Završni rad
Tržište
obveznica
2.
TRŽIŠTE OBVEZNICA
2.1.
Osnovna svojstva obveznica
Obveznica je
dugoročni
finansijski instrument kojim se njen emitent kao dužnik
(zajmoprimac) obavezuje da vrati investitoru (zajmodavcu), u roku
dospeća,
pozajmljeni
novac sa
pripadajućom
kamatom. To je hartija od vrednosti kojom se stvara dug na strani
emitenta, jer se njenim emitovanjem pozajmljuje
tuđi
novac.
Takođe
obveznice su
hartije
od vrednosti koje CB prodaje poslovnim bankama ili ih kupuje od njih i tako
povećava ili
smanjuje
količinu novca u opticaju.
Obveznice su
prenosivi elektronski dokumenti
. Ranije su obveznice bile u materijalnom
obliku, odnosno u obliku pisanih dokumenata. Danas se obveznice javljaju u obliku
elektronskih zapisa koji se vode u Centralnom registru hartija od vrednosti. Izdavanje i
prenos obveznica vrši se putem upisa u elektronski sistem Centralnog registra hartija od
vrednosti.
Obveznica se sastoji iz
plašta
i
kamatnih kupona
.
Plašt
sadrži
sledeće
elemente: oznaku
da je obveznica i vrstu, naziv i sedište emitenta, oznaku da li glase na ime ili donosioca,
denominaciju (nominalnu vrednost), naziv garanta (ukoliko su garantovane), visinu
kamatne stope, procenat
učešća
u dobiti (ukoliko je to
predviđeno),
mesto i datum emisije,
oznaku serije i kontrolni broj, faksimil potpisa i
pečat,
oznaku rokova
plaćanja
kamate i
glavnice.
Kamatni kupon
obveznice sadrži: oznaku serije i broj kupona, visinu kamate,
datum
dospeća,
mesto, način plaćanja
kamate i faksimil potpisa i
pečata.
U formalnom smislu obveznica sadrzi tri bitna elementa:
•
fiksiran datum kada se pozajmljena suma mora vratiti – rok
dospeća,
•
nominalnu ili kuponsku kamatnu stopu i
•
nominalni iznos duga ili glavnicu.
Rok
dospeća
obveznice
označava
broj godišnjih perioda na kraju kojih emitent obveznice
treba da izvrši
obećanu
isplatu glavnice i kamate. Instrumenti imaju
različite
rokove
dospeća.
Željko
Jović
4
Završni rad
Tržište
obveznica
To zavisi od odluke emitenta. Rok
dospeća
uslovljava
novčani
tok instrumenta, njen prinos
do
dospeća
i cenu instrumenta. Što je period
dospeća
duži,
mogućnost
promene cene
obveznice je
veća.
Rokovi isplate glavnice i kamate poznati su u vreme kupovine
obveznice. Nominalni iznos pozajmljene sume naziva se
glavnica
.
Kamata koju dužnik
plaća
imaocu obveznice na pozajmljeni iznos za vreme životnog veka
instrumenta naziva se kuponom, a kamatna stopa u periodu
dospeća
instrumenta
kuponska
stopa ili nominalna kamatna stopa
. Kuponska stopa je ugovorena kamatna stopa koja se
primenjuje na nominalnu vrednost obveznice, ona je
obično
fiksna i ne fluktuira sa
promenom tržišne kamatne stope. Stvarni troškovi kamate na iznos duga zavise od tržišne
cene obveznice koja je uslovljena
efektivnom kamatnom stopom
na tržištu kapitala. Ako je
efektivna kamatna stopa
veća
od nominalne, emitovana obveznica
će
se prodavati
uz
diskont
, odnosno po ceni nižoj od nominalne cene. Kada je efektivna kamatna stopa niža
od nominalne, emitovane obveznice
će
se prodavati
uz premiju
, odnosno po ceni
većoj
od
nominalne cene. To
znači
da cena obveznice za
ulagače
zavisi od prinosa do dana
dospeća,
koji bi on mogao da ostvari na drugim obveznicama uporedivog rizika koje se istovremeno
nude na tržištu. Kamata na
dugoročne
instrumente se
isplaćuje
najmanje jedanput godišnje.
Uobičajeno
je, na skoro svim finansijskim tržištima, da se kupon
isplaćuje
dva puta
godišnje.
Pored kuponskih instrumenata postoje i instrumenti sa nultim kuponom kod kojih se
glavnica i kamata
isplaćuju
na dan
dospeća.
Ovi instrumenti su poznati pod nazivom
diskontni instrumenti
, jer ih investitor kupuje po ceni manjoj od nominalne cene, a u roku
dospeća isplaćuje
se iznos nominalne cene.
Kao hartija od vrednosti s fiksnim dohotkom, obveznice su
privlačne
za štediše, jer nude
kamatu višu od bankarske kamate, kao i
vraćanje
glavnice po
dospeću.
Vlasnici obveznica
dobijaju kamate, nezavisno od poslovanja emitenta. Kupac može zadržati obveznicu do
dospeća
ili je može prodati u nekom prethodnom periodu (pre
dospeća)
nekom drugom
licu. Kod
bankarskih kredita
postoji trajna veza
između
zajmodavca (banke) i
zajmoprimca. U
slučaju
obveznice, njen vlasnik ne mora je
čuvati
do
dospeća,
odnosno
prodajom svoje obveznice on raskida odnos sa emitentom.
Željko
Jović
5
Završni rad
Tržište
obveznica
obveznice rizičnije
su nego
kratkoročne
zato što držaoci
dugoročnih
obveznica
čekaju
duže
vreme na
povraćaj
glavnice. Ako je držaocu
dugoročne
obveznice potreban novac pre roka
dospeća
on nema drugi izbor nego da proda obveznicu nekom drugom licu, možda po
sniženoj ceni. Kao kompenzacija za pozajmljivanje na dugi rok,
dugoročne
obveznice
obično imaju više
kamatne stope nego
kratkoročne
obveznice.
Druga važna karakteristika obveznica je kreditni rizik
, odnosno
mogućnost
da emitent
obveznice ne plati deo kamate ili glavnicu duga. Kada kupci obaveznica procene da je
verovatnoća
za neizvršavanje obaveza velika, oni
očekuju
više kamatne stope kao
kompenzaciju za prihvatanje ovakvog rizika. Pošto država
obično
izvršava svoje obaveze,
državne obveznice nose mali kreditni rizik i zato se na njih
plaća
niža kamata. Suprotno
tome, poslovanje nekih
preduzeća
je nesigurno i na njihove obveznice se
plaćaju
visoke
kamate kao kompenzacija za rizik pozajmljivanja ovakvim
preduzećima.
U razvijenim
privredama mnoge agencije procenjuju kreditni rizik
različitih
obveznica i na osnovu tih
procena investitori donose odluku o kupovini obveznica.
Treća karakteristika je poreski tretman obveznice
, odnosno
način
na koji poreski propisi
tretiraju
zarađenu
kamatu. Kamata na
većinu
obveznica jeste oporezivi prihod, tako da
vlasnik obveznice treba da plati porez na ostvarenu kamatu. Neke obveznice,
naručito
državne, mogu biti
oslobođene
obaveze
plaćanja
poreza na kamate. To je još jedan razlog
zašto državne obveznice nose niže kamatne stope nego korporativne obveznice.
2.2.
Prinos obveznice
Svako ko reši da svoj kapital uloži u obveznice analizira njihov prinos i rizik u vezi sa
njima. Cilj svakog investitora jeste da maksimizira prinos. Prinos je motivaciona sila u
procesu ulaganja, on je nagrada za preduzeto investiranje.
Važno je napraviti razliku
između
ostvarenog i
očekivanog
prinosa.
Ostvareni prinos
je
prinos koji jeste ili je mogao biti ostvaren. Ima
značajnu
ulogu u proceni
budućih
prinosa.
Očekivani prinos
je procenjeni prinos od neke investicije, koji
će
kako investitori
očekuju,
ostvariti u nekom
budućem
periodu. Pošto je prinos
očekivan,
podložan je neizvesnosti, i
Željko
Jović
7
