Tehnologija video konferencija
Tehnologija video konferencija
Vodič za prosvetne radnike
Timothy M. Logan i Joseph R. Radke
Centar za istraživanje i razvoj profesionalnog usavršavanja, Waco, Texas
1. Uvod
Video konferencija predstavlja prenos slike i zvuka u relativno stvarnom vremenu
između dve lokacije. To omogućava interakciju između učesnika na obema lokacijama
sličnu onoj koja bi bila moguća da su oni u istoj prostoriji. Video konferencije se u
poslovnom okruženju koriste već veoma dugo. Sada one polako počinju da nalaze svoju
primenu i u obrazovnom sistemu.
Ovaj vodič je uvod u tehnologiju video konferencija i njihovu upotrebu u obrazovnom
sistemu. Na početku govorimo o različitim komponentama koje su neophodne za video
konferencije. To se odnosi ne samo na potrebnu opremu za video konferencije i mrežne
tehnologije, nego i na međunarodne standarde koji obezbeđuju njihov skladan zajednički
rad. Zatim ćemo predstaviti neke hipotetične primere i objasniti kako se video
konferencije mogu primeniti u tim situacijama. Nadamo se da će se ovaj vodič pokazati
korisnim prilikom razvoja tehnološkog plana za primenu mnogih mogućnosti koje pruža
ova nova tehnologija u prosveti.
2. Pregled tehnologije video konferencija
Tehnologija koja sačinjava video konferencije obuhvata od jednostavnih kamera i
mikrofona do složenih i moćnih mrežnih uređaja. Ova tehnologija stalno se menja i
usavršava. Međutim, ona ne mora da bude teška za razumevanje. U sledećim odeljcima
ćemo opisati, što je moguće jednostavnije, neke delove opreme, kablove i
telekomunikacione tehnike koje se koriste za video konferencije.
Mrežne tehnologije
Danas postoji nekoliko načina za prenos podataka, u koje spadaju i signali video
konferencija, od pošiljaoca do primaoca. Prilikom procene vrednosti ovih različitih
tehnologija bitni su izvesni činioci. Propusna moć, odnosno količina podataka koja se
može preneti u jedinici vremena, predstavlja osnovni faktor. To je glavni parametar koji
određuje kvalitet slike i zvuka. Propusna moć se obično meri u bitovima u sekundi. Bit je
osnovna jedinica digitalnih podataka. Hiljadu bitova se naziva kilobit (Kb), a milion
bitova je megabit (Mb).
Pojedine tehnologije su ograničene na privatne veze od tačke do tačke, dok druge
predstavljaju javno komutirane servise. Javno komutirani servisi mogu se povezati sa bilo
kojom krajnjom tačkom koja ima isti tip servisa. Sem ukoliko nemamo na raspolaganju
neograničen budžet, cena se takođe mora uzeti u razmatranje. Na kraju, željeni servis
mora biti raspoloživ u odgovarajućem području.
Klasičan telefonski servis (POTS,
Plain Old Telephone Service
)
Najosnovnija telekomunikaciona tehnologija koja danas postoji je klasičan telefonski
servis poznat pod skraćenicom POTS. To je sistem koji koristimo svaki put kada
telefoniramo. Najveća propusna moć koju pruža POTS iznosi 33,6 kilobita u sekundi
(Kbps). Kao što ćemo videti, ovo je sporo u odnosu na druge tehnologije. Velika prednost
POTS-a je to što je široko rasprostranjen—skoro sva domaćinstva i preduzeća imaju bar
jednu telefonsku liniju—i što je jevtin.
T1
T1 je digitalna magistralna linija čija je brzina prenosa 1,544 megabita u sekundi (Mbps).
Ona se sastoji od 24 kanala za prenos podataka brzinom 64 Kbps po kanalu. Svaki kanal
naziva se DS-0. Za prenos podataka po T1 kolu koriste se različiti formati. Formati AMI
(
Alternate Mark Inversion
) i B8ZS (
Binary 8 Zero Suppression
) opisuju električne
karakteristike signala po njegovom stavljanju na liniju. Protokoli D4 i ESF (
Extended
Superframe
) definišu veličine blokova (okvira) podataka koji se prenose. B8ZS i ESF se
preporučuju u primenama za video konferencije. T1 veze su dodeljene privatne veze od
tačke do tačke. Pošto je veza uvek aktivna, za nju se plaća fiksan mesečan zakup i dobija
mogućnost njenog neograničenog korišćenja. T1 je takođe veoma pouzdana linija. T3 je
srodna ali brža tehnologija. Ona ima propusnu moć od preko 45 Mbps, što je
ekvivalentan kapacitet od 28 T1 linija.
Digitalna mreža integrisanih servisa (ISDN,
Integrated Services Digital Network
)
ISDN je potpuno digitalan komutiran servis koji nude telefonske kompanije. On je sličan
klasičnom telefonskom servisu po tome što korisnik dobija telefonski broj ili brojeve.
Pošto je ISDN potpuno digitalan servis, on pruža veće propusne moći. Postoje dva tipa
ISDN-a:
1.
Interfejs osnovne brzine (
BRI, Basic Rate Interface
) ISDN-a ili bazni ISDN
Bazni ISDN se sastoji od dva kanala po 64 Kbps, koji se nazivaju B kanali, i
jednog kanala od 16 Kbps, koji se naziva D kanal. Zbog toga se bazni ISDN
ponekad naziva i 2B+D. Telefonske kompanije koriste D kanal za signalizaciju.
Korisnik ima pristup do dva B kanala što ukupno daje propusnu moć od 128
Kbps. BRI linije se mogu kombinovati da bi se postigla veća propusna moć. Ovaj
proces se naziva inverzno multipleksiranje ili IMUXiranje. Svakom B kanalu se
obično dodeljuje poseban telefonski broj. Svakom B kanalu se dodeljuje i tzv.
identifikacioni broj profila servisa, skraćeno SPID. (
Prim. prevodioca
: Poseban
telefonski broj i SPID po kanalu obično se ne dodeljuju u evropskoj varijanti

Slika 1 Kabl sa upredenim paricama
Koaksijalan kabl
Koaksijalan kabl se takođe pravi od bakarne žice. On ima jedan provodnik oko kojeg se
nalazi sloj izolacije i uzemljen oklop. Zbog ove dodatne zaštite, koaksijalan kabl je manje
podložan smetnjama od UTP kabla. On ima veću propusnu moć i može da se provlači na
većim razdaljinama. On je, međutim, skuplji i teži za instaliranje. Koaksijalan kabl se
upotrebljava u nekim digitalnim mrežama. On se koristi i za prenos audio i video signala.
Slika 2 Koaksijalan kabl
Optički kabl
Za razliku od drugih kablova, optički kablovi ne prenose električne signale. Oni prenose
svetlost. Optički kablovi se prave od fleksibilnog stakla ili plastike. Oni mogu da prenose
podatke brže i dalje od svakog bakarnog kabla. Glavni nedostaci optičkog kabla su cena i
teškoća instalacije. Trenutno, glavna primena optičkog kabla je za magistralne veze
velike brzine između odvojenih mreža.
Slika 3 Optički kabl
V.35 kabl
V.35 kabl se sastoji od maksimalno 34 žice. On može da prenosi podatke brzinom do 2
Mbps. Dužina V.35 kablova je ograničena na 100 stopa pre nego što počne da dolazi do
gubitaka podataka. Prema tome, oni se ne koriste za opšte mrežne instalacije. U
primenama za video konferencije oni se koriste za povezivanje uređaja video
konferencije sa mrežnom opremom. V.35 kablovi koriste M-34 konektore. Ovi konektori
imaju 34 pozlaćenih iglica i ugrađene šrafove da bi se obezbedio siguran spoj.
Slika 4 V.35 interfejs
RS-366 kabl
RS-366 kabl se, slično V.35 kablu, koristi uglavnom za direktno povezivanje delova
opreme. On je mnogo sporiji i jeftiniji od V.35 kabla. RS-366 kabl se uglavnom koristi za
prenos podataka poziva, kao što su ISDN telefonski brojevi, do mrežne opreme. Sa
RS-366 kablovima koriste se poznati DB-25 konektori koji se primenjuju i za kablove za
paralelne štampače. Dužina RS-366 kabla je ograničena na 100 stopa.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti