Sapuni

Sapuni predstavljaju metalne soli viših masnih kiselina. U užem smislu 
riječi sapuni su samo alkalne soli ovih kiselina, jer se jedino one 
koloidno rastvaraju u vodi i mogu se upotrijebiti kao sredstvo za 
pranje. Baš iz tih razloga sapuni su našli primjenu u svakodnevnom 
životu, zbog čega se i u velikoj mjeri koriste.

Sredstva za održavanje čistoće tijela i odjeće kod starih naroda bila su 
različita. Najčešće se tada koristila glina, pepeo nekih biljaka koji se 
pjeni, sokovi biljaka. Poznato je da su za sapune znali još i stari 
Egipćani. U prvo vrijeme sapun se radio od masti, ceđa i kreča. 
Međutim, industrijska proizvodnja sapuna razvija se početkom 20. 
stoljeća, tek nakon pronalaska Leblanove sode.

Sapuni se koriste kao sredstvo za pranje i čišćenje u domaćinstvima i 
industriji i njihova se upotreba zasniva na osobini da se oni koloidno 
rastvaraju u vodi i na taj način smanjuju površinski napon između vode 
ili masti ili drugih nečistoća, što omogućuje bolje namakanje kože ili 
tkanine. Na ovaj način se prljavštine lako uklanjaju, a masti i ulja se 
emulgiraju i tako odstranjuju. Alkalni sapuni se međutim, hidroliziraju, 
a oslobođene alkalije rastvaraju masti i ulja. Sapun prilikom pranja se 
dobro pjeni, što dokazuje da je dobar emulgator, a stvorena pjena 
sprečava taloženje oslobođenih čestica nečistoća. Osim za pranje i 
čišćenje, sapuni imaju i veliku primjenu u industriji koža, tekstilnoj 
industriji, metalurgiji, kemijskoj industriji itd.

U industriji sapuna se danas koriste dva postupka: 

1) saponifikacija masti i ulja

C

17

H

35

 – COO – CH

2

CH

2

 – OH 

C

17

H

35

 – COO – CH + 3NaOH = 3C

17

H

35

COONa + CH – OH

C

17

H

35

 – COO – CH

2

CH

2

 – OH 

2) karbonatna saponifikacija, tj. neutralizacija slobodnih masnik 
kiselina

2C

15

H

31

COOH + Na

2

CO

3

 – 2C

15

H

31

COONa + H

2

O + CO

2

Proizvodnja sapuna
Sirovine za izradu sapuna obuhvaćaju: masnoće, alkalije, pomoćna 
sredstva. Masnoće za proizvodnju sapuna uglavnom su ulja i masti. Od 
ulja dolaze u obzir samo ona koja nisu podesna za ishranu, uglavnom 
tehnička ulja biljnog i životinjskog podrijetla i to: laneno, kukuruzno, 
repino, ricinusovo i dr. kao i ulja iz tijela i organa morskih sisavaca. 
Masti se češće upotrebljavaju kao biljne, palmina i kokosova mast i 
hidrirane i sintetičke masti koje nastaju uvođenjem vodonika pod 
pritiskom u tekuća ulja (hidrirane masti) i oksidacijom parafina. Kao 
dodatak kod jeftinih vrsta sapuna koristi se kolofonij koji sadrži smolne 
kiseline.

Alkalije potrebne za saponifikaciju su: alkalni hidroksidi 
(natrijhidroksid NaOH) za izradu tvrdih sapuna, a kalijhidroksid KOH 
za izradu mekih sapuna. Osim toga, koristi se amonijska voda Na

2

CO

3

ili potaša K

2

CO

3

 kao sredstva za saponifikaciju slobodnih masnih 

kiselina.

Pomoćne sirovine obuhvaćaju: natrijev klorid, vodu, sredstva za 
bijeljenje, boje, mirise, punila a u izvjesnim slučajevima i specijalne 
dodatka kao fenol, sublimat i dr. kod izrade medicinskih sapuna. 
Natrijev klorid se koristi za izdvajanje natrijevih sapuna dobivenih 
saponifikacijom. Električnim djelovanjem natrijevog klorida izdvaja se 
iz koloidnog vodenog rastvora sapun u vidu polutekuće mase – 
sapunske jezgre kao gornji sloj. Sredstva za bijeljenje  se najčešće 
dodaju u vidu raznih oksidacijskih sredstava na primjer persulfita, dok 
su boje uglavnom prirodne organske. Mirisi se dodaju ili u vidu 
kompozicije mirisa. Kao punila najčešće se koriste vodeno staklo, 
škrob, kazein, želatin, šećer, talk i dr. 

Tvrdi-jezgro sapuni

background image

Želiš da pročitaš svih 8 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti