Autofagija
SADRŽAJ
2.1. Kako se pokreće autofagija?
2.2. Kako se autofagija prekida?
3.1. Fiziološke uloge autofagije
3.2. Patofiziološke uloge autofagije
3.3. Negativni efekti i rizici autofagije
................................................................................................. 12
1
1. UVOD
Autofagija ili autofagocitoza je riječ grčkog porijekla, koja u bukvalnom prevodu znači
“jesti sam sebe”, što zapravo opisuje proces unutar ćelija kojim se razgrađuju nepotrebni dijelovi
ćelija, da bi se potom ponovo iskoristili, tj. da bi ćelije same sebe hranile time. Kada se u ljudskom
organizmu dešava autofagija, tijelo tada uglavnom jede masne naslage, tj. rezerve i tako postižemo
najefikasnije mršavljenje, jer se rješavamo upravo onih supstanci u tijelu koje su glavni uzrok
gojenja.
Autofagija dijeta je kontrolisanje procesa autofagije u svrhu kontrolisanog mršavljenja.
Autofagija je prirodan proces koji se svakodnevno dešava kod ljudi koji se ne prejedaju ili npr.
poste. Riječ “dijeta” je zapravo suvišna, jer autofagija nije proces koji pokrenemo kratkotrajno,
niti je autofagija mehanizam koji nam zabranjuje da jedemo ili pijemo određene stvari, kao što je
to slučaj s nekom dijetom. Autofagija je mehanizam koji se odvija u našem tijelu htjeli mi to ili
ne; samo možemo naučiti da ga kontrolišemo i npr. iskoristimo u svrhu mršavljenja.
Konkretno, autofagija je proces u kojem naše tijelo jede beskorisne ili disfunkcionalne
dijelove ćelijskih stanica, a taj proces se dešava samo pod jednim uslovom - kada je nivo inzulina
u krvi nizak. Zašto? Pa sve dok tijelo ima izvor inzulina iz kojeg se hrani, ono ne koristi rezerve
kao što su masne naslage. Čim tijelu uskratimo inzulin, ono će se okrenuti iskorištavanju zaliha
koje je nakupljalo, tj. iskoristiće naslage ugljenih hidrata i raznih masti, a mi ćemo tako smanjiti
tjelesnu težinu na trenutno najzdraviji način poznat ljudskom rodu.
Sve što treba da uradimo jeste da naučimo kako se kontroliše nivo inzulina (šećera) u krvi
i to primijenimo, a rezultati će doći sami. To može svako, samo treba da nauči osnovna pravila ili
bolje rečeno - okvire, jer dosadašnja iskustva sa “pravilima” kod trend dijeta su pokazala da kršenje
pravila dovodi do kontra efekta, dok kod autofagije to nije slučaj! Ovo je trenutno jedini način
ishrane u kojem kada zgriješiš ne gubiš ništa (nećeš se udebljati), a ako se držiš principa, na dobitku
si (gubićeš kilograme).
U ovom seminarskom radu ćemo nešto više reći o pojmu autofagije i o njenim osnovnim
karakteristikama.

3
Mikroautofagija uključuje neselektivnu pinocitozu malih dijelova citosola direktnom
invaginacijom lizozomalne membrane. Autofagija posredovana šaperonima, CMA (engl.
Chaperone Mediated Autophagy
) je striktno selektivan proces degradacije proteina sa
koncenzusnom peptidnom sekvencom koju prepoznaju šaperoni,
hsc70
(engl.
heat shock cognate
protein of 70 kDa
), obrazujući tako CMA supstrat / šaperon kompleks koji se razgrađuje u
lizozomima. U dinamičnom procesu makroautofagije (termin autofagija se uglavnom koristi za
ovaj tip autofagije), dolazi do obuhvatanja ćelijskog sadržaja predodređenog za razlaganje
dvostrukom membranom čiji se krajevi nakon toga spajaju, formirajući autofagozom, koji
fuzioniše sa lizozomom obrazujući autofagolizozom u kojem se pod uticajem kiselih lizozomalnih
hidrolaza vrši degradacija (Fimia, Piacentini, 2010).
Slika 1. Grafički prikaz procesa autofagije
(Izvor:
4
2.1. Kako se pokreće autofagija?
Ako razmišljate o autofagiji, verovatno se pitate i koje namirnice “smijete” da unosite, a
koje ne. Važno je zato da naglasimo da autofagija nije režim ishrane i da na njeno pokretanje
namirnice ne utiču direktno.
Iako je ovo prirodan proces, potreban mu je okidač koji će ga aktivirati. Kao glavni
pokretač izdvaja se
gladovanje
- potrebno je da određeni broj sati ne unosite bilo kakve kalorije
kako bi se autofagija pokrenula. U odnosu na željene efekte taj broj sati se razlikuje, ali smatra se
da je optimalno da to bude period od 12 do 16 sati.
Nakon 16 sati dolazi do metaboličkog procesa u tijelu koji se naziva
ketoza
. Tijelo počinje
da koristi masti iz organizma kao svoje gorivo. Kada njih sagori, kreće u potragu za ćelijama sa
oštećenjima i različitim neželjenim pojavama. Nakon 18 sati se povećava količina ketona,
zamjenskih izvora energije koji se generišu iz glukoze, dolazi do smanjenja upala i popravlja se
oštećena DNK.
One koji su spremniji na ekstremnije oblike obradovaće informacija da nakon 72 sata organizam
počinje da stvara nove imune ćelije, a da post duži od 72 sata dovodi do otpornosti na stres,
regeneraciju matičnih ćelija i krvnih zrnaca.
Naučnici smatraju da dodatan “zalet” autofagiji može dati i fizička aktivnost, pa su redovno
vježbanje i rekreacija nezaobilazan dio ovog procesa. Pojedine studije su pokazale da se za samo
30 minuta vježbanja izaziva autofagija u mišićnim ćelijama, srcu i kostima. Za jedan od najboljih
načina da se to postigne smatra se intervalni trening visokog intenziteta (vježbanje u kratkim
intervalima uz odmaranje).
Mada namirnice ne utiču direktno na autofagiju, to ne znači da režim ishrane nije važan.
Naprotiv. Izuzetno je bitno da obratimo pažnju na kvalitet i raznovrsnost namirnica koje unosimo
tokom sati kada je dozvoljeno jesti.
Voće i povrće u kombinaciji obezbjediće tijelu potrebne vitamine i minerale. Dozvoljena
je i manja količina svježeg mesa (za osobu od oko 80kg to bi bilo 250gr), ali nije neophodno da se
meso jede svakog dana. Poželjni su i sveža riba, plodovi mora, integralne žitarice i maslinovo ulje.
Kada su u pitanju mliječni proizvodi, umjesto mlijeka birajte jogurt (ne više od jedne čaše dnevno).
“Grickalice” i slatkiše zamijenite povremenim unosom koštunjavog voća, poput badema, lješnika,
kikirikija i oraha. Naravno, neophodno je da pijete dosta vode. Možete da pijete i čaj i kafu (postoje
podaci da ovi napici čak i pospješuju proces autofagije), ali bez dodatnih zaslađivača.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti