Socijalizacija i orijentacija

Dr Mile Vasić

Zasnivanje   novog   radnog   odnosa   za   svakog   čoveka   predstavlja   susret   s   novim   i 

nepoznatim. Taj susret može biti ugodan, popraćen prijatnim događajima i doživljajima, ali i 
stresan, popraćen neprijatnostima i frustracijom. Novoprimljeni radnik se često nađe u nepoznatoj 
sredini okružen ljudima koje ne zna. Da bi ispunio lične ali i organizacione ciljeve, pridošlica 
mora na samom početku da stekne saznanja o osnovnim činjenicama o organizaciji, kao što su: 
uslovi rada, uslovi za napredovanje, mogućnosti za stručno usavršavanje i razvoj karijere, pravila 
ponašanja, prava i obaveze, ljudi s kojima će raditi, prilike koje vladaju u organizaciji i njenom 
okruženju, standardi, vrednosti i slično. Drugim rečima, novoprimljeni radnik mora da se upozna 
s novom organizacijom i načinom na koji ona funkcioniše da bi joj se što lakše prilagodio. Taj 
proces prilagođavanja novih radnika organizaciji naziva se 

organizaciona socijalizacija

. Radi se 

o procesu u kome, pored radnika, učestvuje i organizacija i čiji uspeh zavisi od obiju strana. 

Orijentacija zaposlenih

 predstvavlja samo jednu komponentu procesa socijalizacije novih 

radnika.   Ona   pruža   novoprimljenim   radnicima   samo   osnovne   informacije   o   poslodavcu   i 
najneophodnije informacije za obavljanje posla.

Uprkos mnogobrojnim koristima od uspešne socijalizacije i orijentacije (identifikovanje 

potreba za treningom i usavršavanjem, zadovoljstvo novozaposlenih, bolji učinak i lojalnost, 
izbegavanje ponovnih troškova regrutacije, selekcije i treniga, i slično), pojedine organizacije se 
ne   angažuju   dovoljno   u   pomaganju   novom   članu   kolektiva   da   se   što   lakše,   jednostavnije   i 
bezbolnije integriše u novu radnu sredinu. Često se dešava da su novi radnici prepušteni sami 
sebi i da ne dobijaju skoro nikakvu pomoć od organizacije. Očekivati od neplivača da nauči da 
pliva i postane dobar plivač smo zato što ste ga ubacili u duboku vodu, pritom mu ne ponudivši 
nikakvu drugu pomoć, najblaže rečeno – smešno je.

Socijalizacija je kompleksan proces za čije sprovođenje je neophodno relativno dosta 

vremena. Proces socijalizacije počinje još u samoj fazi selekcije, gdje se kandidati susreću sa 
organizacijom   i   upoznaju   sa   pojedinostima   o   njenom   poslovanju.   Socijalizacija   se,   nadalje, 
nastavlja po prijemu uspešnih kandidata u radni odnos ali i prilikom njihovog unapređenja na 
nove pozicije ili premeštanja u nove organizacione delove.

Faze socijalizacije i orijentacije

Kao i svi ostali procesi, tako se i proces socijalizacije i orijentacije odvija u nekoliko 

međusobno   povezanih   faza.   U   stručnoj   literaturi   se   najčešće   pominju   sledeće   tri   faze:   1) 
pripremna faza, 2) faza suočavanja i 3) faza integracije

[1]

.

Pripremna faza 

Pripremna faza ili faza predviđanja počinje još u samom procesu selekcije, odnosno pre 

samog stupanja u radni odnos, kada zaposleni dolazi do informacija o organizaciji i upražnjenom 
radnom mestu. Do informacija se može doći na različite načine: putem oglasa, odnosno konkursa, 
kompanijskih brošura i kataloga, Interneta, agencija za zapošljvanje, različitih izveštaja i drugih 
dokumenata, preko kadrovske službe i slično. U interesu je organizacije da tražene informacije 
učini dostupnim i da ih ne iskrivljuje i ne ulepšava, već da ih prikaže realno, onakvima kakve 
jesu. Impresije stečene na osnovu ovih informacija utiču na očekivanja kandidata, a po stupanju u 
radni odnos – i na njihovo ponašanje.

Faza suočavanja

Faza   suočavanja   ili   faza   susreta   počinje   formalnim   stupanjem   na   rad   odabranog 

kandidata. Suočavanje, odnosno susret s novom radnom sredinom, novim pravilima ponašanja, 
novim obavezama i novim ljudima stvara kod svakog čoveka određenu dozu straha da neće 
uspeti odgovoriti svim izazovima, ali i  želju  za dokazivanjem. U ovoj fazi zaposleni dolazi do 
saznanja da li su očekivanja koja je gajio pre stupanja na rad realna i da li su informacije do kojih 
je došao istinite ili ne.

U   toku   ove   faze   zaposleni   pokušava   izbalansirati   i   odvojiti   svoj   privatni   život   od 

poslovnog, rešiti eventualne konflikte koji se mogu pojaviti između njega i drugih zaposlenih, 
upoznati se s poslom i priviknuti se na novu radnu sredinu i, ono što je možda i najvažnije,  
osposobiti   se,   putem   različitih   vidova   treninga,   za   uspešno   obavljanje   posla   i   postizanje 
optimalnih rezultata.

Faza suočavanja obuhvata niz aktivnosti koje se ne smiju zanemariti ukoliko organizacija želi 

da proces socijalizacije i orijentacije uspe. Pre svega, misli se na:

obaveštavanje   neposrednih   saradnika   i   ostalih   zaposlenih   o   prijemu   novih   radnika   i 
poslovima koje će obavljati,

pripremu radnog mesta (prostor i oprema za rad),

pripremu dočeka i dobrodošlice novim radnicima,

upoznavanje   novih   radnika   sa   radnim   kolegama,   podređenima   i   nadređenima,   kao   i 
menadžerskom strukturom organizacije,

upoznavanje sa pravima i obavezama, propisima i pravilima,

upoznavanje sa poslovnom i razvojnom politikom organizacije,

određivanje potrebe za obukom zaposlenog i slično.

background image

Želiš da pročitaš svih 7 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti