SLOBODNI SOFTVER I 

FILOZOFIJA SLOBODE

DOSTIGNUĆA, PROBLEMI, PERSPEKTIVE

ZAGREB 2011.

1

UVODNA NAPOMENA

Zbirka tekstova "Slobodni softver i filozofija slobode - Dostignuća, problemi, perspektive" bavi se društvenim 
aspektima problematike razvoja i širenja slobodnog softvera i slobodnih informacija, posebice onima u koje se 
uklapaju pitanja ljudske slobode shvaćene u najširem smislu, promatrane iz perspektive društveno-ekonomskih 
odnosa današnjeg vremena. Tekstovi su pisani  razdoblju između 2001. i 2010. u različitim prigodama i s 
različitim nakanama, no svi su oni nastali u okviru aktivnosti Udruženja za razvoj slobodnog softvera "Little 
Lion" na propagiranju ideja projekta GNU i Pokreta za slobodni softver i slobodne informacije, koje smatramo 
izuzetno značajnim,  ne samo  za tehnološki već i za ukupni društveni  razvoj, kako u hrvatskim,  tako  i u 
globalnim razmjerima. Neki su tekstovi uglavnom informativni i namijenjeni široj čitalačkoj publici, dok se u 
nekima, uz ostalo, skiciraju i smjernice za neke praktične aktivnosti na ostvarenju ljudskih prava i sloboda na 
području   intelektualnih   odnosa.   Na   kraju   zbirke   nalaze   se   dvije  reakcije   na   članke   prof.   dr.   Anđelka 
Milardovića posvećene temi "informacijskog društva", koji su bili objavljeni u Vjesniku. Dio tekstova iz ove 
zbirke objavljen je u tisku, a većina ih se može naći na internetu. Kao reference za pisanje tekstova poslužili su 
uglavnom materijali sa web stranica projekta GNU

 (http://www.gnu.org) 

i iz Wikipedije.

Zbirka je složena povodom osme obljetnice osnivanja Udruženja za razvoj slobodnog softvera "Little Lion" 

(http://free-zg.t-com.hr/little_lion) 

koja će biti obilježena početkom travnja ove godine (usprkos činjenici da 

u zadnje vrijeme Udruženje gotovo da i nije aktivno).

Zagreb, ožujak 2010.

2

background image

odnosu na društvo kao cjelinu, uzimajući u obzir zahtjev za slobodom pojedinca kao i (koristi za društvo u  
jednom i drugom slučaju)."

Stallmanova analiza (radi se o tekstu "Why Software Should Be Free" koji se može naći na web stranicama 
njegove organizacije - 

www.gnu.org

) nabraja brojne prednosti koncepta slobodnog (free) softvera nad onim 

vlasničkim (proprietary) te dovodi do zaključka da bi 

"pisati slobodni softver, te poticati druge da taj softver 

međusobno razmjenjuju, distribuiraju, proučavaju i usavršavaju, trebala biti dužnost svakog programera".

U  skladu   s   ovim  zaključkom  Stallman   je  početkom  1984.   pokrenuo  projekt  pod  nazivom  GNU   (što  je 
(rekurzivna) kratica za "GNU's not UNIX") čiji je cilj razviti slobodni operativni sustav za što veći broj 
hardverskih platformi, koji sadrži sve komponente potrebne korisnicima u standardnoj osobnoj ili poslovnoj 
primjeni. Pritom se potrudio i precizno definirati što pojam slobodnog (free) softvera zapravo znači. Ova se 
definicija (izložena u dokumentu GNU General Public License) može sažeti u tri glavne točke - (1) programi 
se mogu slobodno koristiti u bilo koju svrhu, (2) izvorni kod programa je svima dostupan i programi se mogu 
slobodno mijenjati i prilagođavati vlastitim potrebama, (3) originalne ili modificirane verzije programa mogu 
se slobodno distribuirati, besplatno ili uz naknadu, ali opet pod istom licencom. 
Stallmanova  zamisao  o  slobodnom  operativnom  sustavu   ostvarena  je  zahvaljujući  podršci  više  stotina,   a 
kasnije i tisuća volontera iz cijelog svijeta koji su se uključili u GNU projekt, te uz upotrebu slobodnog kernela 
(jezgra, centralni dio operativnog sustava) nazvanog Linux, koji je razvio finski programer Linus Torvalds i 
koji se vremenom pokazao dovoljno moćnim i fleksibilnim za svoju svrhu. Tako je stvoren operativni sustav 
pod nazivim GNU/Linux prikladan za korištenje u osobnoj i poslovnoj praksi, koji se neprekidno razvija i 
usavršava,  a  koji je po svojim  "tehničkim"  osobinama danas potpuno ravnopravan,  a u nekim stvarima i 
superioran odgovarajućem "vlasničkom" softveru. Pošto je taj sustav slobodan, odnosno svima dostupan i 
"otvoren", mnogi su pojedinci i skupine krenuli u razvoj vlastitih verzija (distribucija), pa tako imamo Debian 
GNU/Linux, Red Hat   Linux, Linux Mandrake,  SuSe Linux, Ubuntu, Slackware, a  tu je  i prva  hrvatska 
distribucija (HRID). Također, širom svijeta pojavile su se organizacije GNU/Linux entuzijasta koje se bave 
promoviranjem slobodnog softvera u javnosti, njegovim prevođenjem i prilagođavanjem lokalnim standardima 
i konvencijama (lokalizacija),  a  vrlo su  bitne i  njihove edukativne  aktivnosti. U  našoj zemlji tako postoji 
Hrvatska udruga Linux korisnika (HULK) čije se djelovanje može pratiti na portalu 

www.linux.hr

.

No,   unatoč   entuzijazmu   naših   "linuksaša",   a   i   verbalnoj   podršci   dužnosnika   odgovornih   za   pitanje 
informatizacije zemlje, stječe se dojam da smo i na ovom području u velikom zaostatku, i to ne samo za 
"razvijenim" zemljama Zapada (značajni pothvati u uvođenju informacijskih sustava baziranih na slobodnom 
(GNU/Linux) softveru u javne i državne službe, kao i u gospodarski sektor zapažaju se naročito u Njemačkoj, 
Španjolskoj i Francuskoj) već i za nekim zemljama koje pripadaju drugim ekonomsko-političkim krugovima 
(Kina, Brazil)

2

. Kao primjer možemo navesti rješenja za "elektronsko poslovanje" koja nude neke državne 

institucije, a koja podržavaju samo vlasnički Microsoftov softver, kao i njihove, također vlasničke, formate i 
standarde. Jasno je da ova stvar samo odražava žalosno stanje u našoj zemlji po pitanju primjene slobodnih 
informatičkih tehnologija, jer se u suprotnom sigurno ne bi moglo dogoditi da netko praktički proglasi MS-
Windowse službenim operativnim sustavom hrvatske privrede, a da na to nitko u javnosti ne reagira. Drugo je 
pak pitanje zašto se znatan novac poreznih obveznika troši na licenciranje softvera (također Microsoftovog) 
koji se koristi u državnim službama i institucijama, kad postoje adekvatna, a potpuno besplatna programska 
rješenja iz kategorije slobodnog softvera. Nadalje, možemo primijetiti da ovaj problem zalazi pomalo i na teren 
politike,  jer  se  ovdje  neizbježno  nameće  pitanje  zašto  se  naša   zemlja  pokušava   učiniti  ovisnom  o  jednoj 
multinacionalnoj   kompaniji   za   proizvodnju   softvera.   Dok   s   druge   strane   slobodni   softver   zbog   svoje 
otvorenosti i činjenice da je besplatan isključuje mogućnost manipulacije bilo kakve vrste.
No ono što je u priči o slobodnom softveru i slobodnim informacijskim tehnologijama po našem mišljenju 
najvažnije,  jest  sloboda.  Naime, kako  su već primjetili mnogi aktivisti  Pokreta  za slobodni  softver, idejni 
aspekti ovoga fenomena daleko su važniji od tehničkih detalja korištenja određenih informacijskih tehnologija, 
jer se slobodni softver može i treba promatrati u jednom puno širem kontekstu - u kontekstu "borbe za slobodu 
govora, slobodno širenje znanja i slobodni razvoj tehnologije" i to kao jedan od najvažnijih segmenata te borbe 
jer zbog svoje tehničke važnosti, tehnološke superiornosti i izvanredne sposobnosti adaptacije unutar sustava 
kojemu je direktno suprotstavljen, posebice s obzirom na pravne i ekonomske aspekte svoga postojanja, već 
sada predstavlja osnovu na kojoj se mogu ostvariti neke od ovih sloboda, kao i neovisnost o činiocima koji te 
slobode ograničavaju. A načini ograničavanja tih sloboda sve su brojniji. Uz one već navedene kao što su 
zatvorenost softverskih rješenja i koncept njihovog vlasništva, tu spadaju (softverski) patenti, autorska prava, 

2 Među svim tim projektima izdvajamo onaj vlade španjolske pokrajine Extremadura koja je za potrebe svoje 

administracije   omogućila   razvoj   posebne   GNU/Linux   distribucije   nazvane   LinEx,   te   onaj   kineske 
Akademije znanosti, odnosno njezinog Instituta za softverska istraživanja, koji je razvio distribuciju pod 
nazivom  Red   Flag   Linux,   koja   je  prilagođena   specifičnostima   njihove  zemlje  i   koja   je   tamo   široko 
rasprostranjena.

4

poslovne tajne i svi drugi oblici "intelektualnog vlasništva", kao i mnogobrojna tehnička sredstava "zaštite 
informacija". Da bismo jasnije ilustrirali ovaj problem, napomenimo da se globalizirano društvo "zapadnog" 
tipa kojemu i sami pripadamo nalazi u procesu (a negdje već i pri na kraju procesa) preobrazbe u svoju 
postindustrijsku odnosno informacijsku fazu, što znači da su informatičke tehnologije zajedno s globalnim 
umrežavanjem postale svakodnevnica vrlo velikog broja ljudi, najrazličitije dobi i životnog interesa, kao i 
nužno sredstvo mnogih privrednih i društvenih aktivnosti. Jasno je da te tehnologije s jedne strane pružaju 
šansu   dosad   nezabilježenog  proširenja   ljudskih  mogućnosti  i  sloboda.   No   istovremeno,  s   druge,   pružaju 
mogućnost manipulacije neslućenih razmjera kako pojedincima tako i društvom u cjelini. A kuda to može 
dovesti pokazuju danas vrlo popularni književni, a osobito filmski antiutopijski znanstveno-fantastični hitovi. 
Teško je nadati se da će strategija "zatvaranja", ograničavanja, nedostupnosti, netransparentnosti, a sve u cilju 
realizacije   interesa   zatvorenih  ekonomsko-političkih  skupina   dovesti   do   bilo   kakvog   pozitivnog  razvoja. 
Uostalom, aktualne su tendencije prilično vidljive. A još je vidljivije da se u ovoj današnjoj dinamici koja 
ubrzano   mijenja   čovjekovu  svakodnevicu,   njegove  navike,  stavove,  vrijednosne  sudove,   sve  te   promjene 
uglavnom prihvaćaju nekritički, po inerciji, bez puno razmišljanja i preispitivanja. Možda je to i za očekivati, 
pošto kritički stav "košta", no pitanje je da li se "manje isplati". Jer se na ovaj način, uz ostalo, prešutno 
nameću i neke neprimjerene i nadasve dvojbene "vrijednosti" koje stoje u suprotnosti s općim interesima, pa i 
zdravim razumom. A upravo vrijednosti zastupljene u društvenoj zajednici određuju smijer našeg tehnološkog 
i uopće društvenog razvoja. 
Stoga   je   po   našem   mišljenju   nužno   razviti   svijest   o   vrijednostima   koje   se   tiču   našeg   odnosa   prema 
(informacijskim) tehnologijama koje prihvaćamo ili sami razvijamo. U programskim dokumentima Pokreta za 
slobodni  softver  (ili  šire  za  slobodne  informacije)  koji  se mogu  naći na već  navedenim  stranicama   GNU 
Projekta odnosno "Zaklade za slobodni softver" (

www.gnu.org

) izložen je cijeli niz ideja koje se tiču ove 

problematike i bilo bi korisno da s njima bude upoznata šira javnost. Osnovu na kojoj počiva ova "ideologija" 
čini ideja solidarnosti i međusobnog pomaganja ("helping your neighbour") koja se na ovaj način pokušava 
promovirati i na inače veoma surovom terenu poslovnih i intelektualnih odnosa. Osobno iskustvo koje se 
recimo tiče podrške za softverske produkte, one iz domene vlasničkog softvera kao one i iz domene onog 
slobodnog, vrlo upečatljivo potvrđuje da ovakav pristup stvara  daleko povoljnije i humanije okruženje za 
odvijanje poslovnih aktivnosti, a i za život uopće. Naime, dok se komunikacija koja se odnosi na probleme sa 
vlasničkim softverom na koje nailaze programeri, sistemaši ili "sistemski integratori" često odvija uz znatne 
poteškoće jer se ide posredno, putem nekih tajnovitih "mreža" koje povezuju korporacijske hijerarhije (da sad 
ne govorimo o ograničenjima koja se postavljaju na pristup izvorima informacija ove vrste), na području 
slobodnog softvera, gdje su relacije puno jasnije i otvorenije, uvijek se može računati na pomoć nekog hakera s 
tko-zna-kojeg-kraja-svijeta koji je vrlo dobro upućen u problematiku o kojoj je riječ (primjerice samo u projekt 
Debian uključeno je više tisuća volontera (Debian maintainera) zaduženih svaki za svoj dio projekta koji su 
uglavnom spremni svoje znanje podijeliti sa svima koji su za njega zainteresirani). Inače, treba napomenuti da 
neki   od   programskih   dokumenata   Pokreta   za   slobodni   softver   sadrže   i   sasvim   konkretne   smjernice   za 
aktivnosti na promociji odnosno realizaciji ideja ove vrste, te predstavljaju poziv na akciju koja je očito nužna 
da   bi  se  otvorili  novi  prostori  čovjekove  slobode,  prostori  koje  su   nam  informacijske  tehnologije  učinile 
dostupnim.  Preduvjete  za   ostvarenje  ovoga  cilja  nabrojio  je  Eben  Moglen,  profesor  prava   na   Sveučilištu 
Columbia u svom "dotCommunist Manifestu" iz 2003. godine. Ti su preduvjeti slijedeći:
(1) Ukidanje bilo kakvog oblika privatnog vlasništva nad idejama.
(2) Povlačenje svih isključivih dozvola, privilegija i prava na korištenje spektra elektromagnetskog zračenja i 
poništenje svih ugovora o trajnom vlasništvu nad elektromagnetskim frekvencijama.
(3) Razvoj elektroničke infrastrukture koja svim ljudima omogućuje jednaka prava u procesu komunikacije.
(4) Otvorenost kompjuterskih programa i bilo koje druge vrste softvera shvaćenog u najširem smislu te riječi 
(što uključuje npr. i genetski kod) i njihovo tretiranje kao javnog dobra.
(5) Potpuno poštivanje slobode govora, uključujući sve vrste "tehničkog" govora.
(6) Zaštita integriteta kreativnog rada.
(7)   Slobodan  i   ravnopravan   pristup   svim  informacijama   nastalim  u   javnom  sustavu   i   svim  obrazovnim 
materijalima koji se koriste u bilo kojoj grani javnog obrazovnog sustava.
Često se iz krugova zagovornika (neo)liberalnog kapitalizma mogu čuti optužbe da Pokret za slobodni softver 
propovijeda anarhiju, da njegovi principi stoje u suprotnosti s "dobrim" pravilima igre u poslovnom svijetu ili 
čak sa međunarodnim pravnim normama ili pak "ljudskom prirodom". Ovakvi se argumenti vrlo uspješno 
pobijaju u spomenutim programskim dokumentima, pri čemu je pokazano da se upravo ovdje radi o borbi za 
poštivanje zakonitosti i ustavnih načela koja se u uvjetima bezumne trke za profitom krše sve bezobzirnije i 
očitije. S obzirom na posvemašnju formalizaciju i instrumentalizaciju pravnog sustava kapitalističkih zemalja 
takve su degeneracije gotovo neizbježne i  pravi problem možda i nisu toliko one same koliko nedostatak 
društvene volje i snage da im se stane na kraj. Dodatni problem leži i u činjenici da su zbog brzine tehnoloških 
i društvenih promjena mnoga područja života i ljudske djelatnosti, a informatika je tu tipičan i vjerojatno jedan 

5

background image

PRIČA O DVA OPERATIVNA SUSTAVA 

Promocija nove verzija Microsoftovog operativnog sustava Windows (Windows Vista) na hrvatskom tržištu 
protekla je uz nešto manje pompe nego je to bilo u slučaju nekih starijih verzija ovog sveprisutnog softverskog 
produkta (sjećamo se vijesti o hapeninzima na Cvjetnom trgu s balonima i estradnim zvijezdama) i u prilično 
komornoj atmosferi. Naime, ovaj put, kako piše u rubrici "Novosti" "najpopularnijeg hrvatskog informatičkog 
časopisa",   novi   su   Windowsi   predstavljeni  pred   užim  auditorijem  koji   je   činila   skupina   zainteresiranih 
novinara, a prezentacija se odvijala "u avionu", točnije airbusu Croatian Airlinesa, tokom "panoramskog leta" 
iznad Hrvatske. Bilo je to krajem studenog prošle godine. Prodaja Viste na svjetskom tržištu započela je 
potkraj siječnja, dok je lokalizirana verzija (verzija prilagođena hrvatskoj "okolini") predstavljena u travnju. 
Inače, kako napominju mnogi komentatori, Vista je izašla bez nekih važnih "featurea" (odnosno komponenti) 
koji su bili ranije najavljeni (novi datotečni sustav, virtualne mape i dr.), a primijećeno je i podosta bugova, što 
su mnogi ugledni komentatori ocijenili prilično razočaravajućim. Cijena osnovne verzije za "kućne korisnike", 
sa  znatnim ograničenjima i bez nekih novih komponenti po kojima se Vista i razlikuje od starijih verzija 
Windowsa, iznosi 199$. Kompletna verzija za kućne korisnike košta 239$, a verzija za poslovne korisnike 
299$. Postoji i verzija s dodatnim mogućnostima čija je cijena 399$ (ovdje se radi o cijenama u trenutku 
izlaska Viste na tržište). Nekako usporedo s Vistom pojavila se i nova verzija Microsoftovog Officea (Office 
2007). Cijene Officea kreću se od 149$ za "osnovnu" verziju, preko 399$ za "standardnu", pa sve do 679$ za 
nekakvu "advanced" (Ultimate) verziju

3

. 

Nešto malo iza Viste (početkom travnja) pojavila se i nova verzija operativnog sustava Debian GNU/Linux - 
Debian   4.0   koji  se   zove  još   i   Etch.   Ovaj   događaj   jedva   da   je   bio  i   primjećen  u   javnosti,   odnosno  u 
informatičkim časopisma (koji su inače Visti posvećivali teme broja i o njoj pisali još davno prije izlaska na 
tržište). Čovjek bi rekao da je tako nešto i normalno - interes javnosti proporcionalan je značaju onoga na što 
se odnosi (u ovom slučaju operativnog sustava za računala (PC-jeve)).
No, što se tiče ovog značaja zanimljivo je primijetiti da su se recimo najvažniji serverskih procesi u firmi u 
kojoj sam radio do pred koju godinu (radi se o firmi, recimo to tako, "srednje veličine") vrtili na Linuxu. Ili da 
u maloj (obiteljskoj) firmi čiji sam suvlasnik, sva tri "stroja" vrte upravo Debian GNU/Linux (istina, jedan je 
od njih u dual bootu s jednim prastarim Microsoftovim produktom koji nam je još uvijek potreban). Ili da 
recimo mnogi znalci smatraju kako Debian GNU/Linux (ili neka druga verzija Linuxa, a njih ima dosta), 
skupa s Open Officeom može poslužiti kao idealna zamjena za tandem MS-Windows/MS-Office u većini 
uredskih poslova. Pritom treba napomenuti da su i Debian GNU/Linux i Open Office uglavnom lokalizirani 
(premda lokalizacija u većini slučajeva uopće i nije neki problem), a da im je cijena i u dolarima i u kunama i 
u bilo kojoj drugoj valuti ista - nula. 
Možda nekome tko ovo čita sad nešto neće biti jasno (a ovo i pišem uglavnom za one kojima informatika nije u 
središtu životnih interesa, pa im vjerojatno mnoge stvari tu nisu jasne). Recimo, zašto bi netko dao skoro 400$ 
za opremanje jednog "kućnog" ili čak 700 - 800$ za opremanje jednog "uredskog" stroja, a u medijima se 
barata   podatkom o  132.000  računala   (od kojih  će  možda  mnogi  jednostavno  biti  "upgreadani",  no  cijene 
"upgradea" (nadogradnje) na nove MS-Windowse/MS-Office uopće nisu niske, već uglavnom iznose 60-70% 
cijena osnovnih produkata) na koja će MS-Vista biti instalirana tokom ove godine u Hrvatskoj, ako se sasvim 
dobro može proći sa 0$? Odnosno, kako to da u istom vremenu i prostoru postoje dva operativna sustava za 
PC-računala   koji  su,   recimo,  po  kvaliteti  i  mogućnostima  "tu  negdje"  (premda  će  svaki  zadrtiji  linuksaš 
ovakvu tvrdnju smatrati bogohulnom i sramotnom, no možda poklonici Microsoftovog softvera misle upravo 
suprotno) od kojih je onaj "komercijalni" sveprisutan, i u domovima, i na radnim i na javnim mjestima, dok o 
onom drugom, i još besplatnom, u nekoj široj javnosti, gotovo da nitko nikada ništa nije čuo? I ne samo da je 
prvi "komercijalan" (odnosno da "košta") već se na njegovu upotrebu postavljaju mnogobrojna ograničenja od 
kojih  stručnjacima   najviše  smeta   nedostupnost   "izvornog  koda",   dok  se  drugi  može  koristiti  bez  ikakvih 
ograničenja, a kod mu je dostupan (otvoren). 
Ovdje nam se zgodnim čini postaviti još jedno pitanje, koje je s prethodnima usko povezano - Kako to da 
paralelno u vremenu i prostoru postoje dva čovjeka, gotovo vršnjaka, koji su gotovo u isto vrijeme pokrenuli 
dva istovrsna projekta - projekte izrade novog operativnog sustava za računala (PC-jeve) - koji su se razvijali 
otprilike jednakim uspjehom (ovdje podrazumijevamo dakako "tehnološku" stranu projekta, a ne onu tržišnu), 
premda možda treba reći da je "u početku" (tijekom osamdesetih godina) prednost ipak bila na strani onoga 
koji se danas smatra "uspješnijim", i koji su danas po kvaliteti i mogućnostima recimo "tu negdje"; od kojih je 
jedan već duži niz godina najbogatiji čovjek na svijetu, medijska ličnost i veliki mecena, dok drugi živi gotovo 

3 Ove cijene, kao i svi ostali navedeni podaci, uzeti su iz informatičkog časopisa BUG 1/2007.

7

Želiš da pročitaš svih 74 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti