Butna kost (femur)
Objavio Nikolic.i_ 13. mart 2024.
Objavio djekavlada10 08. decembar 2022. Prijavi dokument
Diverzitet bakterija u morskim vrstama riba i školjki uglavnom varira u zavisnosti od ekoloških i bioloških faktora. Neke ribe su sklonije kontaminaciji, što zavisi od vrste, metode hranjenje, starost, veličina, godišnje doba, karakteristike stanište i geografski položaj (Novotni et al., 2004). Stoga bile bi potrebne studije o bakterijskoj raznovrsnosti riba i školjki sprovesti na većem prostornom nivou, uzimajući u obzir osetljivost na kontaminaciju. Patogene bakterije u morskim plodovima mogu doći iz autohtone mikrobiote morskog okruženja ili kroz kontaminaciju tokom obrade. Brza i tačna identifikacija bakterija je od suštinskog značaja za efikasan program kontrole kako bi se osiguralo bezbednost i kvalitet prerađenih ili minimalno obrađenih morskih plodova (Bohme et al., 2011). Generalno, patogene vrste su prisutne u niskim koncentracijama u svežim morskim plodovima, a bakterije koje izazivaju kvarenje prerastu patogene, dakle stoga, proizvodi akvakulture postaju više pokvareni nego toksični (Feldhusen, 2000). Međutim, sa morskim plodovima to dolaze iz toplih, priobalnih voda, konzumacija sirovih proizvoda i školjki implicira zdravstveni rizik zbog prisustva toksikogenih bakterija Vibrio spp.(Lhafi i Kuhne, 2007; Eja et al., 2008). Autohtona mikrobiota svežih morskih plodova sadrži uglavnom psihrotrofe, gram-negativne bakterije, kao npr a to su Aeromonas spp., Pseudomonas spp., i Shevanella spp. (Gram i Dalgaard, 2002). Rast normalne psihrotrofne mikrobiote se inhibira blagim konzerviranjem i/ili skladištenjem u anaerobnim uslovima, što s druge strane pogoduje rastu P. fosfor i gram-pozitivne bakterije (Gram i Hus, 1996; Paludan-Muller et al., 1998). Štaviše, zagađenje mora životne sredine usled aktivnosti ljudi i/ili životinja može dovesti na prisustvo bakterija Enterobacteriaceae (Vard, 2001), uključujući ljudske patogene kao što je Escherichia coli, Salmonella spp. i Shigella spp., koje mogu izazvati ozbiljno trovanje hranom kod ljudi. Očigledno je da jesu ribe i školjke stalno izložene mikroorganizmima prisutnim u vodi i sedimentu, uključujući zagađivače iz otpadnih voda (El-Shafai et al., 2004). Ovi organizmi nesumnjivo utiču na mikrofloru spoljašnjih površina, uključujući škrge, dok voda i hrana naseljena mikroorganizmima prolaze kroz digestivni trakt. Kolonizacija mikroorganizmima može početi u fazi mrijesta i/ili larve i nastavlja se razvojem ribe (Olafsen, 2001). Stoga će koncentracija i raznovrsnost mikroorganizama prisutnih u ikre, na hrani i u vodi koja se koristi u ishrani riba i školjki uticati na mikrofloru morskih plodova u razvoj.
Sastav ribljeg mesa se ne razlikuje bitno od mesa toplokrvnih životinja. Hemijski sastav ribe varira u zavisnosti od vrste ribe, ishrane, starosti, pola, migracije i uslova sredine i doba godine i značajan je pokazatelj smernica za postmortalne promene koje možemo očekivati. Ribnjaci u određenoj meri kontrolišu faktore koji utiču hemijski sastav riba kao što su životna sredina, genetske osobine, tehnološki ciklus itd. (Reintz, 1983; Hus, 1995). Meso ribe ima nisku energetsku vrednost u odnosu na meso sisara koje koristi se u ishrani, ali u nutritivnom smislu njen značaj je veliki. Riba kao hrana je jedna od glavnih izvora proteina životinjskog porekla. Odlikuje se bogatim sastavom masti i proteini koji sadrže mnoge esencijalne aminokiseline i esencijalne masne kiselineorganizam za razvoj metaboličkih funkcija. U poređenju sa mesom drugih životinja, riba sadrži vrlo malo vezivnog tkiva i ne sadrži elastin. Sve ove karakteristike čine riblje meso dijetalnim prehrambeni proizvod i dati mu posebno mesto u ishrani ljudi.
Objavio Nikolic.i_ 13. mart 2024.
Objavio Tashanna 05. mart 2024.
Objavio Tashanna 05. mart 2024.
Objavio Emina.dragolj 15. april 2024.
Objavio naca0111111 15. april 2024.
Objavio anitatorbica 15. april 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.