Saobraćajni fakultet univerziteta u Beogradu
Predmet:
Veštačka inteligencija
Tema:
Sematički web
Profesor: Student:
Beograd 2016.
2
1. Uvod
Semantički web je najambiciozniji projekt koji je W3C do sada preduzeo. Bio je to dio
vizije
World Wide Weba
Berners-Leea od samog početka, a zadivljujući uspjeh prve faze
njegove vizije čini se kako daje dobre razloge za pokušaj ostvarivanja i njezina ostatka.
Cilj semantičkog weba uključuje izvedbu autonomne integracije informacija za
proizvoljan raspon resursa pomoću softverskih agenata.
Semantički web je web podataka. Mnogo podataka koristi se svaki dan, iako uopće nisu
dio weba, primjerice, pregled bankovnih računa
na Internetu
, privatnih slika ili pak
zabilješki na kalendaru. Upitamo li se možemo li vidjeti stanje b ankovnih računa u
kalendaru, ili pak potrošnju na odabrani datum, a sve to klikom miša? Sve te stvari
omogućuje semantički web. Podacima bi se trebalo pristupati koristeći osnovnu Web
arhitekturu, primjerice
URL-a
, a podaci trebaju biti povezani jedni s drugima upravo kao
što su dokumenti. To također znači kreiranje odgovarajućih frameworka koji dopuštaju
podacima da budu dijeljeni i iskorištavani u aplikacijama, kompanijama, u zajednici te da
se automatski obrađuju s odgovarajućim alatima, ali pri tome uključujući otkrivanje
mogućih novih relacija između dijelova podataka.
Tehnologije semantičkog web-a mogu se koristiti u aplikacijama raznih namjena,
primjerice u povezivanju podataka, gdje podaci s različitih lokacija i različitih formata
mogu biti povezani u jednu cjelinu.
Kao i sve inovativne tehnologije evolucija Semantičkog weba počela je u istraživa čkim
laboratorijima, zatim preko
Open Source
zajednice do poslovanja u cjelini. Web je
početno razvijen u istraživačkim centrima za Fiziku. Semantički Web se koristi kako u
malim tako i u velikim kompanijama, a neke firme poput Oraclea, IBM-a, Adobea,
Yahooa ili Microsofta, zasnivaju prodaju svojih proizvoda na tehnologiji semantičkog
web-a. Valja naglasiti da se od semantičkog weba ne očekuje da zamijeni, nego da proširi
postojeći web.
Semantički Web koristi pojmove poput „
ontologija
“ tj. pravila koje se koriste da se izraze
dodatna ograničenja i logičke veze između pojedinih resursa.
Ontologije
su više vezane
za klasifikaciju sustava i opis logike, dok su
pravila
više vezana za programiranje i
pravila sustava.
Ontologije definiraju koncepte i relacije koje se koriste da se predstavi područje znanja.
Koriste se da klasificiraju izraze korištene u pojedinim aplikacijama, karakteriziraju
moguće veze i definiraju moguća ograničenja. U praksi ontologije mogu biti jako
kompleksne (s nekoliko tisuća izraza) ili vrlo jednostavne (opisujući samo jedan ili dva
koncepta).
Generalni primjer ontologija koji pomaže njihovu ra zumijevanju ilustrira primjer kada
prodavač knjiga želi skupiti podatke koji dolaze od razli čitih izdavača. Podaci se mogu
importirati u često korištenu RDF shemu, koristeći konvertore baze izdavača. Baza može
koristiti izraze tipa „Autor“, dok ostali mogu koristiti riječ „Kreator“. Da bi se skupljanje
izvršilo potrebno je dodati posebne uvjete u RFD shemi, opisujući činjenice koje tvrde da
4
2.1 RDF
Resource Description Framework (RDF) je jezik za predstavljanje informacija o
resursima World Wide Web-a (WWW). Posebno je namijenjen predstavljanju
metapodataka o Web resursima kao što je naslov, autor, datum promjene web stranice,
autorska prava, dostupnosti nekih dijeljenih resursa. Generalizirajući koncept
Web
resursa
RDF se može koristiti za predstavljanje informacija o stvarima koje se mogu
identificirati na Web-u, čak ako ne mogu biti dohvaćene direktno s Web-a. Za primjer se
može navesti in formacija o dostupnim artiklima nekog web shopa (informacije o
specifikacijama, cijenama i dostupnosti), ili postavkama dostave za Web korisnika.
RDF je ponajprije namijenjen za slučajeve u kojima se informacija treba obraditi na
aplikativnoj razini, dok je manje bitna prezentacija korisniku. RDF predstavlja opći
framework, ili skup biblioteka za predstavljanje tih informacija tako da one mogu biti
razmijenjene bez gubitka svog značenja. Baziran je na ideji prepoznavanja stvari
korištenjem Web identifikatora (zvanih
URI – Uniform Resource Locator
), opisujući
resurse kao jednostavna
svojstva (properties)
i
njihove vrijednosti
. To mu omogućuje
predstaviti jednostavne izjave vrijednosti resursa kao grafove s svojim nodovima i
lukovima, odnosno njihovim svojstvima i vrijednostima.
Na Slici 1. nalazi se primjer RDF grafa gdje je osoba označena sa:
Slika 1.
RDF graf koji predstavlja Erica Millera
5
Grafom na slici 1 identificira se pojedinac, vrste stvari, svojstva i njihove vrijednosti.
RDF također predstavlja XML sintaksu (zvanu RDF/XML) za čuvanje i razmjenu ovih
grafova. U primjeru ispod nalazi se djelić koda od RDF-a u RDF/XML grafu sa slike 1.
<?xml version="1.0"?><rdf:RDF xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-
ns#"
xmlns:contact="http://www.w3.org/2000/10/swap/pim/contact#">
<contact:Person rdf:about="http://www.w3.org/People/EM/contact#me">
<contact:fullName>Eric Miller</contact:fullName>
<contact:mailbox rdf:resource="mailto:[email protected]"/>
<contact:personalTitle>Dr.</contact:personalTitle> </contact:Person>
</rdf:RDF>
Ovaj dio koda RDF/XML također sadržava URI, kao što sadržava svojstva poput
Mail
i
FullName
te njihove vrijednosti
[email protected]
i
Eric Miller
.
Kao
HTML
i ovaj RDF/XML je strojno čitljiv, a koristeći URI može predstavljati djeli ć
informacije na Web-u. RDF se odnosi na opisne stvari, uključujući i stvari koje se ne
mogu direktno dohvatiti s Web-a (kao što je osoba Eric Miller). Osim opisa web stranica
RDF može opisivati i druge objekte poput automobila, poslova, ljudi, novosti. Svojstva u
RDF-u imaju URI za preciznu identifikaciju veze koja postoji između povezanih stavki.
Razvoj RDF-a potaknut je sljedećim primjenama:
Meta podaci
: informacija o web resursu i sustavu koji ih koristi (ocjena
sadržaja,sposobnost opisivanja, postavke privatnosti, …).
Aplikacije koje zahtijevaju otvorene više nego ogra ničavajuće informacijske modele
(opisi poslovnih procesa, obilježavanje web resursa , …).
Međuaplikativni rad: kombiniranje podataka iz nekoliko izvora, kao i automatska obrada
uz pomoć web agenata.
RDF predstavlja univerzalan jezik za te procese i informaciju s minimalnim
ograničenjima na fleksibilan način. Najveća je iskoristivost RDF-a kod dijeljenih sustava,
a može djelovati i u izoliranim sustavima. Vrijednost se informaciji povećava time što je
dostupnija većem broju aplikacija na internetu.
Struktura bilo kojeg izraza u RDF-u može se promatr ati kao direktno označen graf koji
se sastoji od nodova označenih direktnim lukovima koji spajaju parove nodova. RDF graf
je sljedeći:
