FAKULTET PRAVNIH NAUKA

SEMINARSKI RAD

Sociologija i pravne nauke

Decembar 2021, Istočno Sarajevo

2

Sadržaj: 

Uvod............................................................................................................................................3

1. Pojam i predmet sociologije................................................................................................4

2. Odnos sociologije i drugih naučnih disciplina....................................................................7

2.1

Odnos sociologije i pravnih nauka...............................................................................8

3. Sociologija prava................................................................................................................. 8

3.1

Odnos problema sociologije prava.............................................................................10

3.2

Opšte nauke o pravu i sociologiji prava.....................................................................11

3.3

Posebne pravne nauke i sociologija prava..................................................................11

3.4

Sociološki pojam prava – državno u društveno pravo...............................................12

3.5

Istorija prava i istorijska sociologija..........................................................................13

Zaključak...................................................................................................................................14

Literatura...................................................................................................................................15

background image

4

1. Pojam i predmet sociologije

O predmetu opšte sociologije postoje različita shvatanja. Njeni osnivači su Ogist Kont, H. 

Spenser, K. Marks. Svi oni su davali svoju definiciju predmeta sociologije. Nastala je prije 

skoro 170. godina kada je Ogist Kont u „Tečaju pozitivne filozofije“ određuje kao nauku koja 

treba da proučava ljudsko društvo kao cjelinu. Tokom razvoja proučavala je ne samo ljudsko 

društvo kao cjelinu – ukupnost društvenih pojava, već i pojedine društvene pojave pa se od 

početka 20. vijeka govori o opštoj sociologiji i posebnim sociologijama. Definicije predmeta 

opšte sociologije razlikuju se u zavisnosti od filozofške orjentacije tvorca. Definicija treba da 

odredi predmet i razgraniči je od drugih društvenih nauka. Veliki broj definicija naveo je 

Huntigtona da kaže da je sociologija ono što pod tim podrazumjevaju oni naučnici koji sebe 

smatraju sociolozima.

Uzroci teškoća u definisanju predmeta:

a) u oblasti društvenog života ne mogu se zahtjevati stroge definicije kao u geometriji,

b) zbog njene relativne mladosti nema jedinstva teorijskog i empirijskog istraživanja,

c) klasno   je   determinisana,   u   zavisnosti   od   položaja   sociologa   u   društvu   različito   se 

definiše njen predmet, određuju njeni zadaci i tumače društvene pojave.

Struktura globalnog društva kao i odnose između njegovih užih djelova, razvoj društvenih 

cjelina, pitanja su koja su neobilazna u empirijskom i teorijskom studiju ove nauke. Pa ipak, 

sociologija istražuje i pokušava da riješi društvene probleme. Njih je mnogo i sreću se u 

svakodnevnom životu koliko i u istorijskim razdobljima. Sociologija, kao racionalna misao o 

društvu, pokušava da identifikuje i opiše društvene probleme, da ih objasni na deterministicki 

način, odnosno razumije i da eventualno predloži određena teorijska i praktična rješenja. Ona, 

prema tome, nije normativna nauka (poput prava ili morala) i ne polazi od određenih normi da bi 

iz njih izvela praktična ponašanja. Ona istražuje društvene činjenice i analizira ih sociološkim 

pojmovima. Određivanju predmeta opšte sociologije su najpre pristupili njeni osnivači Ogist 

Kont, Herbert Spenser i Karl Marks, ali u tome nisu u potpunosti uspjeli, jer te definicije nisu 

bile adekvatne njihovim idejama o zakonitostima društvenog života. Slično je bilo i kod drugih 

teoretičara. Zbog različitih pristupa pojedinim društvenim pojavama i procesima javljale su se, 

dakle, i različite definicije predmeta opšte sociologije. Smatrano je, «da je sociologija nauka o 

društvenim grupama (Bogardus), ili nauka o oblicima organizovanja ljudi (Ziml), a Pirtin 

Sorokin je smatrao da je sociologija nauka o opštim svojstvima klasa, socijalnih pojava i odnosa 

među njima.» Maks Veber u novije vrijeme javlja se tendencija poistovećivanja sociologije sa 

5

opisnom sociologijom, čiji predmet jeste opisivanje i objašnjavanje konkretnih društvenih 

pojava, manjih društvenih grupa ili individualnih radnji i ponašanja. Neki teoretičari smatraju 

da sociološka istraživanja i razmatranja treba usmjeriti na razumjevanje i smišljeno shvatanje 

uzročnih veza i uticaja u društvenim tokovima i pojavama. Izvorište ovakvog mišljenja su 

radovi Maksa Vebera. Da li sociologija treba da ispituje prošlost, tj. razvitak društva i njegove 

zakonitosti, ili da se prvenstveno, bavi sadašnjošću, odnosno problemima savremenog društva? 

Odgovor je, naravno, dvodimenzionalan što znači da sociologija mora saznavati prošlost da bi 

mogla iznalaziti rješenja za savremene društvene probleme.

1

Brojne dileme i kontraverze uslovile su i u domaćoj literaturi raznolikost definicija predmeta 

sociologije. Jedna od definicija ističe: «Sociologija proučava društvo, kao totalitet odnosa – 

najraznovrsnijih odnosa među ljudima, i ljudi prema prirodi, kroz koje čovjek ispoljava svoju 

suštinu. To znači da se ona bavi cjelinom društvenih odnosa, prije svega globalnim, a potom 

parcijalnim cjelinama pojedinim društvima. Druga definicija: «Opšta sociologija je najopštija 

teorijska   nauka   o   ljudskom   društvu   kao   jedinstvenoj   realnosti   koja   utvrđuje   specifičnost 

društvenih pojava i njihove odnose u strukturi jedinstvene društvene realnosti otkrivajući 

sociološke zakone o strukturi i razvoju društvenih pojava, užih strukturalnih cjelina i globalna 

društva.»

Sociologiju možemo definisati kao osnovnu, opštu i teorijsku nauku o društvu kao cjelini 

društvenih djelovanja i društvenih odnosa i raznolikim tvorevinama kroz koje se ispoljava 

društveni   život   ljudi   u   određenim   prirodnim   i   kulturno-istorijskim   uslovima.   Navedene 

definicije upućuju na zaključak, prije svega, da je sociologija optša, fundamentalna i pretežno 

teorijska nauka, s izrazitom empirijskom primjenom.

Pored cjelokupnog i globalnog posmatranja društva, sociologija treba da se bavi i posebnim i 

pojedinačnim procesima i pojavama, koje u većoj ili manjoj mjeri, utiču na zbivanja i odnose u 

društvu. Cilj ovih globalnih i parcijalnih, teorijskih i praktičnih razmatranja, jeste težnja ka 

otkrivanju i utvrđivanju opštih, posebnih i pojedinačnih pravila i zakonitosti koje se javljaju u 

društvenim pojavama, procesima i odnosima. Po svojim zakonitostima društvene pojave se 

bitno i suštinski razlikuju od prirodnih. Ove specifičnosti čine društvo pojavom «sui generis» i 

izražavaju   generičku   suštinu   društvenih   pojava,   procesa   i   odnosa.   Suštinska   osobenost 

sociologije ogleda se u pristupu društvu kao osobenoj realnosti koja se ne može svesti na 

ekonomsko, psihološko, prirodno, kulturno. Primjera radi, organizaciju, djelovanje, ciljeve 

1

 

http://univerzitetpim.com/wp-content/uploads/2016/11/Sociologija-pdf.pdf

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti