Troškovi u dugom i kratkom roku sa primerom iz prakse
JU UNIVERZITET U TUZLI
EKONOMSKI FAKULTET
REDOVAN STUDIJ
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA
MIKROEKONOMIJA
Tema:
Troškovi u dugom i kratkom roku sa primjerom iz prakse
Predmetni nastavnik: Studenti:
Tuzla, april 2014. god.
2
SADRŽAJ

4
1. PRIRODA TROŠKOVA I NJIHOVA PODJELA
1.1. Pojmovno određenje troškova
Troškovi predstavljaju specifičan termin koji se u ekonomskoj literaturi definira na različite
načine. Najčešće se razumijevaju kao novčana mjera potrošenih resursa od strane proizvoda,
usluge, funkcije ili aktivnosti. Isto tako, oni se posmatraju i kao cijena plaćena za sticanje
proizvoda ili usluge. Imajući u vidu šarolikost u definisanju troškova, u daljem radu pokušat
ćemo ukratko prikazati najvažnija tumačenja troškova.
Definisanje troškova može se izvršiti sa stanovišta subjektivne ili sa stanovišta objektivne
teorije vrijednosti.
Subjektivna teorija vrijednosti
na troškove gleda kao „na žrtvovanje,
odricanje, nelagodu“ , pri tome su oblik u kojem je učinjena i lice koje podnosi žrtvu
irelevantni. Dakle, troškovi su psihološka kategorija. Ovakav stav bliže određuje tzv.
kvalitativnu stranu troškova, što ne znači da kvantitativna strana ne postoji. Naime, žrtva ili
odricanje se u najvećem broju slučajeva mogu u većoj ili manjoj mjeri izmjeriti i
kvantitativno iskazati.
Objektivna teorija vrijednosti
polazi od specifičnosti koje određuju
robu u robno-novčanoj privredi, a to je posjedovanje upotrebne i tzv. prometne vrijednosti.
Prva, označava svojstvo robe da može zadovoljiti neku ljudsku potrebu,a druga, zajednički
nazivnik za sve što se nudi i traži na tržištu. Kada se troškovi posmatraju iz ovog ugla onda se
mogu reći da su oni utrošene vrijednosti sticanja novih uvećanih vrijednosti. Odnosno, može
se reći da su troškovi vrijednosti utrošenih faktora proizvodnje s ciljem stvaranja vrijednosti
učinaka.
Kvantitatvino gledište objektivne teorije vrijednosti troškove definiše kao umnožak utrošaka
faktora proizvodnje i njihovih cijena. Ukupni troškovi bi se, shodno ovom viđenju, mogli
iskazati formulom:
T
=
∑
i
=
1
n
Ui ×Ci
gdje je: T - visina ukupnih troškova,
Ui - utrošak i-tog faktora,
Ci - cijena i-tog faktora,
n - broj faktora proizvodnje.
1.2. Podjela troškova
Postoji veliki broj kriterija za klasifikaciju troškova, a najčešći su:
Prema faktorima proizvodnje:
Troškovi materijala;
Troškovi sredstava za rad;
Troškovi rada.
Puškarević, Sado: Upravljanje troškovima i kalkulacije, HARFO-GRAF d.o.o. Tuzla, Tuzla, 2008.
5
Prema mjestu nastanka:
Troškovi izrade;
Režijski troškovi.
Prema vezanosti za nosioce:
Pojedinačni troškovi;
Zajednički troškovi.
Prema načinu prenošenja na nosioce:
Direktni troškovi;
Indirektni troškovi.
U zavisnosti od obima proizvodnje:
Fiksni troškovi;
Varijabilni troškovi.
1.3. Karakteristike troškova
Osnovne karakteristike troškova su:
Izražavaju se vrijednosno (novčano);
Rezultat su ostvarenih utrošaka i njihovih cijena;
Direktno su vezani za odgovarajući učinak (proizvod ili uslugu).
Na visinu troškova djeluju unutrašnji i vanjski faktori. Unutrašnji faktori mogu biti objektivni
i subjektivni, te djeluju na veličinu ukupnih i pojedinačnih troškova. Vanjski faktori djeluju na
veličinu ukupnih troškova preduzeća preko tržišta, zakonskih i ugovornih obaveza, i sl.
2. TROŠKOVI U KRATKOM ROKU
Ekonomska analiza troškova treba da ima u vidu prirodu, ograničenja i kretanja troškova u
kratkom i dugom roku. U kratkom roku preduzeće se suočava i ograničeno je fiksnim
faktorima. Proizvodni kapaciteti su data veličina, a output se može mijenjati većim ili manjim
angažovanjem varijabilnih faktora, prije svega rada i sirovina. Potrebno je objasniti odnose i
kretanja različitih grupa troškova i njihovo djelovanje na ukupne troškove, posmatrano u
kratkom roku. Ovdje je važna razlika između fiksnih i varijabilnih troškova.
2.1. Troškovi u kratkom roku - fiksni troškovi
Fiksnim ili stalnim troškovima nazivamo troškove preduzeća koji ne zavise od promjene
stepena korištenja postojećih kapaciteta. Fiksni troškovi ostaju isti za izvjesno vrijeme i
određeni nivo proizvodnje, pa se nazivaju i troškovima perioda. Fiksni troškovi uslovljeni
kapacitetom predstavljaju dio elemenata ulaza materijalno-organizacionog sistema koji, u
skladu sa osnovnim ekonomskim zakonima, treba da se reprodukuje preko izlaza tog sistema.
Kako je osnovna komponenta izlaza tog sistema obim proizvodnje, uslov za reprodukciju
fiksnih troškova jeste korištenje proizvodnog kapaciteta.
Džafić, Zijad: Mikroekonomija, Off-set, Tuzla, 2012.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti