www.pravokutnik.net
Opis: pitanja s prošlih rokova i odgovori koji su skombinirani iz knjige i raznih skripti. Autor: Pravaš
Objava: lipanj 2008.
I. TEMELJNA PITANJA USTAVNOG PRAVA
1.) Državna vlast, legalitet, legitimitet
Nijedna vlast ni politika ne može se duže vrijeme temeljiti na sili. Zbog toga svi vlastodršci nastoje prikazati i
oblikovati svoju vlast kao legitimnu, odnosno traže takve njezine izvore i institucionalne temelje i oblike koje
oni kojima je vlast upućena mogu prihvatiti kao nužne jer drukčije ne može biti ili jer su jedino mogući način
ostvarivanja njihovih interesa, odnosno ciljeva kojima teže. To vrijedi za državnu vlast i politiku čija se moć
(moć je sinonim za vlast koja je djelotvorna) u suvremenim demokratskim društvima izvodi iz legitimiteta što se
stječe izborima i legaliteta koji znači sustav pravnih institucija i mehanizama kojim se država samoograničuje
pravom.
2.) Predmet ustavnog prava
Političke institucije koje čine predmet ustavnog prava su svi oni državni i nedržavni politički subjekti i složen
sustav njihovih povratnih međusobnih odnosa kroz koje se kao kontinuirani proces u sklopu područja određene
države oblikuje i ostvaruje državna politika odnosno državna politička vlast. Državna se politika razlikuje od
svih drugih posebnih politika jer jedina raspolaže monopolom legitimne fizičke prisile kao krajnjeg sredstva za
ostvarenje odluka koje donosi kroz odnose vlasti. Ona je politika globalnog društva, a ne jedne više ili manje
složene skupine i njome se usmjeravaju sve druge politike.
3.) Odnos ustavnog prava - političkih znanosti / drugih grana prava
Ustav kao najviši pravni akt pravnog sustava je ujedno i najznačajniji politički dokument određene države.
Ustavno pravo je i političko pravo jer pravi propisi redovito sadrža politička rješenja. Politička rješenja sadrže
ustavi, zakoni i drugi propisi koji čine izvore ustavnog prava. Ustavno pravo je sadržani temelj svih drugih grana
prava jer norme ustavnog prava određuju okvir cjeline pravnog sustava, no te norme su u ustavnom pravu
početne i završne, a u drugim granama su osnovne i početne.
4.) Odnos međunarodnog i ustavnog prava (čl. 140.)
Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio
unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu
mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima
međunarodnog prava.
5.) Metode ustavnog prava
Metode su: a.) NORMATIVISTIČKA – proučava i analizira ustavne norme, objašnjava namjere ustavotvorca,
traži praznine i nelogičnosti u ustavnim i zakonskim rješenjima, tumači ih pomoću jezične i logične analize te na
osnovu toga stvara određene zaključke
b.) KOMPARATIVNA – nastoji uspoređivati političke institucije od njihova začetka kao političkih ideja preko
pravnih propisa do ostvarivanja u političkoj zbilji
c.) POVIJESNA – prati i proučava povijesni razvoj određene političke institucije
d.) METODE SPECIFIČNE POLITIČKIM ZNANOSTIMA – kvantitativne i empirijske
e.) POMOĆNE –matematičke i grafičke
6.) Sadržaj ustavnog prava
Sadržaj ustavnog prava čine sve pravne norme kojima se uređuju političke institucije bez obzira na to u kojim se
općim pravnim aktima nalaze: a.) norme kojima se uređuju temeljne slbode i prava čovjeka i građanina b.)
norme kojima se uređuje ustrojstvo odn organizacija državne vlasti c.) norme kojima se uređuje sveza odnosa
između nedržavnih i državnih političkih subjekata i države.
1
www.pravokutnik.net
7.) Organski zakoni
Organski zakoni su posebna vrsta zakona koji su po pravnoj snazi ispod ustava, ali iznad ostalih zakona jer se
donose kvalificiranom većinom. U HR su to oni koji uređuju nacionalna prava, te zakoni kojima se razrađuju
ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih
tijela te ustrojstvo lokalne i područne (regionalne) samouprave, a koje Sabor donosi većinom glasova svih
zastupnika.
a donose se 2/3 većinom.
8.) Ustavni zakon
To je onaj koji je kao takav definiran samim zakonom, a donosen je po postupku predviđenom za donošenje i
promjenu odredbi samog ustava. To su: Ustavni zakon o Ustavnome sudu RH, Ustavni zakon za provedbu
Ustava, Ustavni zakon o suradnji s MKS iz 1996 g., Ustavni zakon o privremenoj spriječenosti PR za obavljanje
svojih dužnosti iz 1999 g.
9.) Podzakonski propisi, običaj
a.) Poslovnik- akt kojim se razrađuju ustavne norme o načinu rada i odlučivanja određenog državnog tijela, te
utvrđuje postupak odlučivanja unutar njih. Poslovnik vlade RH, PHR, Poslovnik U Suda.
b.) Uredba – opći pravni akt, koji u skladu s ustavom i zakonom, donosi izvršno tijelo, a samostalan izvor
ustavnog prava su uredbe iz nužde. Uredbe iz nužde su uredbe kojima izvršna vlast, u ratnom stanju ili stanju
neposredne ugroženosti državne neovisnosti i cjelovitosti, uređuje one odnose koje izvan stanja nužde uređuje
zakonima predstavničko tijelo, one imaju ustavnopravnu snagu te su samostalan izvor ustavnog prava.
U RH se ustavni običaj može se razviti u dva slučaja:
1.
kad ni ustav, ni organski zakon niti bilo koji drugi pisani izvor ustavnog prava ne ureduje
određeni politički odnos ili instituciju,
2.
kad se ustavom ili drugim pisanim izvorom ustavnog prava određen politički odnos ili
institucija uređuje nedovoljno određeno tako da se u primjeni može različito tumačiti.
U oba slučaja se dugotrajnim istovrsnim ponašanjem koje može biti činjenje ili nečinjenje određenih radnji
(longa consuetudo) stvara svijest o nužnosti (opinio necessitatis) takvog ponašanja nekog državnog tijela ili
drugog političkog subjekta. Tako nastaje ustavni običaj kao dopuna ustava (secundum constitutione et praeter
constitutione).
10.) Zakon, Ustav
Zakoni. Izvori ustavnog prava su i oni zakoni ili dijelovi zakona, a i podzakonski opći akti, što sadrže
norme ustavnog prava. Ustav RH prihvaća kategoriju organskih zakona, pa se ostali zakoni praktički ne mogu
javiti kao izvori ustavnog prava. Norme ustavnog prava mogu se nalaziti u pisanim propisima i običajnim
pravnim propisima. Pravni oblici u kojima se donose norme ustavnog prava nazivaju se izvori ustavnog prava. U
suvremenim demokratskim državama temeljni izvor ustavnog prava je pisani ustav koji je najviši opći pravni akt
(kruti ustav) u kojem se nalazi pretežit broj normi ustavnog prava. Norme ustavnog prava propisuju se u
određenoj mjeri i u zakonima i u podzakonskim općim aktima. Što je ustav sažetiji, to će se veći broj normi
ustavnog prava uređivati zakonima i podzakonskim općim aktima.
11.) Materijalni i formalni ustav
Ustav u materijalnom smislu obuhvaća sve pravne izvore ustavnog prava u određenoj državi, bez obzira na to je
li riječ o ustavu kao zasebnom pisanom općem pravnom aktu, organskom zakonu, zakonu, podzakonsom aktu ili
ustavnom običaju. Ustav u formalnom smislu je jedan jedinstveni pravni akt u kojem su sakupljene sve temeljne
ali i najveći broj drugih normi koje uređuju ustavnu materiju. Dakle, pisan opći pravni akt koji nosi naziv ustav.
12.) Kruti i meki ustav, stupnjevi krutosti
Kruti ustav- može se mijenjati odn revidirati na način koji se razlikuje od načina mijenjanja zakona. Posljedica –
nadzakonska pravna snaga. Meki ustav – ustav koji se može mijenjati odn revidirati na isti način na koji se
mijenjaju zakoni. Stupnjevi: a.) Zabrana svake promjene b.) privremena zabrana promjene c.) trajna zabrana
promjene pojedinih odredbi d.) ustavna revizija u posebnom postupku.
2
www.pravokutnik.net
ograničena ustavom i pravom. Ideja ustavne vladavine odražava stari demokratski ideal po kojem se građani ne
pokoravaju drugim ljudima, već zakonima: non sub homine sed sub lege. Koncept ustavne vladavine utemeljen
je na idejama vladavine prava i konstitucionalizma.
3.) Konstitucionalizam,
vladavina prava i pravna država
Konstitucionalizam je ideja da vlast moguće i potrebno zakonom ograničiti u pogledu njenih ovlasti i da autoritet
vlasti ovisi o njenom poštivanju tih ograničenja.
Vladavina prava je sustav političke vlasti utemeljen na poštivanju ustava, zakona i drugih propisa od strane
adresata i adresanata. Ustav RH: Zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi s ustavom i
zakonom 2. Svatko je dužan držati se ustava i zakona i poštivati pravni poredak. Koncept pravne države,
razvijen u njemačkoj doktrini 19. stoljeća, stavljao je veći naglasak na hijerarhiju i poštivanje pravnih propisa,
nego na njihov sadržaj.
4.)
Provedba ustavni normi
1.) Tijekom razrade u zakonodavstvu, 2.) kroz pravorijek i nadzor ustavnosudbene vlasti,3.) 3.) kroz postupanje
najviših državnih tijela te članova i dužnosnika zakonodavne i izvršne vlasti, 4 .) u pravorijecima sudbene vlasti
u sporovima građana,5 .) kroz postupanje upravnih tijela 6. putem utjecaja međunarodne zajednice 7. kroz
postupke građana i njihovih udruga
5.) Kako je moguće ograničiti vlast
Thomas Hobbes – vlast nije uopće moguće ograničiti, već se sva vlast povjerava suverenu, a ustavno pravo je
više skup moralni zakona. Drugi mislioci razmatraju institucionalne mehanizme kojima bi se «papirnate
prepreke» što ih vladaru nameće ustav učinile efikasnim. Locke i Montesquie – dioba vlasti na više grana –
zakonodavnu, izvršnu u sudsku jer ako su sve vlasti objedinjene u jednoj osobi posljedica je tiranija.
6.) Razlikovanje ustava prema stupnju ozbiljenja
a.) NORMATIVNI USTAV – gleda zahtjeva ustavne vladavine je doista uozbiljen tj. Primjenjen i poštovan
b.) NOMINALNI USTAV – zadovoljava uvjete ustavne vladavine, želi ga se provesti, ali iz određenih razloga
nije u cjelosti ozbiljen u životu.
c.) SEMANTIČKI USTAV – ustav po značenju riječi, nije uopće ozbiljen u životu glede bitni pitanja ustavne
vladavine.
7.)
Ustavna vladavine i dobra vladavina
Aristotel razmatra dobru vladavinu, dok suvremeni politički teoretičatri govore o pristojnoj vladavini tj. onoj
koja suzbija i prikriva primitivne nagone u društvu. EU komisija 2001. g. usvaja dokument pod naziva «Bijela
knjiga o vladavinskom sustavu, načela: a.) Otvorenost (transparentnost), b.) sudjelovanje (participacija), c.)
odgovornost d.) djelotvornost e.) usklađenost (koherentnost) f.) razmjernost (proporcionalnost) ograničenja
sloboda i prava g.) supsidijarnost.
8.) Načelo razmjernosti kod temeljnih ljudskih sloboda i prava
Ustav utvrđuje kriterije kojih se moraju pridržavati Sabor ili predsjednik, kad odlučuju o ograničenjima te
prirode. Opseg ograničenja mora biti primjeren prirodi pogibelji (načelo razmjernosti ili proporcionalnosti).
Posljedica ne smije biti nejednakost građana s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, te nacionalno ili
socijalno podrijetlo.
Neka se temeljna prava ne mogu ograničiti niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države. To su:
1. pravo na život,
2. zabrana mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja,
3. odredbe o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni,
4. sloboda misli, savjesti i vjeroispovijedi.
9.) Uspostavljanje ustavnog poretka: proces ustavnog izbora
Ustavni izbor (constitutional choice) je proces kolektivnog odlučivanja na najvišoj razini, putem kojega građani
u političkoj zajednici odlučuju o svojim temeljnim političkim opredjeljenjima. Osnovna polazišta teorije
ustavnog izbora – «The federalist» Alexandar Hamilton. Tri su mogućnosti uspostave ustavnog poretka: a.)
slučajnost b.) nasilje c.) ustavni izbor.
4
www.pravokutnik.net
10.) Ustav SAD-a
-
trinaest američkih kolonija izborilo je svoju nezavisnost od britanske Krune revolucionarnim ratom za
nezavisnost 1775.-1783.
-
kolonije su sazvale II. Kontinentalni kongres koji je 4.VII.1776. usvojio
Deklaraciju nezavisnosti
(autor
Thomas Jefferson
) u kojoj se u 27 paragrafa navode sve nepravde i kršenja sloboda i prava koja je
počinio britanski kralj i njegovi ministri – nakon donošenja Deklaracije države su počele donositi svoje
ustave uspostavljajući republikanski oblik vladavine i jamčeći prava i slobode (Pennsylvania 1776.,
Massachusetts 1780.)
-
1781., stupili su na snagu
članci o konfederaciji
kao međudržavni ugovor o prijateljskom savezu
suverenih država – zajedničko tijelo saveza je
Kongres
u koji svaka država šalje svoju delegaciju i
svaka ima po jedan glas, o najvažnijim pitanjima odlučuje se dvotrećinskom većinom glasova svih
država – Kongres bira
Odbor država
kojeg čini po jedan zastupnik iz svake države, a koji obavlja
poslove kad Kongres nije u zasjedanju
-
1786.,
Ustavna konvencija
u Philadelphiji usvojila ustavni tekst (istaknuti autori:
James Madison
,
Alexandar Hamilton
i
John Jay
) – karakteristike: dioba vlasti (Kongres-predsjednik-sudovi i Vrhovni
sud), sudbeni nadzor nad zakonodavnom i izvršnom granom vlasti, federalizam i lokalna samouprava
-
Virginia nacrt
: federalizam,
New Jersey nacrt
: konfederalizam –
Veliki kompromis
na prijedlog države
Connecticut: dvodomno zakonodavno tijelo (
Zastupnički dom
u koji građani biraju zastupnike i
Senat
u
koji zakonodavno tijelo svake države upućuje dva senatora)
-
7 dužih članaka (zapravo odjeljaka), do danas 27 amandmana – ukupno 85 odredbi
-
Thomas Woodrow Wilson
se zalagao za proučavanje zbiljskih odnosa moći nasuprot ''ustavnim
krasotama'' koje po njegovu shvaćanju za te odnose nisu bitne
-
smjerovi koji danas dominiraju humanističkim znanostima u Americi:
škola nove institucionalne
analize
,
škola ustavnog izbora i ustavne političke ekonomije
,
smjer javnog izbora
– institucije smatraju
temeljem održanja i napretka modernih društava
11.) Izvori Britanskog ustavnog prava
a.) Zakonsko pravo (statute law) – obuhvaća velik broj akata koji uređuju područje ustavnog prava
b.) Običajno pravo (Common law) – uređuje kvantitativno sve manji dio ustavne materije
c.) Ustavne konvencije – pravila ponašanja ustavnih čimbenika utvrđena dugotrajnim postupanjem čije se
poštivanje temelji na shvaćanju o njihovoj obvezatnosti od strane onih na koje se ta pravila i odnose, ali nemaju
sudsku zaštitu.
d.)Tumačenja znanstvenih autoriteta na području ustavnog prava
III. USPOSTAVA USTAVNE VLADAVINE U RH
1.) Ustav iz 1974.
Odredio je socijalističke republike kao države te zajamčio status autonomnih pokrajina Kosovu i Vojvodini.
Republike imaju pravo na samoodređenje i odcjepljenje. Vijeće republika i pokrajina je prvi dom Savezne
skupštine. Važilo je načelo pariteta tj. ravnopravne zastupljenosti republika i odgovarajuće zastupljenosti
pokrajina u svim kolektivnim tijelima federacije. Predsjedništvo je kolegijalni državni poglavar, predstavnik iz
svake republike i pokrajine te predsjednik CKSKJ. SRH prema ustavu iz 1974 ima Sabor, Izvršno vijeće,,
Vrhovni sud i Ustavi sud.
2.) Izborni zakon od 15. 2.1990 g.
Svrha mu je bila omogućiti da prvi višestranački izbori budu provedeni u pošteno i u miru. Kandidati su se
isticali prikupljanjem potpisa građana koji imaju prebivalište na području izborne jedince za koju se ističe
kandidat. Zaštita izbornog prava osigurana je podnošenjem prigovora izbornim povjerenstvima, kratkim
rokovima unutar kojih se prigovori moraju riješit, te pravom priziva Okružnom odn Vrhovnim sudu. Osnovan je
također republički odbor za nadzor izbora. Primjenjen je sustav apsolutne većine u malim izbornim jedinicama s
5
www.pravokutnik.net
Opće deklaracija o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o
gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Međunarodna konvencija OUN, Američka konvencija o ljudskim
pravima.
3.)
Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih slobda, Europski sud za ljudska prava
Konvencija je usvojena 1950 g., a nadopunjena je s 13 dopunskih međunarodnih ugovora –protokola, najvažniji
je 11 iz 1998 g. Kada je njime uspostavljen EU sud za ljudska prava. Sud čine imenovani suci na 6 godina uz
mogućnost reizbora, njih 45. Nadležnost suda su svi predmeti glede tumačenja i primjene Konvencije,
uključujući pojedinačne zahtjeve, međudržavne pritužbe i savjetodavan mišljenja. Pojedinac ima izravan locus
standi (legitimaciju, pristup). Priziv je nakon što su iscrpljena sva domaća pravna sredstva. Odluke suda su
obvezante i o njihovoj provedbi vodi računa Vijeća ministara vanjskih poslova Vijeća Europe.
4.) Najviše vrednote ustavnog poretka RH
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda,
poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i
demokratski višestranački sustav.
5.) Zabrana diskriminacije po Ustavu RH-
Ustavna jamstva nacionalne ravnopravnosti – načelo
jednakosti
Svatko u RH ima prava slobode neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, politčkom i drugom
uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom porijeklu, imovini rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim
osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.
6.) Nacionalne manjine – definicija, njihova prava i jamstva po Ustavu
Nacionalne manjina je skupina, brojčano slabija od ostatka stanovništva u državi, koja ne drži vlast, a čiji
članovi, kao državljani dotične države, imaju etničke, vjerske ili jezične osobine po kojima se razlikuju od
ostatka stanovništva te, barem implicitno, pokazuju osjećaj solidarnosti usmjeren na očuvanje kulture, tradicije,
vjere ili jezika. Čl 15. ustava: U RH jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.
Pripadnicima svih nac manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, služenje svojim jezikom i
pismom i kulturna autonimija. Imaju pravo birati svoje zastupnike u Sabor. Ustavni zakon o pravima nac
manjina iz 1991. godine im jamči: a.) kulturnu autonomiju i zajednička kulturna prava manjinskih zajednica b.)
sudjelovanje zastupnika manjina u predstvničkim i drugim tijelima vlasti i lokalne samouprave. Ustavni zakon o
pravima nac manjina iz 2002 g. : 1. služenje svojim jezikom i pismom 2. odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu
kojim se služe 3. uporabu svojih znamenja i simbola 4. kulturna autonomija 5. pravo na očitavanje svoje vjere 6.
pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopćavanja 7. samoorganiziranje i
udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih interesa 8. zastupljenost u pred tijelima na državnoj i lokalnoj razini, te
u upravnim i pravosudnim tijelima 9. sudjelovanje pripadnika nac manjina u javnom životu i upravljanju
lokalim poslovima putem svojih vijećnika i predstvnika nac manjina 10. zaštita od svake djelatnosti koja
ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda. Političke institucije nac manjina su: 1.
savjet za nac manjina 2. vijeća nac manjina.
7.) Granice korištenja slobodama i pravima
Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni
poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za
ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Zakonom je moguće u interesu RH ograničiti ili oduzeti vlasnitštvo,
uz naknadu tržišne vrijednosti. Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi
zaštite interesa i sigurnosti RH, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.
8.) Ustav RH i stanja nužde (čl. 17 i čl. 100)
U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih
nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor
dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz
supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike.
Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s
obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.
Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu
7
