Ponašanje ljudi i njihove karakteristike govore o
različitostima
ljudi i o važnosti primjene
raznih motivacijskih faktora kojima bi se povećao interes ljudi za rad i njihovu
uspješnost. Jasni ciljevi poduzeća, određena strategija, dobro oblikovana organizacijska
struktura te odgovarajući ljudski resursi nisu menadžmentu dovoljna garancija da će
zaposlenici izvesti zadatak kako se od njih traži, stoga je potrebno dodatno utjecati na
ponašanje zaposlenih u organizaciji kako bi se zadatak izveo do tražene razine.
Upravljanje i razvoj ljudskih potencijala postaje sve značajnije zbog novog mjesta i uloge
čovjeka u svim društvenim procesima kao i u njihovom upravljanju. Motivacija i
zadovoljstvo zaposlenika postaju temeljem zanimanja suvremenog menadžmenta
ljudskih potencijala jer jedino se izgradnjom kvalitetnog motivacijskog sistema može
pomoći organizaciji da poveća svoju konkurentsku sposobnost i vrijednost
.
Dosadašnji koncepti motivacijskih sistema, motivacijskih tehnika i strategija postaju
nedostatni i nedovoljno fleksibilni, pa je potrebno razvijati i uvoditi nove, koji će svojom
razrađenošću i svestranošću dovesti do visoke motiviranosti i zadovoljstva zaposlenika,
a time istovremeno i ostvariti uspješno poslovanje.
Iz navedene problematike definiše se predmet ovog rada: istražiti i utvrditi područja
motivacije i motivacijskih tehnika koja se mogu razraditi i primijeniti u upravljanju
ljudskim potencijalima kako bi ono bilo što efikasnije i zadovoljilo raznolike ljudske
potrebe te ujedno predložiti aktivnosti njihove primjene.
Primjenom znanstvenih dostignuća u području motivacije na upravljanje ljudskim
potencijalima može se znatno doprinijeti povećanju motivacije i zadovoljstva
zaposlenika, a time i povećanju konkurentske sposobnosti i vrijednosti poduzeća.
Za to je bitno znati, koje motivacijske tehnike, na koji način i u kojim uvjetima omogućuju
izgradnju kvalitetnog motivacijskog sistema.
POJAM MOTIVACIJE
Motivacija se manifestuje kao svaki uticaj koji izaziva, usmerava i održava ciljno
ponašanje ljudi. Ono se ostvaruje uključivanjem cijelog lanca reakcije, od osjećaja
potrebe koji izazivaju želju da se potrebe ispune, a u protivnom dolazi do tenzija koje
uzrokuju akcije, pa do satisfakcije kao rezultata ovog procesa.
Motivaciju je moguće posmatrati kao lančanu reakciju. Motivi pojedinaca su složeni i
često u međusobnom sukobu (ekonomska dobra, usluge, potrebe…). Motivatori su
stvari koje pojedinca postiču na djelovanje (nagrade, posticaji…). Motivacija implicira
žudnju za rezultatom, zadovoljstvo je posledica tog rezultata.
Motivi pokreću ljudsku aktivnost, usmeravaju je u određenom pravcu i održavaju sve dotle dok
se cilj ne ispuni. Motivacija se najčešće definiše kao proces pobuđivanja svojih aktivnosti i
aktivnosti drugih u cilju dostizanja ličnih ciljeva odnosno i ciljeva sistema. Smatra se da je
motivacija rezultat sledećih hijerarhijskih potreba: potreba za samoaktuelizacijom, potrebe za
samopoštovanjem, društvene potrebe, sigurnosne potrebe i fiziološke potrebe. Motivacija je skup
sastavljen od faktora koji čine dva podskupa:
1. faktori koji uzrokuju nezadovoljstvo,
2. faktori koji dovode do zadovoljstva.
Šta je to što pokreće ljudsku aktivnost?
Osim otkrivanja sadržaja potreba koje pokreću aktivnost ljudi, menadžere i istraživače
uvek je vrlo zanimalo i pitanje procesa motivacije i kako se pokreće ljudska aktivnost.
Izlaganja su organizovana kao prezentacije ključnih doprinosa teoriji motivacije 1 Institut
za međunarodnu politiku i privredu, Beograd 264 odnosno dvema grupama teorija motivacije:
1. teoriji sadržaja
2. teoriji procesa motivacije
Posebno bitna pitanja su:
a) Koje potrebe pokreću ljude u organizacijama na aktivnost?
-
b) Kakav je međusobni odnos različitih potreba koje motivišu ljude u organizacijama?
c) Kako percipirana jednakost i pravičnost u nagradama utiče na motivaciju?
d) Kako očekivanja utiču na motivaciju zaposlenih?
e) Kako postavljanje ciljeva utiče na motivaciju zaposlenih?
- Uspešnost primene menadžment koncepta ogleda se u skladnom funkcionisanju
organizacije. Međutim, veliki broj problema u organizaciji nastaje kao posledica kulturnog haosa.
Kulturni haos se ogleda u opštoj opuštenosti, nedoslednom poslovnom ponašanju, neuvažavanju
osnovnih principa poslovne etike. Ono se nepovoljno odražava na efektivnost i efikasnost
organizacije, dovodi do angažovanja dodatnih potencijala, dužeg radnog ciklusa, prekovremenog
rada, što u krajnoj liniji dovodi u pitanje krajnji uspeh organizacije. Uspostavljenje poslovne
kulture u organizaciji počiva na teoriji kulturnog sklada, čija je suština u tome da odgovarajuća
kultura bude prisutna na odgovarajućem mestu, sa odgovarajućim ciljem.
3. DEFINISANJE SUŠTINE MOTIVACIJE
Motivacija je jedna od najvažnijih tema u menadžmentu. Razlog tome je vrlo jednostavan:
preduzeća ostvaruju ciljeve tako što zaposleni i menadžeri u njima ostvaruju svoje radne učinke.
Ostvarivanje učinka svakog preduzeća je rezultat tri ključna faktora
- sposobnosti zaposlenih da ostvare učinak,
- šanse zaposlenih da ostvare učinak,
- volje ili motivacije zaposlenih da ostvare učinak;
Motivacija se može definisati kao proces pokretanja, usmeravanja i održavanja ljudskog
ponašanja ka određenom cilju .
Osnovni proces motivacije bazira se na tri elementa:
1. potreba
2. pokret
3. nagrada
Potreba predstavljastanje nedostatka ili psihološkog odnosno fizioločkog debalansa.
Pokret predstavlja akciju koju ćovek preduzima da bi otklonio nedostatak. Nagrada predstavlja
postizanje onoga čime se nedostatak može otkloniti. Za menadžment preduzeća je od izuzetne
važnosti da poznaje profil motivacije svojih zaposlenih.
Produktivnost rada zavisi direktno od stepena motivisanosti zaposlenih .
sl. 2. Potreda ljudi za odmor i samopouzdanje
Da bi ostvarili maksimalan stepen motivacije zaposlenih, menadžeri moraju poznavati
potrebe i motive ljudi kojima rukovode i znati kako da obezbede njihovo zadovoljenje.
Satisfakcija zaposlenih je jedini način na koji se stabilno može obezbediti visok nivo
