FAKULTET ZA INFORMACIONE TEHNOLOGIJE
SEMINARSKI RAD
PROTOKOLI RUTIRANJA
Mentor:
Prof.dr
Student:
novembar 2013
Seminarski rad
Protokoli rutiranja
Strana 4
2
PROTOKOLI RUTIRANJA
Jedno od osnovih zaduženja mrežnog sloja, odnosno uređaja i protokola koji na njemu
funkcionišu, jeste određivanje rute kojom će podaci putovati do konačnog odredišta. Unutar
jedne mreže za isporuku paketa podataka odredišnoj adresi zaduženi su protokoli sloja veze.
Pakete iz jedne mreže u drugu preusmeravaju ruteri – uređaji koji imaju ulogu mrežnih prolaza.
Podrazumjevana uloga rutera jeste povezivanje sve ili više računarskih mreža kroz
preusmeravanje paketa podataka. Proces u kome ruteri preusmeravaju pakete ka posrednim
mrežama ili konačnom odredištu naziva se rutiranje.
Slika 2: Ruteri prosleđuju podatke između različitih mreža
Nakon prijema paketa na određenom mrežnom interfejsu , ruter vrši raspakivanje do sloja
mreže i uzima parametre iz zaglavlja paketa. Za određivanje rute paketa najvažniji parametar
zaglavlja je odredišna adresa koja se upoređuje sa zapisima iz tabele rutiranja.
Tabela rutiranja čini osnovu rada rutera i samog procesa rutiranja. U tabeli rutiranja
nalaze se informacije na osnovu kojih ruter određuje kuda treba poslati određeni paket. Osnovna
informacija koju nosi svaki od zapisa u tabeli rutiranja jeste do koje se odredišne mreže može
doći prosleđivanjem paketa određenom mrežnom prolazu.
Tabela 1: Jednostavna tabela rutiranja na Linux os.
Seminarski rad
Protokoli rutiranja
Strana 5
3
PROTOKOLI ZA USMERAVANJE
Protokoli za usmjeravanje su protokoli koje koriste ruteri kako bi odredili odgovarajući
put kojim će prenositi podatke kroz računarsku mrežu. Takođe određuju i to kako će ruteri među
sobom djeliti informacije i uzajamno se obavještavati o statusnim promjenama. Protokol za
usmjeravanje omogućuje mreži dinamičko prilagođavanje uslovima tako da odluke o
usmjeravanju ne moraju biti unaprijed određene i nepromjenjive. Ove protokole osim rutera
koriste i druge mreže koje imaju hardverski ili softverski ugrađenu inteligenciju za odlučivanje
na mrežnom sloju OSI (Open System Interconnection modela).
Postoje dvije osnovne vrste protokola za usmjeravanje, a dijele se prema načinu
računanja optimalnog puta:
distance-vector
link-state
Distance vector
algoritam usmjeravanja utvrđuje smjer i udaljenost do bilo kojeg čvora
na globalnoj mreži dok link-state princip samostalno ponovo kreira kompletnu topologiju mreže.
Distance vector razmjenjuje routing tablice između routera koji se međusobno obavještavaju o
svim promjenama na mreži. Svaki susjedni router dobija routing tablicu onog susjednog koji
koristi isti routing protokol.
Link-state
routing održava kompleksnu bazu s informacijama o
mrežnoj topologiji i koristi LSA (
Link-state advertisment
). To je mali paket s routing
informacijama.
Protokoli za usmjeravanje se takođe dijele na:
unutrašnje
vanjske
Unutrašnji se koriste unutar autonomnog sistema,a vanjski između autonomnih sistema.
Primjeri unutrašnjih usmjerivačkih protokola su RIP,IGRP,EIGRP,OSPF i ISIS dok su primjeri
vanjskih EGP i BGP.Autonomni sistem (AS) se najčešce poklapa sa administrativnim granicama
mreže. Protokoli za usmjeravanje određuju kojim putem ce se prenosoti podaci,tj pružaju
mehanizme za dijeljenje tablica za usmjeravanje između samih rutera za razliku od usmjeravanih
