SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU
ODJEL ZA KULTUROLOGIJU
KATEDRA ZA KNJIŽNIČARSTVO
Uvod u znanstvenoistraživački rad
Yahoo! pretraživač
Mentor: Prof. dr. sc. Kata Ivić Student: Vanda Šajer, br. 91
Osijek, 2011.
Sadržaj
1. Uvod
2. Povijest korporacije
3. Svojstva pretraživača
3.1. Način rada pretraživača interneta
3.2. Osobitosti Yahoo! pretraživača
3.2.1 Registar i prikaz rezultata
3.2.2. Yahoo! Directory
3.2.3. Flickr
3.2.4. SearchScan
3.3 Yahoo! tražilica i alati za pretraživanje
3.3.1. Poveznice za pretraživanje
3.3.2. Prijedlozi za pretraživanje
3.3.3. Definicija pojma iz upita
3.3.4. Yahoo! prečac do informacija
3.3.5. Poveznica za novi prozor
3.3.6. Kategorija
3.3.7. Spremnik
3.3.8. Napredno pretraživanje
4. Usluge
5. Statistike
6. Zaključak
7. Literatura
2. Povijest korporacije
Začeci ideje o konstituciji Yahoo portala sežu iz 1994. godine, kada su njegovi osnivači
Jerry Yang i David Filo, tada apsolventi elektrotehnike na glasovitom Stanfordskom
sveučilištu radili na svojim doktorskim disertacijama. Kako je u ranim devedesetim godinama
prošlog stoljeća internet bio u povojima, dvojica mladih stručnjaka, dakako i interesanata na
području računalne znanosti su pretraživali mrežu pokušavajući se snaći u mnoštvu svakim
danom sve brojnijih web stranica u skladu sa svojim potrebama i interesima.
Sukladno tome što su više vremena provodili na internetu pojavila se potreba za
memoriranjem i razvrstavanjem web lokacija s obzirom na njihov sadržaj i namjenu kako bi
se olakšao pristup traženim informacijama. Tako su Filo i Yang na računalima u prikolici koja
se nalazila u dvorištu sveučilišnog kampusa pokrenuli rudimentaran indeks pretrage čiji
koncept počiva na razvrstavanju tematski određenih zbirova stranica podijeljenih u kategorije
i potkategorije. Unutar tih potkategorija su izvedene dodatne potkategorije i malo po malo
lista pojmova se proširivala. U veljači 1994. na internet su postavili svoju stranicu pod
imenom
Jerry and David's Guide to the World Wide Web
, koja je nudila automatiziran pristup
sadržaju uz korisniku jednostavno i privlačno sučelje, čime se isticala pored mnogih sličnih
projekata iz tog razdoblja. Tako se početni popis linkova preobrazio u tematski prilagođenu
bazu podataka koje bi korisnici pretraživali u svrhu lociranja web stranica s obzirom na
određene interese. Prvotna baza podataka se nalazila na Yangovom računalu pod nazivom
Akebono, a pokretački software i alati pretražnog mehanizma su bili u Filovom računalo
Konikishi; naime imena su dobili po dvojici čuvenih sumoboraca. Kao studenti jednog od
poznatijih odjela za elektrotehniku ubrzo su proširili glas o svom web katalogu među drugim
studentima, a njihov akademski položaj im je pomogao da se dodatno istaknu među mnogim
autorima drugih pretraživačkih net aplikacija i servisa. No, kako bi još jedinstvenije naglasili
svoj servis odlučili su mu nadjenuti novo ime –
Yahoo!
, što je zapravo akronim od složenice
Yet Another Hierarchical Officious Oracle
, što bi u prijevodu značilo
Još jedno proročanstvo
uredske hijerarhije
. Takav naziv je bio naime parodija na
Yet Another Compiler Compiler
,
tada popularan servis među korisnicima Unixa. Pored toga Filo i Yang ipak ističu da su
izabrali novi naziv jer im se sviđao što on predstavlja, naime imenica
yahoo
označava
neobrazovanog, sirovog čovjeka; prostaka, a takvima su se oni privatni u šali smatrali zbog
ponekih svojih nezrelih osobina. Također su htjeli prikazati nepretencioznost svog projekta
čiji nonšalantan naziv bi mogao pridobiti simpatije budućih korisnika, a također su smatrali da
početnu fazu pretraživanja informacija može započeti bilo kakav
yahoo
, dakle neuk čovjek
koji će prikupljanjem znanja kroz pretraživanje eventualno povećati svoju razinu saznanja i
erudicije.
Zahvaljujući inovativnosti i efikasnosti svoje tražilice za koju se ubrzo pročulo te koja se
širila sve većom brzinom, Yang i Filo su u jeseni 1994. proslavili 100 000 klikova od strane
istog broja pojedinačnih korisnika. Kako je njihov projekt postajao sve uspješniji, brzo je
uslijedila komercijalizacija. 18. siječnja 1995. su kupili domenu
Yahoo.com
, početkom
godine su također premjestili svoje servere na Netscape, a u travnju iste godine ugledno
ulagačko društvo Sequoia Capital im daje poticaj od 2 miliona dolara. Takav poticaj uvelike
potpomaže sve progresivnijem širenju Yahoo!-a, stoga su utemeljitelji okupili iskusan
menadžerski tim zvučnih imena te krajem godine dobivaju značajne poticaje i od Reutersa
Ltd. i Softbanka. 1996. Yahoo! postaje javna tvrtka i znatno im se povećava broj zaposlenih.
Većinu prihoda dobiva od oglašavanja na svom websiteu; na stranici tražilice su prodavali
prostor različitim tvrtkama kako bi promovirale svoje proizvode, no to nije bila obična
reklama, već je to bio i prečac na stranicu oglašivača. Iako to nije bila jedinstvenost Yahoo!-a,
takav tada revolucionaran način oglašavanja je imao velike prednosti nad bilo kakvom
drugom vrstom medija, donoseći Yahoo!-u značajne prihode u suradnji s oglašivačima, te
priskrbivši mu status portala. Sav taj prihod od reklama Yahoo! je u proljeće iste godine
iskoristio za pokretanje televizijske kampanje koja je doživjela veliki uspjeh, utirući put
budućoj medijskoj tvrtci. 1997. Yahoo! kupuje Four11, listu poslovnih informacija i
Rocketmail servis koji uz preinake postaje Yahoo Mail, jedna od najkorištenijih mail usluga
današnjice. Kupili su i domenu
classicgames.com
koja postaje
Yahoo!games.com
1998. tvrtka
uspostavlja internet vodiče na kineskom i španjolskom te surađuje s tvrtkom AT&T's
WorldNet Service koja se bavi povećanjem mogućnosti pružanja pristupa internetu. Samo
godinu kasnije već nagodbom koja iznosi preko nekoliko milijardi dolara stječu
Geocities.com i Broadcast
.com. 2000. kada nastupa novi veliki Internet proboj cijene Yahoo!
dionica dostižu vrhunac. 2001. kupuju
HotJobs.
2003. postaju vlasnici
Overture Services Inc.
Početkom 2004. Yahoo! raskida ugovor o pretraživanju s Google-om te samostalno
ponovno uspostavlja pretraživačku strategiju. 2008. Microsoft nudi 44 milijarde dolara za
preuzimanje te Yahoo! dionice rastu za čak 48 %, no odbijaju ponudu, da bi 2009. ipak
sklopili ugovor gdje Yahoo! uz veliku naknadu i mogućnost oglašavanja na Microsoftovim
stranicama istom daje pravo za integriranje svoje pretraživačke tehnologije u vlastite servise.
