UNIVERZITET U SARAJEVU
Fakultet Političkih Nauka
Sarajevo
Istraživački rad
Tema: Prvostepeni postupak-rješenje i zaključak
Sadržaj
- Uvod
1. Prvostepeni postupak - Rješenje i zaključak
1.1. Pokretanje postupka i zahtjevi stranaka
1.2. Izmjena zahtjeva
1.3. Odustajanje od zahtjeva
1.4. Postupak do donošenja rješenja
1.5. Skraćeni postupak
1.6. Usmena rasprava
1.7. Dokazivanje
1.8. Svjedoci
1.9. Izjava stranke
1.10. Vještaci
1.11. Tumači i prevodioci
1.12. Uviđaj
1.13. Osiguranje dokaza
2. Rješenje
2. 1. Organ koji donosi rješenje
2.2. Oblik i sastavni dijelovi rješenja
2.3. Rok za izdavanje rješenja
2.4. Ispravljanje grešaka u rješenju
3. Zaključak
4. Pravni lijekovi
4.1 Redovni pravni lijekovi
- Zaključak
UVOD
Prilikom rješavanja postupka u upravnoj stvari, konačnica ili ishod svakog upravnog
postupka je u donošenju rješenja ili zaključka o upravnoj stvari. Prije donošenja samog
2
vodi postupak donijet će zaključak kojim se postupak obustavlja. O tome će biti
obavještena protivna stranka, ako je ima. Ako je daljnje vođenje postupka potrebno u
javnom interesu, ili ako to zahtijeva protivna stranka, nadležni organ produžit će
vođenje postupka. Kad je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, organ može
obustaviti postupak. Ako je postupak u istoj stvari mogao biti pokrenut i po zahtjevu
stranke, postupak će se nastaviti, ako stranka to zahtijeva. Protiv zaključka, kojim se
obustavlja postupak, dopuštena je posebna žalba. Stranka odustaje od svog zahtjeva
podnošenjem pismene izjave koju daje organu koji vodi postupak ili usmeno na
zapisnik. Dok organ koji vodi postupak ne donese zaključak o obustavljanju postupka i
ne dostavi ga stranci, stranka može opozvati svoje odustajanje od zahtjeva. Stranka koja
je odustala od zahtjeva dužna je snositi sve troškove koji su nastali do obustavljanja
postupka, osim ako posebnim propisima nije drugačije određeno.
1.4
.
Postupak do donošenja rješenja
Prije donošenja rješenja imaju se utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su značajne za
rješenje i strankama omogućiti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese o čemu
se stara službena osoba koja vodi postupak-voditelj postupka. Ovo se može izvršiti u
skraćenom postupku ili u posebnom ispitnom postupku. Službena osoba koja vodi
postupak može u toku cijelog postupka upotpunjavati činjenično stanje i izvoditi dokaze
i o onim činjenicama koje ranije u postupku nisu bile iznesene ili još nisu utvrđene.
Činjenično stanje, na kom zasniva svoj zahtjev, stranka je dužna iznijeti tačno, istinito i
određeno. Ako nije riječ o činjenicama koje su općepoznate, stranka je dužna za svoje
navode ponuditi dokaze i, po mogućnosti, podnijeti ih. Ako sama stranka tako ne
postupi, službena osoba koja vodi postupak pozvat će je da to učini. Ako stranka nije u
naknadno određenom roku podnijela dokaze, organ ne može zbog toga odbaciti zahtjev
kao da nije podnesen nego je dužan nastaviti postupak i, u skladu s pravilima postupka
i prema materijalnom propisu, riješiti upravnu stvar. Stranka u toku postupka daje
izjavu, po pravilu, usmeno, a može je dati i pismeno. Kad je riječ o složenoj stvari ili kad
su potrebna opširnija stručna objašnjenja, službena osoba koja vodi postupak može
naložiti stranci da podnese pismenu izjavu, određujući joj dovoljan rok za to. U takvom
slučaju i stranka ima pravo tražiti da joj se dopusti davanje pismene izjave. Ako je
stranci naloženo ili dopušteno da podnese pismenu izjavu, ne može joj se usljed toga
oduzeti pravo da svoju izjavu da usmeno. Ako se u toku postupka pojavi osoba koja do
tada nije učestvovala u postupku kao stranka, pa zahtijeva da učestvuje u postupku kao
stranka, službena osoba koja vodi postupak ispitat će njeno pravo da bude stranka i o
tome će donijeti zaključak. Protiv zaključka kojim se ne priznaje to svojstvo dopuštena je
posebna žalba.
1.5. Skraćeni postupak
Organ može po skraćenom postupku riješiti stvar neposredno:
1) ako je stranka u svom zahtjevu navela činjenice ili podnijela dokaze na osnovu kojih
se može utvrditi stanje stvari, ili ako se to stanje može utvrditi na osnovu općepoznatih
činjenica ili činjenica koje su organu poznate;
2) ako se stanje stvari može utvrditi na osnovu službenih podataka kojima organ
raspolaže, a nije potrebno posebno saslušanje stranke radi zaštite njenih prava, odnosno
pravnih interesa;
4
