaju, nego u flopovima. Na starim je računarima još postojao i matematički
koprocesor, koji je omogućavao operacije s pomičnim zarezom, a danas je to sastavni dio
samog centralnog procesora. Da bi se ubrzao računar ima svoju priručnu memoriju (engl.
„Cache“) za podatke i instrukcije iz koje može dohvatiti puno brže nego iz glavne memorije.
Danas možemo vidjeti kako su „spremnici“ sve veći te bolji proporcionalno sa radnim taktom.
Procesoru je moguće dići radni takt iznad nazivnom te samim time efektivno povisiti
performanse – ta se metoda zove OVERCLOCKING.
No, krajnji rezultat može biti uništenje procesora. Ta metoda je zapravo sasvim suvišna za
računala koje imaju slabe operativne dijelove, jer nećemo zapravo za tih 15% dobiti skoro
ništa. Brzina procesora se mjeri u MFLOPS (Mega Floating-point Operations per Second), a
ne u MHz (megahercima) ili GHz (gigahercima) kako je uobičajno.
Na ovaj način možemo uporediti brzinu AMD i Intel procesora. Stariji način mjerenja je bio
MIPS (Million Instructions per Second).
Slika 1. – Osnovni dijelovi procesora
