Fakultetposlovne informatike
Banja Luka
Dalibor Bošnjak
RAZVOJ PROGRAMSKIH JEZIKA
SEMINARSKI RAD
Nastavni predmet: Informatika
Predmetni nastavnik:
Prof.dr _______________
Student:
2014.
Seminarski rad - Razvoj programskih jezika
4
UVOD
Računar bez programa je stroj nesposoban za obavljanje bilo kakvog posla. Programski jezici
su jezici kojima se pišu programi koje računar zna i može izvršiti. Svaki programski jezik
koristi vlastiti, ograničeni skup riječi koje imaju posebna značenja. U svakom su
programskom jeziku propisana pravila slaganja (sintaksa) tih riječi u instrukcije (naredbe).
Program je skup instrukcija nanizanih strogo utvrnenim redoslijedom, čijim se izvršavanjem
obavlja željeni posao.
Koji programski jezik odabrati za pisanje programa? Da li imamo dovoljno znanja i
sposobnosti ovladati programskim jezikom koji može riješti naš problem? Koliko je isplativo
kupovati novu inačicu programskog jezika kojeg smo do sada koristili? Koliko nam vremena
treba da aplikacije napisane u jednom programskom jeziku ponovno napišemo u nekom
drugom programskom jeziku? Koliko je to isplativo? Kroz ovaj rad ćemo se upoznati sa
tematikom programskih jezika.
U radu je dan tek pregled programskih jezika po generacijama, načinu pristupa programiranju
te istorijskom značaju. Izdvojeni su samo neki od programskih jezika i za njih su navedene
osnovne karakteristike po kojima se razlikuju od sličnih jezika iste kategorije.
Rad se sastoji od 5 poglavlja, gdje svaki se govori o pojmu programskog jezika, vrstama,
pisanju softvera, te samoj zastupljenošću programskih jezik. Posljednje poglavlje s naslovom
zaključak završni je dio seminarskog rada u kojem je sažeto dan rezime cijelog rada.
Na kraju rada, iza posljednjeg poglavlja, nalazi se popis literature koja je korištena pri izradi
ovog seminarskog rada.
Seminarski rad - Razvoj programskih jezika
5
1. Računari, programi, programski jezici
Šta ćemo podrazumjevati kad kažemo računar, šta je računarski program, šta su to generacije
programskih jezika?
Osnovni elementi računarskog sistema: hardver, softver, komunikacije.
Računari su, verovatno, najsloženije mašine koje je čovjek do sada stvorio. Ako bi htjeli da
definišemo kompjutre mogli bismo reći [2]:
Računar ima ulazne i izlazne uređaje.
Računar ima centralnu procesorsku jedinicu (poznatu kao CPU) za izvršavanje
aritmetičkih i logičkih operacija.
Računar ima memoriju za smještanje programa i podataka.
Računar može da izvršava nizove instrukcija (naredbi, komandi).
Slika br.1: Osnovna arhitektura kompjtera
Na slici se uočavaju gore pomenuti dijelovi kompjutea – procesor, memorija, periferni uređaji
kao i spojni putevi (magistrale) koji povezuju dijelove u jedinstvenu cjelinu.
Preko magistrala se odvija sva komunikacija među dijelovima računara, a magistrale (ili bus-
ovi) služe za prenos podataka, adresa i kontrolnih komandi. Gornja arhitektura prikazuje
takozvani
stand-alone
računar koji nije povezan sa drugim računarima.
Seminarski rad - Razvoj programskih jezika
7
Slika 3.:Razvoj programskih jezika
Cilj ove slike nije da bude potpuno precizna, već da da ideju o vremenskim periodima i
različitim generacijama koje se se pojavljivale i međupovezanost jezika raznih generacija sa
složenosću problema koji se rješavaju primjenom računara.
Vertikalna osa predstavlja definiciju problema, tj. pokazuje kako mi projektujemo (pišemo)
računarske programe. Na dnu ove skale se nalazi mašinski orjentisan način definisanja
programa. To znači da se računarski program izražava u jeziku koji je bliži mašini nego
programeru-čovjeku. Na vrhu ove ose je ljudski orjentisan način izražavanja programa. To
znači da je definicija problema - računarski program – izražen na način bliži jeziku
projektanta - čoveka nego jeziku mašine. I to je naravno poželjniji i bolji način za
programiranje [10].
Mašina razume jezik izražen pomoću 1 i 0 (binarni kod), na primjer:
101011110001010001000101111010010101010
dok čovjek više voli da isti iskaz prikaže ovako:
Saberi total iz ove nedelje sa totalom iz prethodne nedelje
Horizontalna osa na slici prikazuje približno vreme kada se određena generacija jezika
pojavila i ušla u upotrebu.
Imajte na umu da slika prikazuje samo aproksimativno, i da to što su jezici treće generacije
završeni krajem 80-tih godina prošlog vijeka, to ne znači da oni nisu i danas u upotrebi. U
praksi ne postoje jasne granice upotrebe jezika, pa nije rijedak slučaj da se kod nekih
obimnijih projekta pojavi više generacija jezika u istom projektu. Tako se mogu naći projekti
