Savremeni bankarski poslovi
Netradicionalni bankarski poslovi
UVOD
U poslednje dve decenije međunarodni finansijski sistem doživeo je značajne strukturne
promene. Snažan porast međunarodnih finansijskih tokova u celom svetu, prvenstveno
potpomognut liberalizacijom i privatizacijom finansijskih tržišta je potpuno promenio okruženje i
zakonitosti tržišta. U uslovima globalizacije i razvoja računarske tehnologije nestaju granice
između nacionalnog i svetskog, što kompanijama i finansijskim institucijama otvara dosad
nezamislive mogućnosti poslovanja. Najvažnije promene i trendovi koji se mogu prepoznati su
disintermedijacija (smanjivanje uloge finansijskih posrednika), razvoj sekuritizacije, promene u
regulaciji poslovanja finansijskih institucija, finansijske inovacije i novi proizvodi.
Promene u finansijskim sistemima uočavaju se na finansijskim instrumentima, u tehnologijama i
tehnikama finansiranja, u pojavi novih finansijskih institucija i u velikim promenama u regulaciji
finansijskih institucija. U svetu je sve više internacionalnih banaka. Među finansijskim
institucijama, prednosti globalne orijentacije najviše su prepoznale i koriste ih banke koje danas
posluju širom sveta. Pod pojmom internacionalna banka najčešće se podrazumeva banka koja uz
pomoć kompanija ćerki posluju i u drugim zemljama. Na međunarodnom tržištu one ostvaruju
velike prihode zbog nepostojanja ili blaže kontrole (npr. neizdavanje obveznih rezervi, povoljniji
porezni tretmana i sl.) u odnosu na matičnu državu. Usled izlaska na svetsko tržište
internacionalne banke povećavaju likvidnost i cenu sopstvenih akcija.
Takođe, savremeno bankarstvo karakterišu i savremeni bankarski poslovi kao što su lizing,
faktoring, forfeting koji konkurišu klasičnim bankarskim proizvodima. Klijenti banke su sve
obrazovaniji u finansijskom smislu i spremni na investiranja u različite oblike finansijske
imovine. Pojava novih finansijskih instrumenata na razvijenim finansijskim tržištima kao što su
fjučersi, forvardi, opcije, svopovi, takođe konkurišu tradicionalnim bankarskim proizvodima i
ostavljaju sve manje mesta za delovanje bankarskim institucijama i njihovim proizvodima.
Pojava parabankarskih institucija – investicionih i penzionih fondova, brokersko-dilerskih
društava, hedžing fondova, ustanova koje se bave poslovima kliringa, lizing kompanija, faktoring
i forfeting institucija i ostalih institucija, u velikoj meri je doprinela menjanju poslovne filozofije
bankarskog sektora.
Zbog svih navedenih faktora, tradicionalno bankarsko poslovanje doživljava promene u vidu
poslovne filizofije i shvatanja klijentovih želja i potreba. Novi bankarski poslovi i proizvodi i
dalje nastaju u svetu i predstavljaju neprestano odgovaranje banaka na promene u okruženju i
jedinu alternativu za očuvanje njihove konkurentske pozicije na tržištu finansijskih usluga.
1
Netradicionalni bankarski poslovi
1. ISTORIJAT RAZVOJA BANKARSTVA I NJEGOVE KARAKTERISTIKE
1.1 Istorijat razvoja bankarstva
Reč banka ( banco – italijanski, banque – francuski, die banke – nemački, bank - engleski) je
korišćena tokom više od 2000 godina u značenju “klupa” ili “pult za razmenu novca”
.Ovo
predstavlja potvrdu da su menjački poslovi bili među prvim poslovima kojima su se banke bavile.
Istorijski gledano, trgovina se kao delatnost razvila pre pojave banaka i bankarskih poslova (3200
- 3000. g.p.n.e), ali je razvoj trgovine doveo i do pojave bankarskih poslova koji su imali za cilj
da omoguće i olakšaju trgovinske odnose na širim prostorima. Prema nekim izvorima, u Vavilonu
su se u periodu od VII do V veka p.n.e. pojavili tragovi koji ukazuju da su se pojedina lica, kao
stalnim zanimanjem, bavila prikupljanjem i čuvanjem hrane i drugih proizvoda, koje su davali u
zajam. Pozajmice su se davale u naturalnom obliku i sa dodatnom kamatom, koja je imala
uglavnom zelenaški karakter, a vraćale su se u periodu naredne žetve
Prema drugim izvorima, prapočeci bankarstva se povezuju sa drevnim gradom Ur-om koji se
nalazio na pola puta između Bagdada i Persijskog zaliva i to sa njegovim crkvama i hramovima.
Jedan takav hram je bio hram u Dublal-Muhu u Ur-u (koji je postojao od 3000 g.p.n.e do 560
g.n.e, iako je više puta rušen i obnavljan) koji je počeo sa depozitnim poslovima u kojima se uz
naknadu čuvao novac i druge stvari od vrednosti, da bi se kasnije razvio platni promet i
kreditiranje.Ovaj hram je vodio tekuće knjigovodstvo svog poslovanja, uključujući i obračun
prihoda i rashoda (mesečni i godišnji), knjigovodstvo troškova za perionice i tkačnice koje su bile
u svojini hrama (u knjigovodstvu su se nalazila i imena 1.397 robova), kao i trgovačkih poslova
koje su obavljali crkveni trgovci, a ukupni rezultati poslovanja su, takođe, obrađivani (praktično
radi se prapočetku konsolidovanog bilansa). Inače, prema tada važećim propisima svaki posao je
morao da bude pismeno potvrđen, knjižen, a u određenim slučajevima garantovan (overen), tako
da se gotovo devet desetina poznatih dokumenata klinastim pismom odnosi na privredne poslove
(liste i obračuni knjiženja, kupovni, najamni i kreditni ugovori svih vrsta).
Pored hramova, bankarskim poslovima se počinju baviti i privatne bankarske kuće koje se
javljaju za vreme dinastije Hamurabija (1830-1530. g.p.n.e.), o čemu svedoči mnoštvo pisanih
dokumenata. Najpoznatija od ovih kuća je bila „Sinovi Egibija” u Vavilonu (1120-480. g.p.n.e)
koja se nije bavila samo privatnim depozitnim i kreditnim poslovima, nego i onima koji su imali
javni karakter.
Hadžić, M., Bankarstvo, Univerzitet Singidunum, Fakultet za finansijski menadžment i osiguranje, Beograd,
2007., str. 2
Razvoj banaka i bankarstva, lekcija 1, dostupno na:
http://www.knowledge-bank1.org/medjunarodno_bankarstvo_fps_3_mp_06/lekcije/lekcija1.pdf
2

Netradicionalni bankarski poslovi
valuti, što je omogućavalo prenošenje novca bez rizika. Tada se šire javljaju, pored menjačkih i
kreditnih poslova i poslovi državnih zajmova i međunarodnih kredita. U ranom srednjem veku
dolazi do pojave prvih banaka modernog tipa kao institucionalno organizovanih novčanih
ustanova u italijanskim gradovima koje su bile komercijalne banke:
- Banca di Genova, osnovana 1320. godine i
- Casa di Sant Georgio – 1407. Godine.
U Đenovi je 1407. osnovana banka „Casa di Sant Georgio” koja je poznata (mada je od nje starija
Banca di Genova osnovana 1320) i po tome što je od nje potekla ideja o stvaranju bankarskog
novca kao merila vrednosti za različite vrste novca i u drugim zemljama (jedna đenovska
bankarska funta odgovarala je „težini” 12 g. finog zlata). Po osnovu svog duga država je na
„Casa di Sant Georgio ” bila prenela ostrva Korziku, Kipar i delove Krima, a na nju je bilo i
preneto pravo oporezivanja, tako da je sa ovom bankom pregovarao Kristofer Kolumbo, kod
organizovanja svog četvrtog putovanja za Ameriku (1502.), kako bi mu se ukinuo porez na
eksploziv. Inače, poslovni odnosi tadašnjih preduzeća i trgovačkih firmi sa bankama, kao i samih
banaka, od kraja XV veka, počinju da se uređuju na principima dvojnog knjigovodstva (koje se
vezuje za 1494. i Luku Pačioli-a, mada mu je u određenoj meri prethodila „Knjiga trgovačke
računice” Leonarda Fibenoci-a iz 1202.), koje sistematizuje osnovne pokazatelje imovine,
kapitala i troškova (čime su i postavljeni temelji računa kapitala i uspeha).
U poznom srednjem veku dolazi do pojave prvih emisionih banaka:
- Sverigen Riksbank – emisiona banka Švedske – osnovana 1668. godine
- Bank of England, emisiona banka osnovana 1694. godine i
- Bank de France – osnovana 1800. godine.
Razvojem trgovine u XVI i XVII veku i snažnim industrijskim razvojem, otkrivanjem i razvojem
novih država i razvojem međunarodne trgovine stvaraju se osnove za institucionalno
organizovanje komercijalnog bankarstva u svetu. Osnove savremenog bankarstva su velike banke
akcionarskog tipa koje posluju na osnovu sopstvenih i pozajmljenih sredstava. Nakon
nacionalnog oslobođenja u Srbiji, u drugoj polovini XIX veka razvija se bankarstvo. U Srbiji se
Uprava fondova smatra prvom bankom, koja je preteča prve Hipotekarne banke, koja je osnovana
kao državna institucija koja je bila zadužena za izdavanje dugoročnih hipotekarnih kredita.
Hadžić, M., Bankarstvo, Univerzitet Singidunum, Fakultet za finansijski menadžment i osiguranje, Beograd,
2007., str. 3
Razvoj banaka i bankarstva, lekcija 1, dostupno na:
http://www.knowledge-bank1.org/medjunarodno_bankarstvo_fps_3_mp_06/lekcije/lekcija1.pdf, str. 6.
4
Netradicionalni bankarski poslovi
Banke se, pored tradicionalnih poslova primanja depozita, davanja kredita i platnog prometa, sve
više bave i drugim finansijskim uslužnim poslovima, a sa razvojem finansijskih tržišta u XX veku
postaju njihov najznačajniji učesnik. U XX veku dolazi od razvoja investicionog bankarstva, a
globalizacijom i liberalizacijom svetske privrede i do razvoja međunarodnog bankarstva.
Svetsko bankarstvo u finansijski razvijenim zemljama je prošlo kroz tri etape svog razvoja:
1) Period konzervativno-uslužnog bankarstva (60-tih godina XIX – 60-tih godina XX );
2) Period industrijsko-proizvodnog (savremenog) bankarstva (60-tih godina XX – 90-tih XX);
3) Period planetarnog bankarstva (90-tih godina XX – danas).
Do sedamdesetih godina prošlog veka banke u razvijenim zemljama su imale dominantnu
poziciju u finansijskom posredovanju između nosilaca štednje i investicija. Komercijalne banke
su u tradicionalnom modelu tržišne privrede imale dominantnu poziciju u:
- apsorbovanju štednje preko depozita;
- kreditiranju privrede i stanovništva;
- ročnoj transformaciji sredstava i
- platnom prometu.
U novom modelu tržišne privrede dolazi do potiskivanja komercijalnih banaka u svim njihovim
dotadašnjim ključnim delatnostima, a posebno je brzi razvoj penzionih i investicionih fondova
privukao najveći deo novo-formirane štednje u ove institucionalne investitore i time značajno
promenio tokove kapitala, ali i obrasce investiranja. Prestrukturiranje komercijalnog bankarstva
je uglavnom išlo u pravcu njegovog sve većeg približavanja finansijskim tržištima i proširenja
spektra poslovanja, pre svega u domenu investicionog bankarstva, uz smanjenje štedno-kreditnih
aktivnosti, sa afirmacijom koncepta univerzalne banke. Dolazi i do stvaranja velikih finansijskih
konglomerata, globalne poslovne orijentacije, koje svoje poslovne aktivnosti imaju u
komercijalnom i investicionom bankarstvu, brokerskim poslovima sa hartijama od vrednosti,
osiguranju i drugim vidovima finansijskog posredovanja.
Pojava i razvoj banaka, Damir Šehović, power point prezentacija, Podgorica, februar 2009.
5

Netradicionalni bankarski poslovi
voditi računa o limitima likvidnosti banke tj. o mogućim rizicima da banka mora pravovremeno
odgovori na dospele i preuzete finansijske obaveze.
Poslovi platnog prometa
u zemlji i inostranstvu se obično obavljaju u celosti preko bankarskog
sistema. U Srbiji je, do 2003. godine najvećim delom, platni promet obavljan preko
specijalizovane službe SDK (Služba društvenog knjigovodstva), SPP (Služba platnog prometa),
ZOP (Zavod za obračun plaćanja) a od početka 2003. godine platni promet je u celini prebačen u
banke tj. omogućeno je fizičkim i pravnim licima da poslove platnog prometa obavljaju preko
poslovnih banaka. Ovi poslovi imaju uticaj i na kreditni potencijal banaka i njihovo poslovanje.
Savremena banka je značajno povećala paletu proizvoda i usluga koje pruža u cilju osiguranja
profitabilnog poslovanja kroz dopunske poslove i najstoji da izađe u susret klijentima i da
objedini najrazličitije finansijske usluge, istovremeno parirajući sve većoj konkurenciji
nebankarskog sektora i nebankarskih institucija.
Obavljajući određene poslove banka manifestira svoju specifičnost financijskog posrednika u
tržišnoj ekonomiji. Analizom bankarskih poslova dolazi se do saznanja o dinamici promena
koncepta banke. Naime, banka kao multiorganizirani i prilagodljiv poslovni sistem brzo reaguje
na promene u ekonomiji, a i sama povratno utiče naekonomiju. Bez obzira na svu dinamičnost
promena bankarskih poslova, ipak se oni mogu podvesti pod tradicionalne grupe poslova koji
vekovima postoje. Bankarskim poslovima se smatraju svi poslovi između bankarskih
organizacija, kod kojih su oba subjekta bankarske organizacije. Bankarski poslovi su i oni kod
kojih je samo jedan subjekt bankarska organizacija, a drugi subjekt u poslu, domaće ili strano
fizičko ili pravno lice.
Uobičajena su tri kriterijuma za grupiranje bankarskih poslova:
1. bilančni kriterijum;
2. funkcionalni kriterijum i
3.vremenski kriterijium.
Prema bilančnom kriterijumu bankarski poslovi mogu biti pasivni, aktivni i neutralni.
Funkcionalni kriterijum omogućuje podelu bankarskih poslova na:
1.
poslove mobilizacije i
koncentracije sredstava; 2. kreditne poslove; 3. komisione; 4.vlastite
.
Hadžić, M., Bankarstvo, Univerzitet Singidunum, Fakultet za finansijski menadžment i osiguranje, Beograd,
2007., str. 8
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti