Fiskalni značaj poreza iz imovine za lokalne poreske samouprave u Srbiji
AKADEMIJA STRUKOVNIH STUDIJA JUŽNA SRBIJA
ODSEK VISOKA POSLOVNA ŠKOLA
BLACE
ESEJ
Predmet: Finansije javnog sektora
Tema: Fiskalni značaj poreza iz imovine za lokalne poreske samouprave
u Srbiji
Mentor: dr Olivera Đurić Student: Filip Marković
Blace, mart 2022. godine
S A D R Ž A J
UVOD..............................................................................................................................................1
1.
ELEMENTI OPOREZIVANJA I PORESKI POSTUPAK.....................................................3
2.1. Poreski postupak...............................................................................................................5
KARAKTERISTIKE LOKALNE SAMOUPRAVE..............................................................8
POSTUPAK UTVRĐIVANJA POREZA NA IMOVINU...................................................28

Fiskalni značaj poreza iz imovine za lokalne poreske samouprave u Srbiji
4
1. PORESKI SISTEM
Iako postoji veliki broj faktora koji utiču na to da se poreski sistemi razlikuju od jedne do druge
zemlje, ipak se mora reći da postoji niz konstantnih poreskih oblika koji se javljaju u većini
država. To znači da poreski sistemi počivaju na konceptu poreskog pluralizma, a ne monizma.
Pored standardnih poreskih oblika (kao što su porez na dohodak fizičkih i pravnih lica, porez na
promet, akciza, porez na imovinu i dr.), koji čine poreski sistem većine zemalja, postoji veliki
broj spečifičnih fiskalnih oblika koji nisu u velikoj meri izdašni, ali odražavaju trenutnu poresku
politiku neke zemlje, odnosno uvedeni su sa nekim posebnim razlogom. Osnovni zadatak
poreskog sistema i poreske politike je prilagođavanje okolnostima i činjenicama koje su
odlučujuce za proces oporezivanja.
Naime, stalne promene uslova privređivanja direktno utiču na promene poreskih propisa i
ukidanje pojedinih poreskih oblika, odnosno uvođenje novih, promene poreske stope i osnovice.
Poreski sistemi savremenih država međusobno se razlikuju ne samo u odnosu na sastavne
elemente, nego i u pogledu učešća pojedinih poreskih oblika u strukturi javnih prihoda fiskalnog
karaktera.
Navedene razlike nastaju zbog različitih faktora, od kojih su najvažniji sledeći:
1.
Razvijenost privrede
–
U razvijenim zemljama veće učešće u strukturi javnih prihoda
imaju porez na dohodak i porez na imovinu, s obzirom na visok dohodak po glavi
stanovnika. Učešće ovih poreskih oblika u manje razvijenim zemljama je znatno niže. U
ovim zemljama veće učešće imaju porezi koji pogađaju potrošnju, odnosno porez na
promet i akcize,
2.
Društveno - ekonomsko uređenje (sa aspekta razvijenosti tržišne privrede)
–
U
zemljama sa razvijenim tršišnim privredama poreska politika se vodi na način da se
obezbedi optimalnost u ostvarivanju alokativnih i redistributivnih ciljeva. Poreski
podsticaji su relativno rasprostranjeni i osnov za njihovo propisivanje su čvrsto
Vasiljević, D., Bucić, A., Nićiforović, V., Holcinger J. (2017)
Porez na imovinu u Srbiji - Tekuća kretanja, sa
osvrtom na stanje u pilot-jedinicama lokalne samouprave u okviru MED projekta
, Beograd: Stalna konferencija
gradova i opština – Savez gradova i opština Srbije.
Bulatović, I., Radovanović, B. (2015)
Poreske olakšice i carinske tarife
, Beograd: Beogradska poslovna škola,
prezentacija predavanja.
Fiskalni značaj poreza iz imovine za lokalne poreske samouprave u Srbiji
5
postavljeni kriterijumi koji su uglavnom ekonomske, ekološke ili socijalno-političke
prirode. U nerazvijenim tržišnim privredama porezi i drugi javni prihodi koriste se kao
transfer sredstava iz državnih preduzeća u budžet. Kod oporezivanja prometa propisan je
veliki broj različitih poreskih stopa, kao i brojna poreska oslobodenja. Udeo poreza koji
se prikupi od stanovništva uglavnom je beznačajan,
3.
Fleksibilnost pojedinih poreza
–
Uz pretpostavku da se poreske stope i poreske olakšice
ne menjaju, na promene u strukturi poreskog sistema utiču promene u privrednim
kretanjama, na primer, u uslovima inflacije koja se u većoj ili manjoj meri javlja u većini
zemalja,
4.
Struktura radne snage
–
Najefikasniji mehanizam za naplatu poreza na dohodak
fizičkih lica je naplata ovog poreza u momentu isplate, odnosno po odbitku. Međutim, to
nije moguće kada veliki broj lica obavlja samostalno svoju delatnost, i u tom slučaju
porez plaća na osnovu rešenja nadležnog poreskog organa. U zemljama gde je veći udeo
lica koja samostalno obavljaju delatnost, udeo poreza na dohodak fizičkih lica je
relativno manji, i
5.
Stepen otvorenosti ekonomije
–
U zemljama koje nastoje da ostvare što veće učešće
spoljnotrgovinskog sektora u društvenom proizvodu vodi se računa o poreskom sistemu
( naročito kada su u pitanju posredni porezi), i to u smislu uvođenja poreskih oblika koji
će pospešivati izvoz. Reprezentativni poreski oblik je porez na dodatu vrednost.
2. ELEMENTI OPOREZIVANJA I PORESKI POSTUPAK
Osnovni elementi oporezivanja su:
1. poreski obveznik,
2. predmet oporezivanja,
3. poreska osnovica,
4. poreska stopa, i
5. poreske olakšice
Kulić M,, (2003)
Finansijski menadžment
, Beograd: Megatrend Univerzitet primenjenih nauka, str. 62.

Fiskalni značaj poreza iz imovine za lokalne poreske samouprave u Srbiji
7
treba zaboraviti činjenicu da se u krajnjoj liniji oporezuje deo dohotka akcionara koji potiče od
dividendi
. Ako su akcionari fizička lica, dohodak koji je pripisan njima oporezuje se porezom na
dohodak, dok se dobit akcionara - pravnih lica oporezuje porezom na dobit.
2.1. Poreski postupak
Poreski postupak pokreće Poreska uprava po službenoj dužnosti, a izuzetno po zahtevu stranke.
Poreski postupak se pokreće kad Poreska uprava izvrši ma koju radnju u cilju vođenja postupka.
Ako Poreska uprava po zahtevu stranke utvrdi da nema uslova za pokretanje poreskog postupka,
u skladu sa zakonom, doneće o tome zaključak, protiv kojeg je žalba dopuštena. Poreski akt je
poresko rešenje, zaključak, nalog za poresku kontrolu, zapisnik o poreskoj kontroli i drugi akt
kojim se pokreće, dopunjuje, menja ili dovršava neka radnja u poreskom postupku.
Utvrđivanje i naplata poreza obavljaju se po posebnom postupku koji je regulisan Zakonom o
poreskom postupku i poreskoj administracij. Poreska obaveza utvrđuje se na osnovu propisa koji
su bili na snazi u vreme njenog nastanka, osim ako je predviđeno povratno dejstvo pojedinih
zakonskih odredbi, a na radnje koje se preduzimaju u poreskom postupku primenjuju se propisi
koji su na snazi u vreme njihovog preduzimanja.
Prilikom utvrđivanja obaveza i prava poreskog obveznika, poreska uprava je dužna da mu, na
njegov zahtev, omogući uvid u pravnu i činjeničnu osnovu za donošenje akta. Teret dokaza za
činjenice na kojima se zasniva postojanje poreske obaveze snosi nadležna poreska uprava, koja
ove činjenice utvrđuje prema njihovoj ekonomskoj suštini, a ne prema onome što je poreski
obveznik prikazao, prikrivajući pravu suštinu posla radi izbegavanja poreskih obaveza.
Poreska obaveza se utvrđuje na osnovu skrivenog posla odnosno prema njegovoj ekonomskoj
suštini. Činjenice koje su od uticaja na smanjivanje ili ukidanje poreza dokazuje poreski
Dividenda je deo profita koji akcionar naplaćuje na osnovu svoje akcije a čiju visinu određuje skupština akcionara
ili bord kompanije u zavisnosti od rezultata preduzeća i u skladu sa pravilima akcionarskog društva. Obično se
utvrđuje u procentu od vrednosti akcije, a taj procenat se menja u zavisnosti od ostvarenog poslovnog rezultata.
Član 33. Zakona o poreskom postupku Republike Srbije.
https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_poreskom_postupku_i_poreskoj_administraciji.html
(datum pristupa
23.03.2022)
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti