UNIVERZITET PRIVREDNA AKADEMIJA U NOVOM SADU

Seminarski rad iz predmeta : Finansijski menadžment

TRŽIŠTE KAPITALA FUNKCIJE

Grad

Datum

Profesor:

Student:

Ime i prezime studenta i br. indeksa

SADRŽAJ

UVOD…………………………………………………………………………………………...3

1.POJAM, FUNKCIJA I CILJEVI TRŽIŠTA KAPITALA……………………………………4

2.UČESNICI TRŽISTA KAPITALA…………………………………………………………..5

3.ULOGA BANAKA U RAZVOJU TRŽIŠTA KAPITALA………………………………….6

4.INSTUCIONALNI FONDOVI NA TRŽIŠTU KAPITALA…………………………………7

4.1.Investicioni fondovi………………………………………………………………………….7

4.2.Kompanije za osiguranje…………………………………………………………………….9

4.3.Penzioni fondovi…………………………………………………………………………….9

5.MEHANIZMI FINANSIJSKOG KOMUNICIRANJA EFEKTIMA NA TRŽIŠTU
KAPITALA…………………………………………………………………………………….10

ZAKLJUČAK……………………………………………………………………………………11

LITERATURA…………………………………………………………………………………12

Ime i prezime studenta i br. indeksa

1. POJAM, FUNKCIJE I CILJEVI TRŽIŠTA KAPITALA

Tržište kapitala predstavlja institucionalno organizovani prostor sa svim potrebnim elementima

za njegovo funkcionisanje, u određenom vremenu i definisanim pravilima i uzansama ponašanja
učesnika. Na tom prostoru i u okviru njegovog okruženja i pravila ponašanja se susreću pinuda i
tražnja sa kapitalom. Tržište kapitala u osnovi, predstavlja specijalizovano tržište na kome se
kapital traži i nudi dugoročno i na kome se trguje već emitovanim dugoročnim vrijednosnim
papirima. Primarno tržište kapitala ima vitalnu funkciju kreiranju kapitala. Mehanizam kroz koji
funkcioniše primarno tržište kapitala je process koji oznčava razmjenu finansijskih sredstava.
Kreira   se   kapital   i   inicijalna   prodaja   na   tržištu   kapitala.   Nakon   toga,   emitovane   akcije   i
obveznice   dobijaju   relativno   nezavistan   život   i   cirkulišu   na   sekundarno   tržištu   kapitala.
Sekundarno   tržište   kapitala   prihvata   na   primarnom   tržištu   emitovane   akcije   i   obveznice   i
odreduje   uslove   da   se   njime   trguje.   Vanberzanski   način   funkcionisanja   tržišta   je   sistem
dogovorenog   tržišta.   Za   razliku   od   tržišta   novca,   tržište   kapitala   u   svim   zemljama   tržišne
privrede je institucionalnog karaktera. Tržište kapitala inkorporira u sebe sledeća tržišt:

1. kreditno-investiciono tržište;
2. hipotekarno tržište;
3. tržište vrijednosnih papira dugoročnog karaktera.

Prema tome, tržište efekata samo je jedan segment tržišta kapitala koje kompleksna tržišna
kategorija sastavljena od tri specijalizovana tržišta, zavisno od finansijskih instrumenata koje se
kupuju i prodaju. Predmet kupoprodajnih transakcija na tržištu kapitala je isključivo kapital. To
znaci da se pojam kapitala sa aspekta tržišta kapitala izjednačava sa pojmom štednje i pojmom
plasmana te štednje na rok koji nije kraći od jedne godine. Prema tome, izvori kapitala u okviru
jedne nacionalne ekonomije su:

1. Nvčana štednja

kao osnovni izvor kapitala. Ona zavisi od: zarade, akumulacije,

očekivanog prihoda u budućem period, razvijenosti instrumenata stimulativne štednje i
funkcionisanja i razvijenosti sekundarnog tržišta vrijednosnih papira. Sa aspekta vlasnika,
štednja može imati svoj pojavni oblik kao: štednja pojedinca ili stanovništva, štednja
privrednog sektora i štednja javnog sektora.

2. Transformacije u kapital

je drugi značajni izvor kapitala koji predstavlja rezultat rada

bankarsko-finansijskog sektora i njegove mogućnosti da bilo koji bolik štednje
transformiše u kapital.

Na tržištu kapitala, kapital se može koristiti kao:

1. Zajmovni kapital,

takav oblik kapitala u kojem se korisnik kapitala javlja kao dužnik, a

vlasnik kapitala kao povjerilac. Između njih se uspostavlja direktni ili posrednički
kreditni odnos. U teoriji i praksi su poznati sledeći oblici zajmovnog kapitala:
investicioni kredit, hipotekarni kredit i dugoročni zajam.

2. Akcijski kapital

, takav obli kapitala u kome je vlasnik kapitala u ulozi primaoca,a

sadašnji vlasnik u ulozi davaoca kapitala. Ovaj kapital predstavlja ukupniu kapital
obezbjeđen putem emisija i plasmana.

http://www.google.rs/search

Ime i prezime studenta i br. indeksa

Predmet finansijskih transakcija na tržištu kapitala jeste kapital koga vlasnici kapitala prodaju, a
korisnici   kapitala   kupuju.   Kupac   i   prodavac   kapitala   dogovaraju   se   o   predmetu   i   uslovima
kupoprodaje.   Najbitniji   uslov   svake   kupoprodaje   kapitala   jeste   njegova   cijena.
Osnovna funkcija tržišta kapitala jeste da pomiri interese kupca i prodavca kapitala, tako što će
kupcu   omogućiti   kupovinu   njemu   potrebnog   kapitala   po   najpovoljnim   tržišnim   uslovima,   a
prodavcu   omogućiti   prodaju   njemu   nepotrebnog   kapitala   takođe   po   najpovoljnijim   tržišnim
uslovima. U praksi se najčešće ističu sledeći ciljevi tržišta kapitala:



Obezbjeđenje pod tržišnim uslovima neophodnog i nedostajućeg kapitala;



Alokacija kapitala u najprofitabilnije privredne grane;



Ostvarenje najveće moguće kapitalizacije;



Ostvarenje maksimalnog mogućeg obima kaitala;



Ostvarenje optimalnih efekata u povećanju novčane štednje;



Determinisanje stvarne i tržišne cijene koštanja kapitala;



Ostvarenje optimalne ročne structure.

Ime i prezime studenta i br. indeksa

korisnici;

komisionari;

čisti posrednici;

investicioni fondovi.

Putem berzi odnosno njenih efekata, vrši se internacionalizacija tržišta kapitala. Zadaci berze su,
nakon dnevne koncentracije ponude i tražnje kapitala omoguće na jednom mestu određivanje
realne vrijednosti kapitala i tržišnu stabilnost transakcija sa kapitalom.
Poseban značaj i mjesto na tržištu kapitala pripada i državi. Kao najveća upravna i izvršna vlast,
država se na tržištu kapitala javlja u ulozi:

investitora;

korisnika kapitala;

regulatora kapitala;

kontrolora kapitala.

Država se na tržištu kapitala može pojaviti u ulozi investitora i istovremeno zajedno u obe uloge,
odnosno kao investitor i korisnik kapitala. Regularna uloga države ili ovlašćenog organa je
primarna i najznačajnija uloga od svih uloga koje imaju ostali akteri na tržištu kapitala.
Država ostvaruje svoju osnovnu ulogu kao kontrolor i revizor na tržištu kapitala kroz široko
organizovani aparat, koji ima preventivu i naknadnu funkciju u kontrolu ukupnih tržišnih odnosa
i poslovnih transakcija na tržištu kapitala.

Ime i prezime studenta i br. indeksa

3. ULOGA BANAKA U RAZVOJU TRŽIŠTA KAPITALA

Banke kao finansijske organizacije obavljaju raznovrsne finansijske operacije koje se mogu
svrstati u sledeće grupe poslova:

stvaranje i poništavanje novca;

plaćanje po osnovu tekućeg poslovanja;

posredovanje pri transferu finansijske štednje.

Obavljanjem navedenih funkcija, banke su u poziciji da posredstvomtržišta kapitala:

vrše ročnu i sektrosku transformaciju sredstava;

ostvaruju dodatne prihode;

koriste informacije sa novčanog tržišta.

Banke koriste tržište kapitala za obavljanje tzv. prerađivačke funkcije novčanih sredstava. Ulogu
banaka na tržištu kapitala možemo pratiti kroz njihovu aktivnost na primarnom i na
sekundarnom tržištu kapitala. Na primarnom tržištu kapitala, kod emisije akcija i obveznica
kompanije banke imaju trostruku funkciju.

Prvo

, banke imaju savjetodavnu funkciju za

kompanije koje žele da izvrše emisiju novih serija akcija i obveznica.

Druga

funkcija akcija

banaka na primarnom tržištu kapitala sastoji se u jemstvu novih plasmana korporacijskih
vrijednosnih papira.

Treca

funkcija banaka na primarnom tržištu kapitala odnosi se na

organizaciju   distribucije   novo   emitovanih   vrijednosnih   papira   na   tržištu   kapitala   u   korist
investitora.
Sve   pomenute   funkcije   obavljaju   konzorcijumi   banaka,   pri   čemu   jedna   banka   ima   funkciju
glavnog koordinatora. Konzorciji se stvaraju za svaku emisiju vrijednosnih papira, posebno u
cilju podjele rizika kao raspodjele ostalih poslova u vezi sa emisijom. Kada se radi o emisiji
državnuh vrijednosnih papira, onda je procedura pojednostavljena uslijed visokog kredibiliteta
države.
Na sekundarnom tržištu kapitala uloga finansijskih posrednika sastoji se u vršenju brokerskih
odnosno   dilerskih   funkcija.   Brokerske   i   dilerske   firme   mogu   da   budu   samostalne   i   postoji
izrazita   tendencija   da   se   banke   takođe   bave   brokerskim   i   dilerskim   poslovima   preko
specijalizovanih filijala. Kod brokerske funkcije, banke samo tehnički sprovode naloge svojih
komitenata   u   vezi   kupovine   ili   prodaje   određenih   vrijednosnih   papira.   Banke   teže   da   drže
izvjestan   broj   najkvalitetnijih   papira   u   svojim   filijalama,   tako   da   mogu   da   neposredno   na
šalterima   obavljaju   kupovne   i   prodajne   trasnakcije   sa   svojim   komitentima.
Brokerske usluge banaka predstavljaju most koji povezuje komitente i specijalizovane brokersko
-   dilerske   organizacije.   U   direktnim   kontaktima   sa   komitentima,   banke   formulišu   njihove
zahtijeve za kupovinu i prodaju vrijednosnih papira i prenose ih profesionalnim brokerima i
dilerima.   Ovi   starateljski   departmani   vrše   tehničke   poslove   u   vezi   sa   portfeljima   fizičkih   i
pravnih lica.

Ime i prezime studenta i br. indeksa

fondova.   Ukoliko   banka   ili   druga   finansijska   institucija   formira   ili   kupi   već   postojeću
investicionu   kompaniju   sa   odgovarajućim   investicionim   fondovima,   bitno   je   da   poslovanje
investicionog fonda bude bilansno i funkcionalno potpuno odvojeno od poslovanje banke ili
neke druge finansijske institucije. Prema tome, određeni nadzor nad poslovanjem investicionih
fondova postoji, ali bez ikakvih garancija države, tako da rizik snose akcionari investicionih
fondova.   U   razvijenim   tžošnom   ekonomijama,   investicioni   fondovi   su,   po   pravilu,
specijalizovani. Generalna sistematizacija investicionoh fondova izgleda ovako:

investicioni fondovi koji sredstva ulažu u akcije;

inveticioni fondovi koji sredstva ulažu u obveznice;

investicioni fondovi koji sredstva ulažu u instrumente novčanog tržišta.

Investicioni fondovi mogu da budu dalje diverzifikovani u zavisnosti od izabrane investicione
politike i pravaca plasmana potencijala tih fondova. Tako, postoje investicioni fondovi koji su u
svojoj investicionoj politici orijentisani na obezbjeđivanju relativno stabilnog prinosa, na
potencijalno visoki rast tržišne vrijednosti aktiva pa prema tome i kapitalnih dobitaka akcionara.
Neki investicioni fondovi su specijalizovani za određene privredne grane, a najpoznatiji primjer
su fondovi koji ulažu isključivo u rudnike zlata.

Ime i prezime studenta i br. indeksa

4.2. KOMPANIJE ZA OSIGURANJE

Kompanije za osiguranje predstavljaju značajne institucionalne investitore na tržištu kapitala.
Mogu   se   organizovati   kao   akcionarska   društva,   odnosno   čisto   profitne   organizacije   u   čijem
upravljanju i kreiranju poslovne politike učestvuju njeni akcionari, ili kao zajedničke kompanije.
Pored   ova   dva   dominantna   organizaciona   oblika,   poznata   su   još   i:   Llojds   udruženja   i
Reciprocitetna društva. Llojds udruženja su profitne organizacije osnovane od strane pojedinaca
koji nudi osiguranje na kooperativnoj bazi. Reciprocitetna društva ili, kako se ponekad nazivaju
„ međuosiguravajuće berze“ su neprofitne organizacije. Prema predmetu osiguranja mogu se
podjeliti na: koje osiguravaju život i na koje osiguravaju imovinu. Kompanije za osiguravaje
života imaju značajnije učešće na tržištu kapitala s obzirom da one imaju kontinuelni priliv
srednjoročnih   i   dugoročnih   finansijskih   resursa.   Ove   kompanije   imaju   obaveze   čiji   iznos   je
fiksan u određenom vremenskom periodu i njima odgovaraju investicije u vrijednosne papire sa
fiksnim prihodom. Za razliku od kompanija za životno osiguranje, kompanije za osiguranje
imovine od određenih rizika investiraće svoja sredstva u vrijednosne papire koje mogu donijeti
kapitalne   dobitke   ili   u   one   papire   čiji   kurs   raste   i   prati   rast   inflacije.
U   razvijenim   zemljama,   kompanije   za   osiguranje   života   su   izuzetno   značajni   finansijski
posrednici.   Tako   su   kompanije   u   SAD   za   osiguranje   života   četvre   po   veličini   finansijske
institucije, odmah iza komercijalnih banaka, penzionih fondova i štedionica.

Najveci dio sredstava plasira se u obveznice i hipotekarne dugoročne kredite.
Poslovanje kompanija za osiguravanje imovine znatno se razlikuje od poslovanja kompanija za
osiguravanje života. Prvo, polise za osiguranje imovine izdaju se sa kraćim rokovima i drugo,
kod osiguranja imovine vrlo je teško predvidjeti vjerovatnoću osiguranih slučajeva.

Ime i prezime studenta i br. indeksa

5. MEHANIZAM FINANSIJSKOG KOMUNICIRANJA EFEKTIMA NA

TRŽIŠTU KAPITALA

Imanentni   segment   tržišnog   privređivanja   u   konstelaciji   pribavljanja   potrebnog   kapitala
privrednih subjekata je adekvatno finansijsko komuniciranje dugoročnim vrijednosnim papirima
na   tržištu   kapitala.   Cjelokupna   tehnika   emisije   efekata   predstavlja   niz   validnih   poslovnih
aktivnosti   direktno   vezanih   za   emisiju   dugoročnih   vrijednosnih   papira   svih   vrsta   i   oblika.
U domenu sopstvene emisije efekata emitent preuzima emisiju i plasman svojih vrijednosnih
papira i plasira ih sam. To direktno zahtijeva da emitent ima izuzetno dobar bonitet, stručnu
osposobljenost   i   izgrađen   sistem   prodaje.   Tipičan   primjer   sopstvene   emisije   hipotekarnih
založnica od strane hipotekarnih banaka. Kod tuđe emije, osnovna karakteristika je u tome što
emitent  svoju   emisiju   realizuje  posebno   na  tržištu   kapitala   koristeći  banku   čije  učešće   imiz
prednosti koje garantuju uspješnu prodaju efekata.

Ovaj odnos između emitenata i banaka reguliše se na dva načina:

1. zaključivanje ugovora;
2. zaključivanje komisionog ugovora.

Tehnologija rada prilikom emisije podrazumijeva jedinstvo organizacionih i tržišnih operacija
banke i emitenata, a to znači da se sve tržišne transakcije koje preuzimaju emitenti i banka, radi
uspješne realizacije emisije i plasmana efekata, svrstavaju u sledeće grupe poslova:

zaključivanje i realizacija ugovora o emisiji i plasmanu efekata;

zaključivanje i realizacija konzorcionog ugovora zmeđu benke-glavnog posrednika i
rukovodioca konzorcijuma;

realizacija svih organizacionih, tehnikih i informativno-reklamnih aktivnosti.

Rezimirajuća lista aktera u poslu emisije i plasmana efekta je:

emitent;

prodavac ili emisioni dužnik;

banka ili emisioni posrednik;

investitor ili vlasnik kapitala.

Ime i prezime studenta i br. indeksa

ZAKLJUČAK

Tržište kapitala jeste mijesto na kojem se susreću ponuda i tražnja za kapitalom.

Pod

kapitalom se podrazumevaju različiti tipovi finansijksih instrumenata – hartija od vrednosti
(HOV) čiji je rok dospjeća duži od godinu dana. Najšire posmatrano na tržište kapitala pojavljuju
se

tri glavna učesnika – emitenti (izdavaoci HOV), investitori i država koja može biti i

zajmoprimac i zajmodavac kapitala.

U ulozi zajmoprimca najčešće se pojavljuju preduzeća

koja na tržištu kapitala emituju hartije od vrijednosti kako bi prikupila potrebna sredstva. U ulozi
zajmodavaca najčešće se nalaze subjekti sa viškom sredstava i to mogu biti individualni
investitori, domaćinstva, drugi privredni subjekti kao i država.
Na tržištu kapitala prisutan je i veliki broj učesnika koji olakšavaju sučeljavanje ponude i tražnje
za kapitalom, odnosno spajaju zajmoprimce i zajmodavce. Najčešće se kao učesnici pojavljuju:



Poslovne banke



Investicioni fondovi



Brokersko – dilerska društva



Dobrovoljni penzioni fondovi



Osiguravajuća društva



Investicione banke