PANEVROPSKI UNIVERZITET APEIRON

FAKULTET POSLOVNE INFORMATIKE

Branko Latinović

INFORMACIONE 

TEHNOLOGIJE

BANJA LUKA, 2007.

PANEVROPSKI UNIVERZITET 

A

PEIRO

N

F A K U L T E T   P O S L O V N E  INFORMATIKE

B A NJ A   L U K A

Prof. dr Branko Latinović

INFORMACIONE TEHNOLOGIJE

Izdavač

:

Panevropski univerzitet "APEIRON"

Banja Luka

1. izdanje, godina 2007.

Odgovorno lice izdavača, 

DARKO Uremović 

Urednik:

JOVO Vojnović, prof.

Recezenti:

DUŠAN Starčević

DANIMIR Mandić

DTP i likovno/grafička obrada:

SANJA  Šaula

Štampa:

"ART-PRINT"

, Banja Luka, 

p.o., grafika - dizajn -   marketing

Banja Luka

Odgovorno lice štamparije: 

VLADIMIRA Stijak- Ilisić

Tiraž 500 primjeraka

EDICIJA:

Informacione tehnologije -

Information technologies

Knj. 5

ISBN 978-99938-29-59-1

SADRŽAJ 

background image

mišljenje da je informatika naučna disciplina o informacijama u najširem smislu, a da je primjena 
kompjutera samo jedna od metoda i tehnika obrade informacija.

Ovladavanje alatkama, koje su prije svega konceptualne i bave se određenim temama, pomoćiće nam 
da se služimo informacionim tehnologijama u potpunosti,  ili u mijeri koju sami odredimo.  Alatke su 
intelektualne i dostupne, jer je digitalna pismenost ovladavanje idejama, a ne rukovanje tastaturom.

Digitalna pismenost - sposobnost da se pronađu kompjuterske informacije koje se nalaze na mreži, i 
da se one koriste - predstavlja jedan takav koncept. To znanje je neophodno, jer je Internet prerastao 
od igračke naučnika u širom sveta rasprostranjen izdavački i istraživački medij dostupan svakome ko 
ima kompjuter i modem.  

Digitalna pismenost   je sposobnost da se shvate i koriste informacije u raznim formatima iz širokog  
spektra izvora, kada su predstavljene putem kompjutera.

Koncept   pismenosti   ne   odnosi   se   samo   na   puku   sposobnost   čitanja;   ona   je   uvijek   označavala 
sposobnost da se čita sa razumjevanjem. To je osnovni čin spoznaje. Digitalna pismenost na sličan 
način   proširuje   granice   definicije.   To   je   spoznaja   onoga   što   se   vidi   na   ekranu   kompjutera   kada 
koristimo umreženi medij. Ona pred nas postavlja zahtjeve koji su uvijek bili prisutni, mada slabije 
vidljivi, u analognim medijima kao što su novine i televizija. U isto vrijeme, ona predstavlja novi niz 
izazova koji od vas zahtijevaju da umreženim kompjuterima priđemo bez predrasuda. Ne samo da 
moramo ovladati vještinom da pronalazimo, već moramo savladati i viještinu korišćenja onoga što 
pronađemo.

Vještine   koje   poseduju   digitalno   pismeni   postaju   neophodne   koliko   i   vozačka   dozvola.   Internet 
predstavlja medij koji se najbrže razvijao kroz istoriju

Danas su te vještine dodatak našem normalnom načinu života, jer je novina umrežavanja daleko od 
toga da se istroši. Međutim, velike promjene koje se u medijima danas dešavaju širom planete zalažu 
se za budućnost u kojoj je digitalna pismenost neophodna. Mogućnost pristupa Internetu proširena je 
sa prvobitnih istraživačkih laboratorija koje su omogućavale umreženje univerzitetima širom svijeta, na 
javnost koja poseduje modeme, javnost čiji se interes milionski povećava.

Upravo  zbog  navedenih  razloga  neophodno  je  upoznati  osnovne  elemente  informatike.  Ova  knjiga 
težište  postavlja  na  tehničko-tehnološki  aspekt  razvoja  informatike,  odnosno  na  informacione 
tehnologije.

Autor  

1. RAZVOJ INFORMACIONE
    TEHNOLOGIJE

1.1. ISTORIJA RAČUNARSTVA

Sumeri su u Mesopotamiji oko 3000. godine prije nove ere uspostavili sistem za pisanje tzv. 

klinasto 

pismo

.  Na  glinenim  pločicama  su  oštrim  predmetom  urezivani  znaci  koji  su  odgovarali  govornom 

jeziku I do danas nisu dešifrovani.

Feničani   su   oko   2000.   godine 
prije   nove   ere   pojednostavili 
proces   pisanja   raskinuvši   vezu 
između riječi i slika. Formirali su 
prvi  

alfabet

  koji   je   sadržavao 

pojedinačne

 

slogove

 

suglasnike.   Grci   su   prihvatili 
feničanski   alfabet   i   dodali   mu 
samoglasnike.   Rimljani   su 
preuzeli   grčki   alfabet,   ali   su 
slovima dali latinska imena i tako 
oformili alfabet koji je i danas u 
upotrebi.

Iako   osnovne   računarske   operacije   nisu   posebno   složena   misaona   aktivnost,   upravo   su   one 
povećanjem brojeva sa kojima se radilo, natjerale čovjeka da potraži pomoć pomagala, a kasnije i 
mašine. Prsti koji su u početku bili dovoljni, ustupili su mjesto primitivnim pomagalima. Čovjek je oko 
hiljadu   godina   prije   nove   ere   napravio   spravu   za   potrebe   lakšeg   brojanja   i   obavljanja   računskih 
operacija sa brojevima. Prva sprava pojavljuje se u trećem milenijumu u Kini pod imenom ABAK. Ista 
mašina korišćena je i u starom Rimu pod imenom  

ABAKUS

. Danas se abakus upotrebljava u Kini, 

Japanu, Indiji i Rusiji. Koristi se i u kineskim četvrtima po Americi. A kako se uz pomoć njega računa 
može   se   naučit   samo   u   azijskim   školama.   Abakus   je   sprava   koja   je     mogla   da   izvodi   sabiranje, 
oduzimanje, množenje i dijeljenje. Vrijednost kuglica mu je bila različita, zavisno od mjesta gdje se one 
nalaze na žicama. Gornje dvije kuglice su imale vrijednost pet a donje jedan. Abakus je sastavljen od 
različitih vrsta drveta i može biti raznih dimenzija. Okvir mu je sastavljen od velikog broja žica po 
kojima drvene kuglice slobodno klize. Okvir je podijeljen na gornji i donji.

Slika 2 Abakus

Slika 1 Klinasto pismo

background image

Slika 5 Paskalova sprava

Koristeći   koračni   cilindrični   zupčanik   Lajbnic,   njemački   matematičar,     je   1673.   godine   napravio 
kalkulator za množenje u kojem se broj više puta automatski dodavao u akumulator.

Slika 6 Lajbnicov kalkulator

Engleski matematičar 

Čarls Bebidž

, profesor matematike na Univerzitetu Kembridž, 1832. godine, na 

bazi veoma naprednih ideja, konstruisao je prvi mehanički uređaj, koji je sa svojim osobinama bio 
sličan kompjuteru. Bila je to diferencijalna mašina, koja je automatski obavljala proračune i štampala 
izračunate vrijednosti. Ova, takođe mehanička mašina, je mogla samo da sabira i oduzima, a koristila 
se za izračunavanje tablica u pomorskoj navigaciji. Mašina je projektovana tako da je izvršavala uvijek 
isti   algoritam,   metod   konačnih   razlika   korišćenjem   polinoma.   Najinteresantnija   karakteristika 
diferencijalne mašine je njeno rješenje izlaza. Rezultati su upisivani na bakrenu ploču pomoću čeličnih 
kalupa. Na izvjestan način, upotrebljeni metod je nagovijestio kasniju primjenu 

write-once 

medija, kao 

što su bile bušene kartice ili prvi optički diskovi.

Želiš da pročitaš svih 144 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti