Cjeloživotno učenje i promjene u školovanju

1. Uvod 
U radu se opisuje koncept cjeloživotnog učenja i njegov razvoj  tijekom druge polovine dvadesetog stoljeća. Navode se značenja drugih srod-nih koncepata kao što su kontinuirano obrazovanje, permanentno obrazovanje  i povratno obrazovanje. Posebno se prikazuju pojedini oblici cjeloživotnog  učenja – formalno obrazovanje, neformalno obrazovanje, informalno obrazovanje i iskustveno učenje s pomoću kojih se ostvaruje koncept cjeloživotnog  učenja. Prikazuju se glavne konceptualne implikacije cjeloživotnog učenja  na promjenu razumijevanja obrazovanja kao školovanja i tradicionalnog shvaćanja da je obrazovanje namijenjeno samo djeci i mladima.
„Cjeloživotno učenje“ postalo je jedna od veoma često upotrebljavanih sintagmi ne samo stručnim raspravama nego i u svakodnevnom govoru. Cjeloživotno je učenje tijesno povezano s problematikom obrazovanja  odraslih pa se stječe dojam da su to istoznačnice, makar one to nisu. Kako se  cjeloživotno učenje povezuje i s nekim drugim konceptima, nužno je razjasniti pojam cjeloživotnog učenja prikazujući historijat nastanka koncepta i njegovu uporabu u međunarodnom kontekstu.

 
2. Cjeloživotno učenje i promjene u školovanju
Primjer: Talijanka Adriana Jannilli rodila se 11. veljače 1916. godine. Nakon smrti supruga vratila se učenju. Baka Adriana Jannilli diplomirala je u (27.10.2009.) u 94. godini. Ona nije vječiti student, nego žena sa neizmjernom željom za znanjem. Već je diplomirala orijentalne jezike, političke znanosti, a u utorak je dobila diplomu iz prava. Rektor sveučilišta u talijanskom gradu Urbinu kaže kako Adriana pokazuje nevjerovatnu živahnost i lucidnost te bi joj čovjek dao bar 20 godina manje. Baka će sada upisati postdiplomski studij iz prava. Ključne implikacije koncepcije cjeloživotnog obrazovanja, odnosno cjeloživotnog učenja, jesu promjena razumijevanja obrazovanja kao školovanja i napuštanje tradicionalnog vjerovanja da je obrazovanje namijenjeno samo djeci i mladima, a ne i odraslima.
Učenje je sjeme znanja, a znanje sjeme sreće, kaže poznata gruzijska poslovica. Ono je važno za sve životne sfere pojedinca budući da je odgovorno kod odabiranja buduće uloge u životu svakog pojedinca. Tako Parsons smatra kako škole imaju najvažniju  ulogu, jer raznim provjeravanjem i ispitivanjem učenika dolazi se do raspoređivanja talenata, vještina i sposobnosti u poslu za koji su najprikladniji. Jedan od najvažnijih faktora u ranoj fazi djetetovog razvoja u obrazovanju je kvalitetna škola, obitelj te učenikovo zdravlje . Klasne razlike – Vječita borba među klasama postojala je još u davnim vremenima, a pogotovo u nejednakosti obrazovanih šansi. Prije obrazovanje nije bilo ključno prilikom uzdržavanja obitelji, već je bilo potrebno obučiti se za neku vrstu zanata i na taj način osigurati zapošljenje. Danas je obrazovanje najbitnija stvar kod svakog pojedinca jer se intelekt cijeni i samo se s obrazovanjem može napredovati. Obrazovanje je vrlo važno za čovjeka, jer samo učenjem može raspoznati znakove manipulacije u tržišnim procesima koji su danas učestali. U mnoštvu propagandnih poruka i promidžbenih materijala osoba mora imati naobrazbu kako bi razlučila istinite činjenice od onih iskrivljenih, kako bi znala donijeti pravi izbor u odabiru za svakodnevno funkcioniranje, bilo to od odabira namirnica za kupovinu pa do odabira stranke ili osobe na nekim izborima. Kao što je ranije napomenuto, pristupačnost kvalitetnom sustavu visokog obrazovanja od izuzetne je važnosti za demokratsko europsko društvo. Pristupačnost i raznolikost su tradicionalno temelji europskog obrazovanja te bi morali takvima i ostati u budućnosti. Pored ovoga, te sa namjerom da su svi programi na visokoškolskim institucijama usklađeni i razmjenjivi, treba se primijeniti u cijeloj Europi sustav bodovanja temeljen na opterećenju studenata. Potreban je zajednički europski okvir kriterija za priznavanje, te usklađenost stupnjeva studiranja, kako bi se osiguralo da se bodovi stečeni u različitim zemljama ili na različitim institucijama mogu prenositi te omogućiti priznatu diplomu. Dvociklični sustav trebao bi zajamčiti slobodni i jednaki pristup svim studentima, te ne bi trebao dovesti do isključivanja studenata po nijednoj osnovi, osim akademskoj. Kako bi se zajamčila i unaprijedila kvaliteta visokog obrazovanja potrebna je čvrsta europska suradnja nacionalnih sustava osiguravanja kvalitete. Priznavanje, kao potvrda programa uzima u obzir, među ostalim kriterijima, proces jamstva kvalitete, te bi se trebalo koristiti kao sredstvo za promicanje kvalitete.