Dr Dragan ĐUKANOVIĆ

59

 

UDC 327(497)

 

 

330.342

SPOLJNOPOLITIČKE ORIJENTACIJE DRŽAVA 

 

ZAPADNOG BALKANA: UPOREDNA ANALIZA

60

Sažetak

U ovom radu autor ukazuje na osnovne determinante spoljnopolitičkih 

orijentacija i strategija zemalja Zapadnog Balkana. U vezi sa navede

-

nim, on se usredsređuje na komparativnu analizu najvažnijih stra

-

teških spoljnopolitičkih dokumenata Albanije, Bosne i Hercegovine, 

Hrvatske, Crne Gore, Makedonije i Srbije. U tom kontekstu, on za

-

ključuje da su sve zemlje Zapadnog Balkana opredeljene za član

-

stvo u Evropskoj uniji i NATO (sa izuzetkom Srbije), promociju regio­

nalne saradnje i intenziviranje uloge navedenih zemalja Zapadnog 

Balkana u globalnim i regionalnim međunarodnim organizacijama. 

Autor ukazuje i na odnos država Zapadnog Balkana u odnosu pre

-

ma vodećim zemljama sveta – Sjedinjenim Američkim Državama, 

Ruskoj  Federaciji  i  Narodnoj  Republici  Kini.  Ovom  prilikom,  kako 

autor zaključuje, većina zemalja Zapadnog Balkana opredeljena je 

za jačanje partnerstva sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Ključne reči

: spoljna politika, strategije, prioriteti, Zapadni Balkan, 

Hrvatska,   Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Albanija, Ma

-

kedonija,  Evropska  unija,  NATO,  bilateralni  odnosi,  međunarodne 

organizacije

UVOD

Posle okončanja hladnog rata i uporednog započinjanja procesa raspada 

nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, novonastale drža-

59  Naučni saradnik, Institut za međunarodnu politiku i privredu, Beograd. E-mail: dra-

[email protected]. Rad je realizovan u okviru projekta

 Srbija i savremeni svet: per-

spektive i putevi učvršćivanja spoljnopolitičkog, bezbednosnog i spoljnoekonomskog po-

ložaja Srbije u savremenim procesima u međunarodnoj zajednici

, Ministarstva nauke 

i tehnološkog razvoja Republike Srbije, br. 149002D, za period 2006–2010. godine.

60  Tekst primljen 26. maja 2010. godine.

296

FPN │Godišnjak 2010 │ III DEO: Međunarodna politika i međunarodni odnosi

ve na njenom tlu otpočele su sa redefinisanjem vlastite spoljne politike.

61

 Re-

publika Albanija je, istovremeno, napustila rigidni model socijalizma i posle 

višedecenijske izolacije krenula ka novom osmišljavanju svog međunarodnog 

položaja.

Države nastale od Jugoslavije vidno su se, tokom prvih godina nezavi-

snosti, distancirale u odnosu na spoljnu politiku koja je bila vođena u vremen-

skom razdoblju između 1945. i 1990. godine. U tom smislu napušteni su prin-

cipi politike nesvrstanosti,

62

 a Republika Slovenija, Republika Hrvatska, Bosna 

i Hercegovina i Republika Makedonija započele su sa postepenim strateškim 

zaokretom  prema  Sjedinjenim  Američkim  Državama  i  tadašnjoj  Evropskoj 

zajednici (danas Evropskoj uniji). Republika Srbija i Crna Gora su posle 1992. 

godine, a u okviru Savezne Republike Jugoslavije, bile usredsređene na reša-

vanje nacionalnog pitanja srpskog naroda. Zato su samostalno i bez podrške 

vodećih međunarodnih činilaca raspad nekadašnje jugoslovenske federacije 

pokušale da iskoriste za njegovo rešavanje. 

Tokom  prve  decenije  samostalnosti  većina  postjugoslovenskih  država 

nije imala osnovna strateška dokumenta iz oblasti spoljne politike. Štaviše, ni 

u konstitutivnim aktima postjugoslovenskih država nije bilo detaljnijeg preci-

ziranja spoljnopolitičke orijentacije i prioriteta. Sve države Zapadnog Balkana 

utvrdile su, zvanično ili ne, sa izuzetkom Republike Srbije, strateška doku-

menta iz oblasti spoljne politike. To se može pravdati činjenicom da u Srbiji 

još uvek nije postignut širi društveni konsenzus u vezi određivanja spoljnopo-

litičkih prioriteta, a pre svega sa eventualnim pristupanjem zemlje Severno-

atlantskom savezu.

63

Dokument 

Odrednice vanjske politike Republike Hrvatske

,

64

 premda je po 

obimu veoma kratak, celovito sagledava sadašnji položaj zemlje u savremenim 

međunarodnim odnosima. Sa druge strane, dokument 

Opšti pravci i prioriteti 

61  O spoljnoj politici druge Jugoslavije videti: Velibor Gavranov i Momir Stojanović, 

Međunarodni odnosi i spoljna politika Jugoslavije

, „Savremena administracija“, Beo-

grad, 1972, str. 147–347. 

62  Videti: „Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije“, preambula, alineja 

VII, 

Službeni  list  Socijalističke  Federativne  Republike  Jugoslavije

,  godina  XXX, 

broj 9, Beograd, 21. februar 1974;

 

Leo Mates, 

Nonalignment: Theory and Current 

Policy

, The Institute of International Politics and Economics, Belgrade, Oceana Pu-

blications, Inc., Dobbs Ferry, New York, 1972, pp. 74–92.

63  Videti: Dragan Đukanović i Ivona Lađevac, „Prioriteti spoljnopolitičke strategije Re-

publike Srbije“, 

Međunarodni problemi

, godina LXI, broj 3, Beograd, 2009, str. 343–

364.

64  „Odrednice vanjske politike“, Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske, In-

ternet, http://rs.mvp.hr/?mh=335&mv=1933, 15/05/2010.

background image

298

FPN │Godišnjak 2010 │ III DEO: Međunarodna politika i međunarodni odnosi

SPOLJNA POLITIKA REPUBLIKE HRVATSKE POSLE 1991. GODINE

Nakon proglašenja nezavisnosti Republike Hrvatske, 21. juna 1991. go-

dine,  usledila  je  rekonceptualizacija  spoljne  politike  novoformirane  države. 

Ipak, u prvih deset godina nezavisnosti Republike Hrvatske vodeći cilj spoljne 

politike ove zemlje bio je usredsređen na razvoj strateških odnosa sa Sjedinje-

nim Američkim Državama i Saveznom Republikom Nemačkom, tada vode-

ćom državom Evropske unije. 

Tek  je  promenom  vlasti  u  Hrvatskoj  početkom  2000.  godine  suštinski 

definisana nova spoljna politika. Osnovna težnja novih vlasti u Republici Hr-

vatskoj u tom periodu bila je vezana za ulazak u Evropsku uniju i Severno-

atlantski savez. U tom kontekstu donet je i dokument 

Odrednice vanjske po-

litike

70

, koji detaljno definiše osnovne ciljeve spoljnopolitičkih aktivnosti ove 

zemlje. U uvodu ovog dokumenta se navode određena opredeljenja na kojima 

će se zasnivati nova spoljna politika zemlje. To su, između ostalog, očuvanje i 

jačanje mira, razumevanja među državama i narodima, učvršćivanje međuna-

rodnog položaja Republike Hrvatske, stvaranje uslova za ostvarenje osnovnih 

strateških prioriteta učlanjenjem u evropske i transatlantske političke bezbed-

nosne i ekonomske integracije i poštovanje preuzetih međunarodnih obaveza. 

Takođe, u načela nove spoljne politike ubrojani su i rešavanje otvorenih i pre-

ostalih pitanja iz procesa raspada bivše države, uspostavljanje dobrosusedskih 

odnosa i saradnje sa svim državama regiona, razvijanje prijateljskih odnosa sa 

najvažnijim državama i faktorima u svetu, jačanje privrednog položaja i pro-

mocija ukupnog imidža Republike Hrvatske. U ovom dokumentu Hrvatska je 

definisana kao „sredozemna, srednjoeuropska i podunavska zemlja“.

71

 U tom 

kontekstu je napomenuto da Republika Hrvatska, kao država, treba da prona-

đe svoje mesto i ulogu u savremenom svetu koji je izrazito dinamičan. Poseb-

no je uvodni deo 

Odrednica vanjske politike

 posvećen konsolidaciji prilika u 

Jugoistočnoj Evropi, sa ciljem da se na načelima pravde prava i ravnopravnosti 

poboljšaju odnosi i pređe iz faze sukoba u novu fazu saradnje i partnerstva. 

Značajno mesto u uvodu ovog dokumenta posvećeno je uspešnom okončanju 

unutrašnjih reformi, kao i prihvatanja evropskih standarda u oblasti vladavine 

prava i ljudskih i građanskih prava.

72

 

Kao  osnovni  spoljnopolitički  ciljevi  Republike  Hrvatske  nabrojani  su 

ulazak u Evropsku uniju i NATO, unapređenje odnosa sa susednim država-

70  „Odrednice  vanjske  politike“,  Ministarstvo  vanjskih  poslova  Republike  Hrvatske, 

nav. delo.

71  Ibidem, preambula, alineja 2.
72  Ibidem, preambula, alineja 4.

299

Dragan Đukanović │SPOLJNOPOLITIČKE ORIJENTACIJE DRŽAVA ZAPADNOG...

ma, razvijanje bilateralne i multilateralne saradnje, promocija hrvatskih pri-

vrednih kapaciteta, i sveukupne promocije Republike Hrvatske.

73

 Jako je bit-

no napomenuti da je u ovom dokumentu ukazano na neophodnost uspešnog 

okončanja evroatlantskih integracija. Ovi ciljevi bi, napomenuto je u istom 

dokumentu, istovremeno podrazumevali puno očuvanje državnih, nacional-

nih, političkih, kulturnih i privrednih osobenosti zemlje. Posebno se, s tim 

u vezi, ističe široki društveni konsenzus za pridruživanje EU, što potvrđuje i 

deklaracija Hrvatskog sabora od novembra 2002. godine, kada je postignuta 

saglasnost političkih partija vlasti i opozicije u ovom zakonodavnom telu.

74

 

Potom se navode i brojne koristi od potencijalnog članstva Hrvatske u Evrop-

skoj uniji, ali i podatak da je u 2003. godini podrška integraciji zemlje u ovu 

organizaciju iznosila više od 73%.

75

U savremenom svetu dosta je važno graditi novi bezbednosni položaj ze-

mlje na osnovu članstva u Severnoatlantskom savezu, ističe se u navedenom 

spoljnopolitičkom dokumentu Hrvatske. Zato je „apsolutni ... prioritet“

76

 ove 

zemlje pristupanje NATO, kako bi se sačuvala nacionalna suverenost i bezbed-

nost. To je, u međuvremenu, uspešno i okončano prijemom Hrvatske u NATO 

1. aprila 2009. godine. Unapređenje odnosa sa susedima se, takođe, smatra 

jednim od prioriteta spoljne politike Hrvatske, a u cilju izgradnje dobrosused-

skih odnosa na osnovu ravnopravnosti i uzajamnosti.

77

 

Odeljak koji je posvećen bilateralnoj i multilateralnoj saradnji sadrži i 

stavove o odnosu Hrvatske prema vodećim činiocima savremene svetske po-

litike. S tim u vezi je napomenuto „jačanje partnerskih odnosa“

78

 sa SAD, ali 

i na „svestrane privredne i političke odnose“

79

 sa Ruskom Federacijom i Na-

rodnom Republikom Kinom. Učešće u međunarodnim organizacijama i ja-

čanje položaja Hrvatske s tim u vezi je dosta bitno. To se odnosi na Evropsku 

uniju, Severnoatlantski savez, Ujedinjene nacije, Savet Evrope, Organizaciju 

za evropsku bezbednost i saradnju i druge međunarodne organizacije.

80

 Re-

gionalna saradnja, takođe, predstavlja značajan deo spoljne politike Hrvat-

73  Ibidem, 

Temeljni ciljevi vanjske politike

.

74  „Rezolucija Hrvatskog sabora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji,“ 

Zagreb, 18. prosinca 2002.

75  „Odrednice vanjske politike“, 

Temeljni ciljevi vanjske politike

, 1. Ulazak u EU.

76  Ibidem, 2. Sudjelovanje u NATO-u, stavak 1.
77  Ibidem, 3. Unapređenje odnosa sa susjednim državama.
78  Ibidem, 4. Razvijanje bilateralne i multilateralne međunarodne suradnje, stavak 2.
79  Ibidem.
80  Ibidem, 4. Razvijanje bilateralne i multilateralne međunarodne suradnje, stavak 3.

background image

Želiš da pročitaš svih 19 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti