Alkoholizam – problem iz okruženja

Izvanredan tempo života, preorijentacija na vrlo brz i tehnički usavršen proces rada, razni socijalno-ekonomski faktori, stalna unutrašnja napetost, latentno osjećanje straha, osjećanje neizvesnosti, udruženi s postojećim ljudskim slabostima, prouzrokuju mnoga neurotička reagovanja u međuljudskim odnosima.

Mnogi konstitucionalno slabi ljudi, sa izvesnim psihičkim predispozicijama, ne mogavši da rješe svoje lične konflikte, pribjegavaju upotrebi raznih napitaka da bi olakšali svoju unutrašnju napetost ili prvremeno rješili svoju tešku situaciju. Tako postepeno oni sami postaju žrtva “faktora olakšanja”, najčešće alkohola ili drugih droga, dovodeći se u položaj zavisnosti, pretvarajući se u prave bolesnike – toksikomane.

Jedna od vrlo raširenih, toksikomanija u svijetu jeste, alkoholizam, iako se, alkohol (gledano strogo farmakodinamički) ne može ubrojiti u droge tipa kokaina. 
S obzirom na rasprostranjenost alkoholizma i s obzirom na ogromne posljedice za život zajednice i društva koje dugotrajna i nekontrolisana upotreba alkoholnih pića danas stvara, sasvim je opravdano alkoholizam ubrajati u toksikomanije.

Shvatajući alkoholizam prvenstveno kao medicinski, a zatim i kao socijalni problem poslije niza naučnih i eksperimentalnih ispitivanja, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) obrazovala je Potkomitet za problem alkoholizma, koji je 1951. god. u Kopenhagenu organizovao Prvi evropski seminar, za rasvetljavanje alkoholizma i pronalaženje borbe i načina liječenja.