UNIVERZITET U TRAVNIKU
EDUKACIJSKI FAKULTET
PEDAGOGIJA I PSIHOLOGIJA
ALKOHOLIZAM
SEMINARSKI RAD IZ FILOZOFIJE
(problem iz okruženja)
Kandidatkinja Mentor
Jovana Marković Doc.dr. Faik Špago
Travnik, jul, 2020.
1
SADRŽAJ
1. Alkoholizam………………………………………………3
2. Etiologija I patogeneza……………………………………6
3. Biološki učinci…………………………………………….8
4. Terapija alkohola…………………………………………10
5. Zaključak…………………………………………………15
6. Literatura…………………………………………………16
2
osoba koja je prekomjerno uzimala alkoholna pića, a njena zavisnost od
alkohola je tolika da pokazuje duševne poremećaje ili takve manifestacije koje
ukazuju na oštećenje fizičkog i psihičkog zdravlja, odnosa s drugim ljudima,
kao i socijalnog i ekonomskog stanja. Ova definicija je odigrala istorijsku ulogu
u shvatanju suštine alkoholizma i razvoju alkohologije kao nauke. Ona je
pokazala mnoge nedostatke, pogotovo kada se koristila u svakodnevnom
praktičnom radu.
Ovom definicijom su bili obuhvaćeni samo oni oblici opijanja koji su po svojim
razmjerima prelazili uobičajene, tradicionalne načine upotrebe alkohola,
odnosno socijalno prihvaćenog ponašanja u vezi s upotrebom alkohola u
određenoj društvenoj zajednici, bez obzira na etiološke uzroke koji dovode do
takvog ponašanja.Prema ovoj definiciji koja je i danas u upotrebi,
alkoholičarem se smatra i osoba koja pokazuje samo socijalne i ekonomske
teškoće i osoba koja pokazuje samo prodromalne znake alkoholne bolesti.
Definicija ne govori pobliže o prirodi i vrsti somatskih i psihičkih poremećaja
niti o načinima njihove identifikacije.Vladimir Hudolin (1972) je iz praktičnih
razloga modifikovao definiciju alkoholizma SZO u želji da je učini
pristupačnijom i korisnijom svima koji se bave problemom alkoholizma a
naročito ljekarima, psiholozima, socijalnim radnicima i drugim.
Ta definicija glasi: Alkoholičar je osoba koja je dugotrajnim, prekomjernim
pijenjem postala ovisna o alkoholu (psihički, fizički ili oboje) te su se u nje
usljed toga razvile zdravstvene (psihička ili fizička oštećenja) te socijalne
poteškoće pristupačne klasičnim medicinskim i socijalnim dijagnostičkim
postupcima. Spomenuti simptomi moraju biti prisutni, a ne smiju se samo
pretpostavljati i na temelju anamnestičkih podataka o prekomjernom pijenju
zaključivati da bolesnik boluje od alkoholizma.
Danas postoji veliki broj definicija alkoholizma, ali sve više preovladava
mišljenje da se ne može dati jedna primjenjiva definicija, jer je alkoholizam
multifaktorijalno uslovljen, multidimenzionalni biološko-psihosocijalni
poremećaj koji nastaje na bazi mnogih interakcija između individualnih faktora
(biološko-psiholoških) i faktora sredine (psiholoških, socijalnih, kulturnih,
ekonomskih i dr.) koje je često teško identifikovati.
Jelinek je načinio izvanrednu shemu simptoma-simptomatskog alkoholizma-i
obradio sve i najmanje faze kroz koje prolazi alkoholičar. On je izdvojio četiri
grupe simptomatskih alkoholičara, označivši ih terminom markirano
stanovništvo gdje je alkoholizam u prvoj grupi simptom postojeće neuroze, u
drugoj simptom mentalno defektne ličnosti, u trećoj simptom psihopatološkog
4
zbivanja u ličnosti, i u četvrtoj simptom hipotetičke konstitucionalne ličnosti.
Dospevši u situaciju da piju, svi oni postaju simptomatski alkoholičari kod
kojih veoma rano nastaje povišena tolerancija prema alkoholu, da bi se poslije
toga dugo vremena održavala na istoj visini. Ubrzo nastaje prvo pomračenje-
nepotpuna retrogradna amnezija stvorena alkoholom. Poslije toga alkoholičar
obično pije potajno, skriva se od društva, biva obuzet mišlju o piću, pije
halapljivo i izbjegava da govori o piću da se ne bi odao. Ubrzo pomućenja
postaju sve češća-opijanja su sve brojnija. U daljem razvoju alkoholizma
nastaje faza kad se javlja-gubitak kontrole.
Ona predstavlja početak toksikomanskog perioda za čiji je razvoj potrebno oko
osam godina alkoholičarskog staža. Poslije toga nastaju polimorfne faze:
racionalizacija, prebacivanja od strane porodice, odnosno od društva, stalna
griža savjesti, gubitak prijatelja, promjena načina života porodice, gubitak
posla, razdražljivost, stalni sukobi u društvu i prva hospitalizacija. Alkoholičar
se osigurava u piću, stvarajući zalihe, počinje da konzumira alkohol i ujutro.
Sad mu je potrebna mnogo manja količina alkohola da bi nastalo pomračenje.
U toj fazi smanjene tolerancije javljaju se neodređeni strah, tremor,
psihomotorna kočenja i dr. Uzimanje pića otklanja neke simptome
alkoholizma-strah, drhtanje ruku da bi poslije prestanka dejstva alkohola ti isti
simptomi zahtjevali novu količinu alkohola za svoje otklanjanje. Ta faza
obično nije duga, jer nastaje osjećanje propasti, nemoći, kad bolesnik priznaje
da je pobjeđen. Iskustva pokazuju da je ta faza vrlo pogodna za liječenje
toksikomana, jer su tada bolesnici svjesni da se tako dalje više ne može i
obično se predaju tražeći ljekarsku pomoć.
5
