Vitamini i minerali
2
SADRŽAJ
UVOD
3
1.
VITAMINI
4
1.1.
Liposolubilni vitamini (vitamini topivi u mastima)
4
1.1.1. Vitamin A
4
1.1.2. Vitamin D
5
1.1.3. Vitamin E
6
1.1.4. Vitamin K
7
1.2.
Hidrosolubilni vitamini (vitamini topivi u vodi)
8
1.2.1. Vitamin B1–Tiamin
8
1.2.2. Vitamin B2–Riboflavin
9
1.2.3. Vitamin B6–Piridoksin, Piridoksamin, Piridoksal
10
1.2.4. Vitamin B12–Cijanokobalamin
10
1.2.5. Vitamin B9–Folna kiselina
12
1.2.6. Vitamin B3–Niacin
13
1.2.7. Vitamin B5–Pantotenska kiselina
13
1.2.8. Vitamin H–Biotin
14
1.2.9. Vitamin C–Askorbinska kiselina
15
2.
MINERALI
16
2.1.
Gvožđe
17
2.2.
Bakar
18
2.3.
Kobalt
18
2.4.
Fluor
18
2.5.
Mangan
19
2.6.
Cink
19
2.7.
Jod
19
2.8.
Kalcijum
20
2.9.
Fosfor
20
2.10. Natrijum, kalijum i hlor
21
2.11. Sumpor, sumporna kiselina i magnezijum
21
ZAKLJUČAK
22
LITERATURA
23

4
1. VITAMINI
Vitamini su organski spojevi različite hemijske strukture, a potrebni su organizmu u malim
količinama. Neophodni su za održavanje zdravlja, rast i reprodukciju. Mogu se dobiti iz prirodnih
izvora ili hemijskim putem. Naziv su dobili po latinskoj riječi
vita
što znači život, i riječi
amin
,
pošto je nekada smatrano da je riječ o aminu.
Ljudski organizam ne može sam sintetizovati vitamin, nego mora njih ili njihove prekursore unositi
hranom. Miješana hrana uglavnom sadrži dovoljnu količinu vitamina za normalno funkcionisanje
organizma, dok ne adekvatna prehrana može biti uzrok hipovitaminoze ili u težim slučajevima,
avitaminoze. Manjak određenog vitamin uzrokuje karakteristične poremećaje, najčešće poremećaje
u rastu i razvoju te promjene na koži.
Do hipervitaminoze može doći kod predoziranja vitaminskom terapijom.
Klasifikacija vitamina izvršena je prema njihovim fižičko–hemijskim svojstvima u dvije grupe, i to:
-
liposolubilni vitamini (topivi u mastima): vitamin A, D, E i K;
-
hidrosolubilni vitamini (topivi u vodi): vitamin B1, B2, B6, B12, B9, B3, B5, H i C.
Uloga vitamin u organizmu se očituje time što su mnogi od njih koenzimi ili prostetične grupe
enzima, pa su bitni za održavanje aktivnosti mnogih enzima. Vitamini kao koenzimi su davaoci ili
primaoci iona ili elektrona, u tim reakcijama se mijenjaju i troše, pa je potrebno stalno opskrbljivati
organizam vitaminima. Koncentracija vitamina u kliničke svrhe se rijetko određuje.
Osim hrane, crijevne bakterije mogu biti izvor vitamina (vitamina K), i zbog toga, na primjer,
antibiotici ili sulfonamide, ako se dugo uzimaju, mogu dovesti do hipovitaminoze.
1.1. Liposolubilni vitamini (vitamini topivi u mastima)
1.1.1. Vitamin A
Vitamin A je izraz za grupu spojeva koji u svojoj strukturi imaju cikloheksenilski prsten (B-ionski
prsten) s 3 metilne grupe i pobočni lanac od 9 C atoma koji na kraju imaju hidroksilnu (retinol),
aldehidnu (retinal), karboksilnu (retinoična kiselina) ili estersku grupu (retinil–ester). Ti spojevi se
jos zovu retinoidi, a najvažniji od njih je retinol, primarni nezasićeni alkohol.
slika 1–Vitamin A
5
Pored retinoida, u grupu vitamina A spadaju i karotenoidi (C40 poliizoprenoidni spojevi), njihovim
cjepanjem nastaje retinol.
Najaktivniji karotenoid je B-karoten (1830, izoliran iz mrkve).
Vitamin A dolazi u dva oblika:
-
kao vitamin A1 ili retinol i
-
vitamin A2 ili 3-dehidroretinol.
Od B-karotena mogu nastati dvije molekule vitamina A.
Prirodni izvori vitamin A su:
-
jetra,
-
maslac,
-
sir,
-
mlijeko,
-
žumance,
-
riba,
-
mrkva, paradajz i
-
bundeva.
Funkcije vitamina A su:
-
stvaranje rodopsina (vidnog pigmenta),
-
kontrola rasta i razvoja tkiva,
-
antioksidativni učinak,
-
smatra se da pojačava funkciju imunosnog sistema i djeluje na neke maligne bolesti.
Hipovitaminoza A uzrokuje niktalopiju (noćnu sljepoću), zbog smanjene koncentracije rodopsina I
kseroftalmiju (suho oko), epitel rožnice keratinizira zbog pojačane sinteze keratina.
Hipervitaminoza A (više od 30 mikrograma) uzrokuje toksične učinke s otpadanjem kose,
glavoboljom, povraćanjem, pospanošću, znojenjem, abnominalnim problemima i pucanjem noktiju.
1.1.2. Vitamin D
Vitamin D se ubraja u vitamin iz historijskih razloga, iako više sliči hormonu (mehanizmi
djelovanja, steroidna struktura, itd.). Postoje dva tipa vitamin D, vitamin D3 ili kolekalciferol ili
životinjski kalciferol i vitamin D2 ili biljni ergokalciferol.
Vitamin D3 nastaje iz prekusora 7-dehidrokolesterola, a vitamin D2 nastaje iz biljnog ergosterola.
Vitamin D je steroidne strukture u kojoj je B-prsten otvoren.
Odrasle osobe imaju dnevne potrebe za vitaminom D od 5 do 10 mikrograma, a opskrbljuju
organizam vitaminom D hranom ili izlaganjem suncu.
Štrausova medicinska biokemija..
Zagreb: Medicinska naklada. 2009.

7
Za tokoferole je karakteristično da su derivati dihidroksilnog fenola u položaju 1 i 4, te se na tome
temelji njihovo antioksidativno svojstvo.
Dnevne potrebe čovjeka za vitanimom E su oko 15 mg.
Vitamin D se resorbira u tankom crijevu uz pomoć žučnih kiselina, limfom, vezan za hilomikrone
dolazi u krvotok gdje se izmjenjuje između lipoproteina plazme i eritrocita.
slika 3–Vitamin E
Izvori vitamin E su:
-
ulje pšeničnih i kukuruznih klica,
-
bademi,
-
maslinovo ulje,
-
kikiriki,
-
jaje,
-
mlijeko i
-
margarin.
Hipoviaminoza E uzrokuje iritabilnost, edeme, hemolitičku anemiju i prema nekim autorima
mišićnu distrofiju.
1.1.4. Vitamin K
Vitamin K čini grupa od nekoliko vitamina (K1–K5). Od njih koriste se:
-
K1 (fitomenadion), on se sintetizuje u zelenim dijelovima biljke;
-
K2 (menakinon), sintetizuju ga mikroorganizmi i
-
K3 (menadion), dobija se sintetički iz alfa 1,4-naftokinona.
Štrausova medicinska biokemija..
Zagreb: Medicinska naklada. 2009.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti