Energetska efikasnost
Akademija strukovnih studija Šabac
Odsek za poljoprivredno – poslovne studije i turizam
Smer: Zaštita životne sredine
Predmet: Energetske efikasnosti
SEMINARSKI RAD
ENERGETSKA EFIKASNOSTI KAO USLOV ODRŽIVOG
RAZVOJA LOKALNE ZAJEDNICE
Mentor: Student:
Dr Ljiljana Tanasić, Prof. Tijana Stanišić
Ind. br. 195/5/2020
Šabac, 2022.
2
SADRŽAJ:
2. ENERGETSKA EFIKASNOSTI KAO USLOV ODRŽIVOG RAZVOJA LOKALNE
3. PROJEKTI ENERGETSKE EFIKASNOSTI ............................................................ 11

4
2.
ENERGETSKA EFIKASNOSTI KAO USLOV ODRŽIVOG
RAZVOJA LOKALNE ZAJEDNICE
Lokalni energetski koncept je koncept razvoja jedinice lokalne samouprave na
području snabdevanja i potrošnje energije, sa ciljem povećanja korišćenja lokalnih
energetskih resursa, odnosno povećanja efikasnog korišćenja energije kao i korišćenje
obnovljivih vi- dova energije, povećanja sigurnosti snabdevanja, poboljšanja zaštite životne
sredine i otvaranja novih radnih mesta.
Postoje mnoge mogućnosti za uštedu energije u gradovima i jedinicama lokalne
samou- prave, ali sve strategije uštede se mogu klasifikovati u četiri osnovne kategorije:
Tehnički strateški pristup – Tehničke strategije uključuju primenu novih
energetskih tehnologija ili podrazumevaju usavršavanje postojećih tehnologija. Ovakve
promene zahtevaju značajna investiciona ulaganja i mogu ostvariti značajne uštede u jako
kratkom vremenskom intervalu. Primena tehničke strategije je ograničena, upravo zbog
navedenih činjenica, odnosno odgovarajuće investicione podrške (donacije, povoljni
krediti i slično).
Regulatori strateški pristup – Regulatorne strategije zasnovane su na uvođenju
lokal- nih akata i odluka u skladu sa važećom pravnom regulativom, koja se odnosi na
efikasno korišćenje energije i zaštitu životne sredine na teritoriji grada ili jedinice.
Lokalne samouprave. Nedostatak u primeni ovakve strategije je da troškove snose
krajnji korisnici, odnosno građani. Pravilnim pristupom i obaveštavanjem javnosti o opštim
koristima primene takvih mera moguće je uspešno realizovati ovakve strategije.
Ekonomski strateški pristup – Ekonomske strategije uključuju uvođenje
podsticajnih ili kaznenih mera, što stvara uslov za primenu mera i aktivnosti energetske
efikasnosti. Takve mere mogu uključivati investicione kredite u realizaciji projekata
energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije. Troškovi primene ovakvih strategija
padaju na teret države, grada odnosno jedinice lokalne samouprave. Fondovi za finansiranje
ovakvih projekata mogu biti stvoreni uvođenjem dodatnih doprinosa.
Obrazovni strateški pristup – Obrazovne strategije uključuju obrazovanje, obuku i
informisanje kako bi se podigla svets o važnosti realizacije programa, mera i aktivnosti
energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije. Primena obrazovne strategije, koja ima
5
snažnu pokretačku inicijativu (lokalni mediji) može doprineti promeni na globalnom
sociološkom nivou
.
U praktičnoj realizaciji programa energetskog planiranja postoji značajno
prožimanje prezentovanih strateških pristupa. Primenom ekonomskih mera moguće je
stvoriti prihode koji se dalje mogu koristiti u realizaciji mera i aktivnosti u oblasti
obrazovnih, tehničkih ili regulatornih strategija uštede. Grad ili jedinica lokalne
samouprave, u cilju ostvarivanja maksimalnih ušteda energije, može doneti i usvojiti
lokalni energetski plan, koji obezbeđu- je sveobuhvatan i integrisan pristup različitim
merama i aktivnostima zauštedu energijei racionalnim gazdovanjem ostalim resursima na
teritoriji grada ili jedinice lokalne samo- uprave. Ovakav plan uobičajeno sadrži vremenski
raspored realizacije navedenih mera i aktivnosti, kao i procenu potrebnih sredstava za
njihovu realizaciju
.
Tokom poslednje dekade prošlog veka, razvijene industrijske zemlje EU prepoznale
su značaj „održivog razvoja” društva (sustainable development). To se, pre svega, odnosilo
na neodgovornu i nepovratnu štetu izazvanu ubrzanim industrijskim razvojem, i na pravo
da i buduće generacije imaju, pre svega, mogućnost i pravo da zadovolje sopstvene osnovne
potrebe. Ovaj problem bio je predmet mnogih UN konferencija, što je dovelo do
potpisivanja Agende 21 tokom održavanja UN konferencije o Zaštiti životne sredine i
razvoju (Rio de Žaneiro, 1992). Prema poglavlju 28 Agende 21, „lokalne zajednice čla-
nice potpisnica sporazuma razviće uputstva za održivi razvoj u skladu sa nivoom njihove
nadležnosti, uz javno informisanje i saglasnost njihovih građana“. Održivost ima sama po
sebi mnogo različitih aspekata, kao što su ekološki i ekonomski razvoj, smanjenje emisije
gasova staklene bašte, odgovorno korišćenje prirodnih resursa, socijalna ravnopravnost i
sl. Sa druge strane, pitanja potrošnje energije, saobraćaja i korišćenja zemljišta su najvaž-
nija u kontekstu održivog razvoja. Tako, donošenje i usvajanje lokalnog energetskog pla-
na predstavlja odlučan korak u procesu razvoja lokalne energetske strategije, u smislu
racionalnog planiranja i usvajanja principa sprovođenja energetskog menadžmenta
.
2.1. Kratkoročno energetsko planiranje
U opštem smislu, ne postoji univerzalno uspostavljen model sprovođenja
eneregetskog planiranja u lokalnim zajednicama. Potrebe manjih jedinica lokalne
samouprave mogu znatno odstupati od potreba velikih opština i naravno gradskih opština.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti