UNIVERZITET U SARAJEVU
EKONOMSKI FAKULTET U SARAJEVU
RAČUNOVODSTVO I REVIZIJA U OSIGURANJU
ZAVRŠNI SEMINARSKI RAD
Predmet: Osiguranje
Mentor: prof. dr. Željko Šain
Student: Derviš Burić
Index br. 60859 – V – 02
Studij: Poslovna škola VI/1
Smjer: Finansijsko-računovodstveni
Sarajevo, august 2011
S A D R Ž A J
1. UVOD
3
2. O OSIGURANJU, RAČUNOVODSTVU I REVIZIJI
4
3. RAČUNOVODSTVO U OSIGURANJU
6
3.1. Struktura prihoda u osiguranju 6
3.1.1. Pojam i elementi premije 6
3.1.2. Prihodi od plasmana sredstava fonda osiguranja 8
3.1.3. Ostali prihodi 9
3.2. Struktura rashoda u osiguranju 9
3.2.1. Troškovi naknada iz osiguranja imovine 9
3.2.2. Troškovi naknada iz osiguranja života 12
3.2.3. Matematička rezerva 12
3.2.4. Troškovi preventive 13
3.2.5. Troškovi (sprovođenja) osiguranja 14
3.2.6. Nezarađena premija 15
3.2.7. Ostali rashodi 16
3.3. Struktura profita osiguranja 17
3.4. Karakteristike finansijskih izvjštaja osiguravajućih kompanija 17
3.4.1. Bilans uspjeha osiguravajućih kompanija 18
3.4.2. Bilans stanja osiguravajućih kompanija 20
3.4.3. Izvještaj o toku novčanih sredstava osiguravajućih kompanija 20
4. REVIZIJA U OSIGURANJU
22
4.1. Revizija računovodstvenih izvještaja osiguravajućih kompanija 24
4.2. Revizija aktive bilansa stanja (sredstava) 24
4.2.1. Revizija upisanog, a neuplaćenog kapitala 25
4.2.2. Revizija stalne imovine 25
4.2.3. Revizija obrtnih sredstava 27
4.2.4. Revizija aktivnih vremenskih razgraničenja 29
4.3. Revizija pasive bilansa stanja (izvora) 29
4.3.1. Revizija dugoročnih rezervisanja 29
4.3.2. Revizija obaveza 30
4.4.2. Revizija pasivnih vremenskih razgraničenja 31
4.4.3. Revizija kapitala 32
4.4. Revizija bilansa uspjeha 32
4.4.1. Revizija poslovnih prihoda 33
4.4.2. Revizija finansijskih prihoda 33
4.4.3. Revizija neposlovnih i vandrednih prihoda 34
4.4.4. Revizija poslovnih rashoda 35
4.4.5. Revizija finansijskih rashoda 35
4.4.6. Revizija neposlovnih i vandrednih rashoda 36
4.5. Donošenje revizorskog mišljenja i izvještavanje 36
5. ZAKLJUČAK
38
LITERATURA
39
2
2. O OSIGURANJU, RAČUNOVODSTVU I REVIZIJI
Osiguranje
je metoda transfera rizika sa osiguranika na osiguravatelja, koji prihvata da
nadoknadi slučajne štete onima kod kojih su nastale i raspodjeli ih na sve članove rizične
zajednice na načelima uzajamnosti i solidarnosti.
1
Nemoguće je osiguranjem provesti ekonomsku zaštitu od svih opasnosti koje ugrožavaju
imovinu i osobe. Zaključivanjem ugovora o osiguranju osiguranik svoje varijabilne troškove
pretvara u fiksne plaćanjem premije osiguranja, a ekonomske posljedice nastupanja
određenog događaja koji izazivaju štetu on prenosi na osiguravatelja. Osiguranje ima
značajno mjesto u ekonomiji svake zemlje. Osim ekonomskog značenja osiguranje ima i
socijalno i psihološko značenje. Potreba za osiguranjem postoji od prvih početaka
poduzetničkih aktivnosti, a današnji stepen razvoja tehnologije i nauke bio bi nemoguć bez
osiguranja. Rizici koje danas pokriva osiguranje uključuje i rizike koji su postojali u samom
početku osiguranja, ali i rizike najnovijih tehnologija, pa iz tog razloga se i razvijenost
osiguranja usko povezuje sa ekonomskom razvijenošću ekonomije jedne zemlje.
Revizija
je sistematičan postupak objektivnog prikupljanja i procjene dokaza, vezanih uz
izjave o ekonomskim aktivnostima i događajima, radi utvrđivanja stepena podudarnosti
između tih izjava i utvrđenih kriterija, kao i predočavanje rezultata zainteresiranim
korisnicima.
2
Na temelju date definicije se mogu izdvojiti mnoge vrste revizije, općenito se
svrstavaju u tri vrste:
revizija finansijskih izvještaja
(svrha revizije finansijskih izvještaja jeste
da se utvrdi jesu li sveukupni finansijski izvještaji objavljeni u skladu sa određenim
kriterijima),
revizija podudarnosti
(svrha je utvrditi nivo usklađenosti s određenim pravilima,
politikama, zakonima, ugovorima ili državnim propisima) i
revizija poslovanja
(uvid u
cjelokupne aktivnosti ili samo u dio aktvnosti preduzeća s aspekta učinkovitosti korištenja
resursa). Postoji i niz različitih vrsta revizora, ipak se svi mogu razvrstati u tri skupine:
Komercijalni revizori
je vanjski revizor i obično se još naziva i nezavisni ili ovlašteni
revizor. Takav revizor nije zaposlen u preduzeću u kojem obavlja reviziju. Vanjski revizor
obavlja reviziju finansijskih izvještaja, a može također obavljati i reviziju podudarnosti i
reviziju poslovanja. Vanjski revizor može djelovati kao trgovac pojedinac ili kao član
revizorskog društva.
1
G. E.
Rejda, Principles of Risk Managment, p. 21
citirano
u Sandra Andrijašević, Petranović Vladimir,
Ekonomika osiguranja
, (Alfa, Zagreb, 1999.), p. 23
2
American Accounting Association, Committee on Basic Auditing Concepts, A Statment of Basic Auditing
Concpts, (Sasrota, Fla. : AAA, 1973.)
citirano
u William F. Messier Jr. ,
Revizija
, (Mc Graw, Zagreb, 1998.), p.
8
4
Interni revizori
su revizori koje angažuje pojedinačno preduzeće, ortaštvo, državna
agencija, trgovac pojedinac ili neka druga organizacija. Razvijen je niz standarda kojih se
interni revizori moraju pridržavati te su utvrđeni uslovi za stjecanje ovlaštenja. Pojedinac koji
udovoljava tim uvjetima, što uključuje polaganje jedinstvenog pismenog ispita, može postati
ovlašteni interni revizor. Interni revizori moraju biti objektivni i nezavisni, a da bi se to
osiguralo rukovoditelj interne revizije neposredno izvještava upravu preduzeća ili njen
revizijski odbor, ili ima slobodan pristup upravi. Njihova prvenstvena aktivnost jeste revizija
podudarnosti i revizija poslovanja unutar njihovih organizacija. Međutim, oni također mogu
pomagati vanjskim revizorima pri obavljanju revizije godišnjih finansijskih izvještaja.
Državne revizore
zapošljavaju državne i mjesne agencije, odnosno državne agencije za
reviziju ili pojedina ministarstva. Uglavnom se bave revizijom podudarnosti i revizijom
poslovanja.
Računovodstvo se može definisati kao vještina bilježenja, razvrstavanja, skraćenog
prikazivanja i interpretiranja u novčanom obliku iskazanih poslovnih događaja koji su bar
djelimično finansijske naravi i interpretiranje iz toga proizašlih zadataka. Računovodstvo
povezano opisuju tri osnovna obilježja:
3
1. Prikupljanje, obrada i prezentiranje računovodstvenih informacija,
2. Informacije koje se odnose na poslovanje preduzeća, i
3. Informacije su usmjerene zainteresovanim korisnicima.
Osnovni finansijski izvještaji u računovodstvu su bilans stanja i bilans uspjeha.
Bilans
stanja
je pregled stanja ukupnih sredstava u vidu dvostranog računa i izražava stanje sredstava
u određenom trenutku. Sastoji se iz aktive (imovina) i pasive (obaveze i kapital).
Bilans
uspjeha
opisuje sa kojom uspješnošću je preduzeće poslovalo u određenom periodu, odnosno
da li je profitabilno. Sastoji se iz prihoda i rashoda.
3
Katarina Žager, Vesna Vasiček, Lajoš Žager,
Računovodstvo za neračunovođe: osnove računovodstva
,
(2 .izdanje, Zagreb, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, 2003.), p. 23
5
Neto premija
je vrijednost rizika. Ona treba da je tolika da se iz nje mogu pokriti tačno
sve isplate iz osiguravajućeg fonda po osnovu naknade troškova obnove imovine uništene
dejstvom prirodnih sila, odnosno sve isplate osiguranih suma od nesretnih događaja.
5
Može se
definisati kao i dio bruto premije potreban za pokriće predvidivih izdataka za štetu. Koristi se
i naziv funkcionalna premija, koja sadrži tehničku premiju i eventualno dio za preventivu.
Tehnička premija može odgovarati pojmu neto premije.
Neto premija se utvrđuje statističkim putem. Neto premiju određuju: rizik, suma
osiguranja, trajanje osiguranja i kamata. Neto premija je
funkcija rizika
. Ona je veća što je
veći rizik i obrnuto, odnosno važi načelo srazmjere između neto premije i rizika. Dva bitna
elementa rizika određuju neto premiju: stepen vjerovatnoće (učestalosti) i intezitet štete.
Vjerovatnoća se utvrđuje statističkim putem. Ona je odnos broja povoljnih šansi prema
ukupnom broju mogućih šansi. Izražava se razlomkom: u brojniku se nalazi broj povoljnih
šansi, a u nazivniku broj mogućih šansi, i pokazuje koliko ima izgleda da se određeni događaj
ostvari.
Neto premija je funkcija, pored rizika, i
sume osiguranja
, kod osiguranja imovine. Ona se
kod osiguranja lica naziva osigurana suma. Sa promjenom sume osiguranja direktno se
mijenja neto premija. Ona je veća što je veća suma osiguranja i obratno. Premijska stopa je
obično iskazana u promilima od sume osiguranja što znači da ona odgovara vrijednosti rizika
od jedne hiljade i trajanja osiguranja od jedne godine.
6
Osim rizika i sume osiguranja veličinu neto premije određuje i
trajanje osiguranja
. Što je
ono duže, neto premija je veća. Obično se kao vremenska jedinica uzima vrijeme od jedne
godine, ali može biti i kraće, na primjer u transportnom osiguranju (za štete koje nastaju u
toku prevoza robe od mjesta prodavca do naznačenog mjesta kupca). U toku jedne godine
moraju se uzeti u obzir i svi sezonski uticaji na rizik, tako da se statističkim posmatranjem
dobije jedna srednja vrijednost rizika.
Kamata
također utiče na veličinu neto premije, ali u smislu njenog smanjenja. Naročito je
značajna kod osiguranja života . Tu se premija sastoji iz dva dijela: dio koji tačno odgovara
riziku, koji stoji u srazmjeri sa rizikom i koji se uplaćuje u osiguravajući fond, a naziva se
riziko premija, i dio koji predstavlja višak preko stvarne potrebne premije i koji se uplaćuje u
5
Radojko Lukić,
Računovodstvo osiguravajućih kompanija
, ( 7. dopunjeno izdanje, Beograd, Centar za
izdavačku aktivnost Ekonomskog fakulteta, 2008), p. 35
6
Radojko Lukić,
Računovodstvo osiguravajućih kompanija
, ( 7. dopunjeno izdanje, Beograd, Centar za
izdavačku aktivnost Ekonomskog fakulteta, 2008), pp. 35 - 36
7
