Programiranje u C

SEMINARSKI RAD IZ KOLEGIJA:

Informatika

„Programski jezik C“

www.maturski.org

O programskom jeziku C

C programski jezik

spada u proceduralne programske jezike koji je razvijen u ranim 70-im

godinama 20. stoljeća. Autor ovog programskog jezika je Dennis Ritchie, no značajan
doprinos nastanku C-a dali su Ken Thompson kao autor programskog jezika B i Martin
Richards, autor programskog jezika BCPL. Dennis Ritchie je stvorio ovaj programski jezik za
rješavanje praktičnih problema kodiranja sistemskih programa i jezgre

operativnog sistema

UNIX, koji je praktički u cijelosti napisan u

-u.

Programski jezik

dosta se mijenjao tokom godina te je u više navrata neformalno i formalno

standardiziran. Prva važnija verzija poznata je pod nazivom "K&R C", što je engl. kratica
prezimena dvaju autora najpoznatijeg C priručnika "The C Programming Language", a to su
Brian Kernighan i Dennis Ritchie. Prvo izdanje te vrlo sažeto i precizno pisane knjige koje
datira iz 1978. godine ujedno je de facto standardiziralo jezik u 70-ima. Drugo izdanje iz
1988. godine opisuje "ANSI C", standard kojeg je 1983. godine definirao američki nacionalni
institut za standardizaciju, a koji je i danas najbolje podržan. Aktualni ISO/IEC standard
skraćeno poznat kao "C99" podržava u cijelosti samo jedan manji dio komercijalnih
proizvođača softvera.

Mnogobrojni problemi vezani prije svega za upravljanje memorijom koje programer mora
sam eksplicitno kodirati razlog su da je danas većina novih korisničkih aplikacija napisana u
nekom modernijem jeziku koji ima ugrađeno automatsko upravljanje memorijom (engl.
garbage collection), ne dopušta izravan rad s memorijom pomoću pokazivača te ima podršku
za upravljanje kodom odnosno njegovom okolinom za vrijeme njegova izvođenja. Danas se
relativno rijetko ukazuje potreba za pisanjem novih korisničkih aplikacija izravno u

-u, pa

čak i u vrlo malim sistemima kao što su primjerice mobilni telefoni. Glavno područje njegove
upotrebe su sistemski programi na strani poslužitelja (engl. servers), programi prevoditelji
(engl. compilers) i jezgre operativnih sistema (engl. operating system kernels), gdje je potreba
za najvećom mogućom brzinom izvođenja, efikasnom kontrolom resursa i izravnom
kontrolom hardvera od primarne važnosti.

Programiranje u programskom jeziku (ovdje za programski jezik C) sastoji se od nekoliko
koraka: pisanja programa u nekom tekstualnom editoru, prevođenja u strojni jezik, startanja
programa.

Program napisan u editoru mora imati ekstenziju ".c" (točka, potom malo slovo c), npr.

program.c

Tekst editor koji će se koristiti u ovom predmetu je

kate

Mikroprocesor i drugi logički sklopovi računala imaju svoj vlastiti programski jezik koji se
naziva strojni jezik, a sastoji se od nizova binarnih rijeci koje predstavljaju instrukcije
logičkim sklopovima i podatke koje treba obraditi. Program napisan u strojnom jeziku
nazivamo izvrsni program ili izvrsni kod budući da ga računalo može neposredno izvršiti.
Strojni jezik je određen arhitekturom računala, a definira ga proizvođač hardwarea. Izvrsni
program je strojno zavisan, sto znaci da se kod napisan na jednom računalu može izvršavati
jedino na računalima istog tipa. Pisanje instrukcija u binarnom kodu posve je nepraktično pa
su razvijeni simbolički jezici u kojima su binarne instrukcije zamijenjene mnemoničkim
oznakama. Programer unosi program napisan u mnemoničkim oznakama u tekstualnu
datoteku pomoću editora teksta i zatim poziva program koji mnemoničke oznake prevodi u
binarne instrukcije strojnog jezika. Program koji vrši konverziju naziva se asembler (eng.
assembler) a sam se programski jezik naziva asemblerski jezik ili jednostavno asembler.
Program napisan u asemblerskom jeziku nazivamo izvorni program (eng. source code).
Pisanje programa time postaje dvostepeni proces koji cine pisanje izvornog programa i
prevođenje izvornog programa u izvrsni program. Programer se tako oslobađa mukotrpnog
pisanja binarnih instrukcija te se dobiva do određene mjere strojna neovisnost izvornog
programa.

Osnove programskog jezika C

Osnovne karakteristike programskog jezika C:

VELIČINA

– Programski jezik C karakterizira vrlo mali broj ključnih riječi (32). Ključne

riječi su dijelovi programskog koda.

BRZINA

– Programi napisani u programskom jeziku C su brže izvode od programa koji su

pisani u drugim programskim jezicima. Programski jezici su umjetni jezici koji nam
omogućavaju manipuliranje računalom i izvršavanje zadaća pomoću računala (npr. C, VB,
ASP.NET).

NAREDBE ZA KONTROLU TOKA

- Programski jezik C raspolaže naredbama koje

kontroliraju tok izvršavanja programa, a to su

: petlja for, petlja while, switch (case)

funkcija

te naredba

if-else.

BITWISE KONTROLA

- Za direktno pristupanje bitovima i bajtovima.

POKAZIVAČI (POINTERI)

- Pokazivači su varijable koje sadrže memorijsku lokaciju

neke druge varijable, tj. oni su 'pokazivači' na adrese drugih varijabli. Programski jezik C
omogućava manipuliranje adresama varijabli.