Anaerobni kapaciteti u sportu

1. UVOD

Izdržljivost je sposobnost organizma da rad određenog intenziteta (trenažna ili natjecateljska opterećenja) održava što duže vrijeme bez smanjenja efikasnosti izvedbe. S obzirom da je izdržljivost sposobnost što duljeg obavljanja rada određenog intenziteta, a da je za rad potrebna energija, proizlazi da su svi energetski kapaciteti (odnosno funkcionalne sposobnosti) čovjeka glavne determinante izdržljivosti.
Energija za rad mišića oslobađa se iz ATP-a (adenozin-trifosfata) čija je količina u mišićnim stanicama dostatna za rad maksimalnog intenziteta od 2-3 sekunde.
U stanicama se neprestano odvija ponovno stvaranje ATP-a pa je stoga nastavak rada u mišićima moguć.
Glavni faktor koji ograničava i istodobno utječe na izdržljivost je umor.

2. ANAEROBNI  KAPACITETI

Stvaranje ATP-a odvija se na anaeroban i aeroban način.
Anaerobno (kemijskim procesima bez prisutnosti kisika) na dva načina. Prvi je razgradnjom kreatin-fosfata koji omogućava rad maksimalnog intenziteta do osam sekundi te čini takozvani fosfageni ili alaktatni kapacitet.
Usprkost male koncentracije kreatin-fosfata u mišićima zalihe se vrlo brzo regeneriraju.
Drugi način je procesom anaerobne glikoze u kojemu se glikogen razgrađuje do mliječne kiseline
(laktata).
Pošto se energija za mišićni rad oslobađa u lancu kemijskih reakcija, energetski tempo anaerobne glikoze znatno je niži – omogućava rad upola slabijeg intenziteta u odnosu na fosfageni sustav, ali zbog veće zalihe glikogena ukupni kapacitet je veći i zbog toga dolazi do iscrpljenja anaerobnog glikolitičkog ili laktatnog kapaciteta nakon 30-60 sekundi rada maksimalnim intenzitetom. Potpuna regeneracija znatno je sporija i mjeri se u satima.
Oba načina omogućuju sintezu ATP-a bez prisutnosti kisika i čine anaerobni kapacitet.