Uceca organizacija kao strategijski koncept
UNIVERZITET ZE POSLOVNE STUDIJE- BANJA LUKA
ISTOČNO SARAJEVO
SEMINARSKI RAD
TEMA
:
UČEĆA ORGANIZACIJA KAO STRATEGIJSKI KONCEPT
Mentor: Student:
Doc.dr Borislav Bjelić Ivana Jolović
Istočno Sarajevo – 2013. godina
SADRŽAJ
1.1. TRI DEFINICIJE ORGANIZACIJE KOJA UČI...................................................7
1.2. ZNAČAJ DIJALOGA U ORGANIZACIJAMA KOJE UČE................................8
3. FAKTORI PODRŠKE ILI GENERIČKI FAKTORI..................................................11
9.1. ORUĐA I VJEŠTINE SISTEMSKOG MIŠLJENJA...........................................22
10. PREDNOSTI I MANE UČEĆE ORGANIZACIJE...................................................26
2

1. POJAM UČEĆE ORGANIZACIJE
Organizacijsko učenje se temelji na pojedinačnom učenju. Organizacijski razvoj je
moguće definisati kao „dugoročni napor prema kontinuiranom unapređivanju podržanom
na svim nivoima organizacije, korišćenjem interdisciplinarnih pristupa i moderne
tehnologije.“
Ljudi koji rade u organizaciji koja uči na neki su način “istinski probuđeni”
pojedinci. Posvećeni su poslu koji obavljaju, i trude se da ostvare svoj najviši potencijal
dijeleći zajedničku viziju i vrijednosti sa kolegama u timu.
Rad u učećoj organizaciji je interesantan na različite načine. Aktivnosti pojedinca
posmatraju se u kontekstu cjeline . Zaposleni u učećoj organizaciji preuzimaju rizike kako
bi učili, razumiju da njihov zadatak nije izbjegavanje rješenja, već pronalaženje trajnih
rješenja, posvećeni su kvalitetnom obavljanju posla, kvalitet ostvaruju timskim radom i
sinergijskim učincima stalnog grupnog učenja. Učeća organizacija ili organizacija koja uči
(OKU) definiše se kao “organizacija koja se kontinuirano popravlja, brzo stvarajući i
usavršavajući sličnosti neophodne za budući uspjeh.”
U organizacijama koje uče stvaraju se procedure, različite od postojećih, koje se
šire kroz organizaciju, sa ciljem da se dobiju najbolji proizvodi i usluge.Ovakvo učenje
stvara nove kompentencije i poboljšava performance.Da bi se kreirala organizacija u kojoj
će članovi slobodno da istražuju i eksperimentišu da razvijaju sličnosti kreativnog
mišljenja, dijaloga i učestvovanja u viziji, da otkrivaju skrivene potrebe potrošača, treba
stvoriti ambijent za podršku.
Treba shvatiti da ljudi koji rade u učećoj organizaciji nisu
ničiji robovi. Upravo zbog toga, splični su i dobro pripremljeni za promjene, efektivno
slušanje i rad sa drugima. Organizacije koje uče su moguće, jer, ne samo da je u našoj
prirodi da učimo, već mi volimo da učimo. Većina nas je nekada bila dio velikog "tima",
grupe ljudi koji su zajedno funkcionisali na poseban način, koji su vjerovali jedni drugima,
koji su jedni drugima dopunjavali vrline i jedni drugima nadoknađivali slabosti, koji su
imali zajedničke ciljeve koji su bili veći od pojedinačnih i koji su stvarali izuzetne
rezultate. Upoznao sam mnogo ljudi koji su iskusili ovu vrstu prefinjenog timskog rada - u
sportu, umjetnosti ili u poslovanju. Mnogi od njih kažu da su proveli veliki dio života u
traženju da im se to iskustvo ponovi. Ono što su oni iskusili bila je organizacija koja uči.
Levinson, Asahi 1995
Dato na osnovu izvoda iz Wikipedia Online Excyclopedia, tema : Learning Organization,
http://en.vvikipedia.org/wiki/Learning_organization, vidi Senge, Peter M. The Fifth Discipline: “The Art &
Practice of The Learning Organization” (New York: Currency Doubleday, 1990)
4
Tim koji je postao sjajan nije i počeo kao takav - naučio je kako da stvara izuzetne
rezultate. Moglo bi se diskutovati o činjenici da sveukupna globalna poslovna zajednica
uči kako se uči zajedno i tako postaje zajednica koja uči. Dok je nekada u mnogim
industrijskim granama dominirao po jedan neprikosnoven lider - jedan IBM, Kodak,
Procter end Gemble, Xerox - današnje industrijske grane, naročito proizvodne, imaju na
desetine odličnih kompanija. Japanske kompanije, na primjer, vuku napred američke i
evropske, a Korejci i Evropljani zauzvrat vuku Japance. Dramatična poboljšanja dešavaju
se u korporacijama u Italiji, Australiji i Singapuru i one brzo postaju uticajne širom
svijeta.
Koncept učeće organizacije zahtjeva aktivno kreiranje promjena, otvorenu
komunikaciju članova, zaposlene članove koji se odgovorno odnose shodno djelegiranom
moći, spremno na saradnju sa kolegama na svim hijerarhijskim nivoima.
Menadžeri u vodećim organizacijama počeli su da shvataju da je njihov najvažniji
zadatak da kreiraju kontekst učenja. Kontekst uključuje mnoge organizacione varijable,
koje autori organizacionog učenja nazivaju faktorima podrške ili generičkim faktorima
učenja, kao što su: timska struktura, distribuirano liderstvo, decentralizovano odlučivanje,
inovativna klima i kultura, kontinuirano obrazovanje i dr. Sa druge strane, menadžeri treba
da definišu način kako će organizacija da uči, koja je svrha i smisao učenja.
Sistem
=
organizacionog
učenja
Bazirana na : Bazirana na :
- kulturi - najboljoj praksi
- iskustvu - zajedničkim procesima
- bazičnoj kompetentnosti
Slika 1. Model organizacije kao sistema koja uči
http://www.emagazin.rs/clanak.asp?id=234
Nevis,DiBella,Gould, Understanding Organizations Learning Systems, Sloan Management Review, Winter,
1995.
Deskriptivno
(gdje nastaje učenje i
šta je predmet učenja)
Orijentacije Stil
=
učenja
učenja
Normativno
(šta promoviše učenje)
Faktori
podrške
5

1.2. ZNAČAJ DIJALOGA U ORGANIZACIJAMA KOJE UČE
Dijalog između članova tima osnovni je mehanizam u prenosu informacija sa člana
na člana. Učenje kao kontinuirani proces daleko je efikasnije ako je sprovedeno kroz
dijalog umjesto formalne školske metode. Dijalog možemo poistovjetiti sa optičkim
kablom putem kojeg se odvija sinhrona komunikacija između dve ili više jedinki. U
obostrastranom procesu razmjene informacija, iskustava, impresija, doživljaja i percepcija
realnosti vezano (ali ne i isključivo vezano) za poslovne procese, dolazi se do zajedničkih
zaključaka, ideje se oplođavaju doprinosima članova tima i teoretski se dolazi do riješenja
problema koji je predmet diskusije.
Unutrašnja dinamika timova može biti zasnovana na formalnim ili neformalnim
vidovima komunikacije odn. dijaloga. Formalni vidovi komunikacije zasnivaju se na
tipiziranim dokumentima, ustanovljenom korporativnom jeziku i linijama razmjene
informacija koje se podudaraju sa linijama rasporeda autoriteta članova organizacije
(linijama komandovanja). Međutim, za organizacije koje uče, neformalni vidovi
komunikacije (off-line interakcije) daleko su efikasnije i svrsishodnije sa aspekta
proširenja i produbljivanja znanja. Neformalni kanali komuniciranja odstranjuju emotivni
naboj među učesnicima, strah od nadređenih je daleko manji, a efikasnost u usvajanju
novih informacija i znanja je daleko veća.
Dijalog u organizacijama koje uče se ne vodi sa ciljem nadvladavanja sagovornika
snagom sopstvenih argumenata. Cilj nije lična dominacija, nego razmjena iskustava.
Neslaganje nije razlog za emocije. Uspjeh je saznanje da ne postoji saglasnost oko neke
teme. Argumenti u dijalogu ne mogu biti nametnuti, nego moraju biti usvojeni samo ako
postoji istinski uvjerenje pojedinaca o snazi datih argumenata.
Senge navodi, da se efikasni timovi zasnivaju na pojedincima koji su spremni da
odbace lične pretpostavke o realnosti stvari i da iskreno prihvate zajedničko razmišljanje o
datom problemu. Dijalog je upravo mehanizam koji omogućava da zajedničko razmišljanje
proizvede konsenzus o načinu riješavanja problema. Po Senge-u, dijalog uvećava i
obogaćuje korporativnu aktivnost. Ipak, neki autori su daleko manje optimistični u pogledu
apsolutnog stavljanja pozitivnog predznaka ispred koncepta dijaloga, odnosno uvjerenja da
je dijalog, sam po sebi, bez obzira na predmet u suštini, apsolutno pozitivna kategorija.
Faktor, na primjer, smatra da dijalog može da bude itekako subverzivan.
Habermas, J. The Theory of Communicative Action Volume 1, Cambridge: Polity Press, (1984)
Factor, D. On Facilitation and Purpose, (1994) web link: http://www.muc.de/~heuvel/dialogue/fac.ilitation
/purppse.htm
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti