Razvoj racunarskih sistema
Visoka tehnološka škola strukovnih studija Šabac
Odsek: Proizvodne tehnologije
Farmaceutska tehnologija
Zaštita životne sredine
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA
OSNOVI INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA
Tema rada: Razvoj računarskih sistema
Profesor:
Mr Svetlana Jevremović
Studenti:
Milica Isailović 1-29/2011
Nataša Janković Petrović
1-48/2011 i 3-33/2012
Šabac, novembar 2013
Sadržaj
1. UVOD..............................................................................................................................2
2. Period Abakusa................................................................................................................3
3. Mehanizacija procesa računanja......................................................................................3
3.1. William Oughtred (1592-1635)................................................................................3
3.2. Blaise Pascal (1623-1662)........................................................................................4
3.3. Gottfield von Leibniz (1646-1716)...........................................................................4
3.4. Joseph Marie Jacquard (1752-1834).........................................................................4
3.5. Charles Babbage (1791-1871)..................................................................................5
1

2. Period Abakusa
Razvoj trgovine i potreba za vođenjem poslova dovela je do razvoja sprava za računanje.
Jedna od prvih sprava koja se pojavila bila je abakus. Reč Abacus je reč grčkog porekla,
sastavljena od složenice:
abakos
– tabla, koja dalje verovatno vodi poreklo iz hebrejskog
jezika od reči
abhaq
– pesak, prašina .
On je nastao u Kini pre više od 3000 godina, a danas je još uvek u upotrebi.
Abakus ili
računaljka je sprava koja čoveku olakšava računanje, a ništa ne računa umesto njega. Ona
se najšešće realizuje kao drveni okvir sa žicama po kojima se pomeraju kuglice. Vrednost
kuglice zavisi od toga na kojoj se žici kuglica nalazi: najednoj žici jedna kuglica ima
vrednost 1, na sledećoj vrednost 10, na sledećoj vrednost 100. Dve kuglice nprvoj žici
imaju vrednost 2, na drugoj vrednost 20, i tako dalje. Po tome abakus odgovara računanju
u pozicionom brojnom sistemu. Sabiranje se ostvaruje pomeranjem kuglica u jednom
smeru, a oduzimanje pomeranjem u drugom. Dakle, abakus je pomoćno memorijsko
sredstvo i nema funkcije kakve će imati mehanički kalkulatori koji su nastali mnogo
kasnije.
Do 5000 g.p.n.e. – razvijeno brojanje
Oko 3000 g.p.n.e. – pojava prvih pisama (Sumeri u MesoOko 3000 g.p.n.e. - Razvoj 60-
teričnog brojnog sistema)
Oko 2600 g.p.n.e. – Zapisi na papirusu
1200-1100 g.p.n.e. – Formiran abakus (abak, suan-penOko 330 g.p.n.e. - Aristotel
postavio osnove logike)
Oko 60 g.n.e. – Heron Aleksandrijski konstruisao automat
Oko 100 g.n.e. – U Kini pronađen papir
100-200 g.n.e. – Zapis dekadnih cifara u Indiji
8-9 vek n.e. – Arapi usvojili indijski način zapisa brojeva. Al Horezmi precizno opisao 4
osnovne računske operacije.
3. Mehanizacija procesa računanja
Sve do XVII veka računanje, ma kako složeno, obavljalo se ručno.
Za složena naučna izračunavanja na raspolaganju su bile tablice integrala, logaritama i
trigonometrijskih funkcija koje su, takođe ručno, izrađivali timovi ljudi. Najveći značaj
mehanizaciji su doprineli:
1450. Johan Gutenberg - Konstrusao prvu štamparsku presu
1614-1620- John Napier otkrio prirodne logaritme i logaritamski računar
1623/24 -Wilhelm Schickard - prva računarska mašina sa prenosom desetica
1642. -Blaise Pascal je napravio 6-mesnu računsku mašinu.Godine 1647. usavršena na
8-mesnu sa prenosom desetica. (Početak perioda mehaničkih računskih mašina).
3.1. William Oughtred (1592-1635)
On je konstruisao prvi mehanički kalkulator konstruisao za potrebe izračunavanja
astronomskih tablica. Mašina je mogla da sabira i oduzima šestocifrene brojeve, a u
slučaju prekoračenja oglašavalo se zvonce. Savremenici nazivaju ovu spravu "sat za
3
računanje". 1621. godine je izmislio kružni klizni lenjir. Koji se smatra se prvim
analognimračunarskim uređajem za množenje i deljenje brojeva.
3.2. Blaise Pascal (1623-1662)
Blez Paskal je 1642. godine kada je imao samo 19 godina otpočeo rad na mehaničkom
kalkulatoru koji se naziva Pascaline. On je tada pomagao svom ocu koji je bio skupljač
poreza i želeo je da mu olakša posao. Prvi model je izrađen 1645. godine, a 1652. godine
izrađeno je već 50 prototipova, od kojih je više od 12 prodato. Cena i složenost mašine
onemogućili su dalju proizvodnju, kao i činjenica da je samo Paskal lično mogao da je
popravi. U to vreme, on je već imao druga naučna interesovanja. Kasnije verzije su imale
8 zupčanika, što znači da je kalkulator mogao da računa sa vrednostima do 9,999.999.
Zupčanici su se okretali samo u jednom smeru pa direktan rad sa negativnim brojevima
nije bio moguć, već se za negativne brojeve koristio takozvani "komplement" (do 9)
brojeva. Danas se neki primerci nalaze u muzeju u Parizu.
3.3. Gottfield von Leibniz (1646-1716)
Bio je "čudo od deteta.Upisao se na univerzitet sa 15 godina, a diplomirao sa 17.
Lajbnic je 1671. godine izumeo spravu - računaljku s bubnjem (Stepped Reckoner) – koja
je mogla da obavlja sve četiri osnovne aritmetičke operacije, kao i da izračunava
kvadratni koren. Sve ove operacije izvodile su se ponavljanjem operacije sabiranja.Više
ovakvih mašina je izrađeno pod Lajbnicovim rukovodstvom, ali uspeh nije bio baš veliki
jer operacija prenosa prilkom računanja nije u potpunosti automatizovana. Ipak, mašina
je Lajbnicu donela izbor u Londonsko kraljevsko društvo 1673. godine.
Ostao je upamćen po njegovoj rečenici: “Nedopustivo je da pametan čovek izgubi sate
obavljajući računanje koje se može poveriti bilo kome ako se koristi mašina”
Smatrao je da u oblasti računarskih nauka, matematička logiga predstavlja teoretsku
osnovu:
1. digitalne logike (koja se bavi dizajnom prekidačkih kola),
2. relacionih baza podataka,
3. teorije formalnih jezika, automata i izračunljivosti,
4. veštačke inteligencije,
5. mnogih drugih oblasti.
3.4. Joseph Marie Jacquard
(
1752-1834)
Žakar je 1801. godine predstavio svoj razboj na industrijskoj izložbi u Parizu. Ovaj
razboj su kasnije su uništili tkači svilenih tkanina bojeći se da će zbog njega izgubiti
posao. Ipak, razboj je vrlo brzo prihvaćen i već 1806. godine samo u Francuskoj je bilo
11 000 ovakvih razboja, a Žakar je dobijao naknadu za svaki od njih. Žakarov tkački
razboj je koristio bušene kartice za kontroluoperacija. Igle su upadale u rupe na kartici, a
različite kombinacije ubučenja kreirale su različite šare i dezene istkanog materijala.
Time je kvalitet i dizajn tkanina dramatično poboljšan. Bušene kartice su se u narednom
periodu intenzivno koristile za automatizaciju različitih postupaka,a koristili su ih i prvi
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti