UGOVOR O KREDITU
-DIPLOMSKI RAD-
Student:
Mentor:
Banja Luka, Oktobar 2011.
1
1. Uvod
Da bismo razumjeli i pravilno shvatili „Ugovor o kreditu“ i uopšte pisali o
tome, potrebno je prije svega poznavati osnovne pojmove iz ovog ugovora,
pojam kredita, vrste kredita, ulogu banke u pružanju kredita, kao i uloge i
obaveze u odnosu povjerioca i dužnika. Da bi Ugovor o kreditu bio pravilno
shvaćen važno je uskladiti Kreditni proces i razumjeti Kreditni sistem koji
koristimo.
Kredit je novčani dužničko-povjeriočki odnos (ostvaruje se između dužnika i
povjerioca) u kojem povjerilac kredita (obično banka) ustupa pravo korištenja
određenog iznosa novčanih sredstava dužniku (debitoru) na ugovoreno vrijeme i
uz ugovorene uslove povrata.
2. Kredit
1
2.1. Definisanje kredita
Sama riječ kredit dolazi iz francuskog, njemačkog i talijanskog jezika, a iz
latinskog dolazi samo značenje, što znači:
ono što je povjereno, zajam.
U širem
smislu riječ obuhvata različite namjenske i nenamjenske kreditne oblike, poput
novčanih zajmova, robnih i potrošačkih kredita, finansijskih kredita, poslovnih
aranžmana prodaje robe, usluga i izvođenja radova uz određenu naplatu,
dužničke vrijednosne papire, standby sporazume, otvorene račune i dr..
Kao instrument premošćenja tekuće nelikvidnosti, odnosno finansiranja
izvoza, uvoza, potrošnje, inevesticija ili proizvodnje u razdoblju nedovoljne
štednje, kredit je važna poluga privrednog rasta i razvoja. U nedostatku novca,
kao sredstva prometa i plaćanja, preko čekova, mjenica i drugih kreditnih
instrumenata, smanjuje se opasnost od privrednog zastoja, nedovoljne potražnje
uz datu ponudu ili pak nedostatak ponude roba i usluga potrebnih za
zadovoljavanje potražnje.
To se posebno vidi kod bankarskih
kredita, gdje banke odobravajući kredit
stvaraju novac (depozitni ili kreditni novac) kojim zajmotražitelj može raspolagati
za plaćanje. Odobravanje novčanih i nenovčanih kredita, zasniva se na
povjerenju prema dužniku, odnosno ocjeni njegove kreditne sposobnosti i
1
Obrad Stanojević, „Kredit“, u Enciklopediji imovinskog prava i prava udruženog rada, tom III, „Službeni list“
Beograd, 1998. Godine, strana 821.
4
spremnosti vraćanja kredita u dogovorenom roku, uz plaćanje određene
naknade u obliku kamate. Kako bi se smanjio rizik od nemogućnosti dužnika da
uredno izvršava svoje dužnosti prema povjeriocu, korištenje kredita često je
uslovljeno određenim kreditnim osiguranjem, npr. jamstvom (garancijom),
pravom zaloga pokretnine, založnog prava na nekretnine i sl..
Kredit
je pozajmica koja ima ugovoren rok za potpunu otplatu i fiksnu
mjesečnu ratu. Kada je odobren cijeli iznos, kredita se oslobađa odjednom.
Kredit može biti
nenamjenski
(gotovinski ili keš kredit), a može biti i odobren za
određenu namjenu, na primjer. kupovinu određene robe ili usluga (
potrošački
kredit
)
.
2.2. Vrste kredita
Krediti se dijele prema različitim kriterijima:
Prema predmetu kreditiranja
(na robne i novčane);
Prema subjektima
(na komercijalne i bankarske);
Prema svrsi
(na proizvođačke i potrošačke);
Prema namjeni
(na kredite za obrtna sredstva i investicijske);
Prema osiguranju
(na otvorene i pokrivene).
Najčešća je podjela
prema roku dospijeća
i
ekonomskoj funkciji
, na
kratkoročne, dugoročne i srednjoročne.
2.2.1. Kratkoročni krediti
Kratkoročni krediti
imaju rok dospijeća do jedne godine. Služe za
finansiranje tekuće poslovne djelatnosti, potrošnje, odnosno za premošćenje
tekuće nelikvidnosti. U tu kategoriju ulaze: kontokorentni, lombardni, akceptni,
rambursni i avalni kredit.
2.2.1.1. Kontokorentni kredit
Kontokorentni kredit
– kratkoročan je kredit što ga banka odobrava u korist
tekućeg računa komitenta. Sredstvo odobrenog kredita komitent može koristiti
za promet i plaćanje, odnosno izdavati naloge za plaćanje iznad vlastitih
sredstava na računu. Iako se kredit odobrava do iznosa najvišeg utvrđenog
kreditnog limita, komitent može koristiti kredit i u manjem iznosu od
5
u stanju vratiti kredit banci, ima pravo prodati i na taj način naplatiti dug. Sa
stajališta korisnika kredita, pogodnost lombarda očituje se u tome što
zajmoprimac može doći do novčanih sredstava potrebnih za tekuću proizvodnju
ili potrošnju, a da pritom ne mora prodati svoje vrijednosnice ili pokretnine.
Lombardni kredit posebice je pogodan kada se odobrava uz zalog
uskladištene robe, ploveće robe, odnosno robe na putu, sto omogućuje
vlasnicima založnih dobara da dobiju potrebna novčana sredstva i prije nego što
konačno prodaju. Lombardni kredit odobrava se na rok od nekoliko dana do
nekoliko mjeseci.
3
2.2.1.4. Akceptni kredit
Akceptni kredit –
vrsta je garantnog kredita kojim banka stavlja na
raspolaganje komitentu svoj poslovni ugled. Odbravanjem akceptnog kredita
banka korisniku kredita ne doznačuje novčana sredstva u iznosu na koji glasi
kredit, nego preuzima na sebe obavezu isplate mjeničnog duga, ako izdavatelj
mjenice ne iskupi mjenicu o njezinom dospijeću. Akceptom mjenice banka
postaje glavni mjenični dužnik, što zbog većeg boniteta mjenice omogućuje
tužitelju bankovnog akcepta lakše dobijanje eskontnog kredita kod druge
domaće ili strane banke, odnosno opticaj takve mjenice na novčanom tržištu.
2.2.1.5. Rambursni kredit
Rambursni kredit –
akceptni je kredit koji banka otvara uvozniku robe za
plaćanje uvoza robe uz pokriće različitih dokumenata koji su na nju preneseni. U
praksni je najčešće povezan sa (neopozivim) dokumentarnim akreditivom.
Uvoznik se ugovorom obavezuje izvozniku da plaćanje izvrši akceptom kod
rambursne banke. Izvoznik akceptiranu mjenicu u rambursnom kreditu može
eskontirati, koristiti ju za plaćanje ili pak prodati na berzi vrijednosnih papira.
Akceptiranje mjenice može izvršiti banka uvoznika, banka izvoznika ili neka
treća banka.
Avalni kredit –
kratkoročni je bankovni kredit, kojim banka daje
aval
(jamstvo)
na mjenične obaveze svog komitenta do ugovorenog iznosa avalnog
3
Obrad Stanojević, „Kredit“, u Enciklopediji imovinskog prava i prava udruženog rada, tom III, „Službeni list“
Beograd, 1998. Godine, strana 825.
7
