Genetički modifikovana hrana
UNIVERZITET DONJA GORICA
FAKULTET ZA PREHRAMBENU TEHNOLOGIJU, BEZBJEDNOST
HRANE I EKOLOGIJU
SEMINARSKI RAD
TEMA: GENETIČKI MODIFIKOVANA HRANA
PROFESOR: STUDENTKINJE:
Doc. dr Vesna Boljević Kristina Prenkočević 18/034
Ivana Šaković 18/049
Novembar, 2020.
0
SADRŽAJ
1.Uvod____________________________________________________________1
2. Genetičko inženjerstvo______________________________________________2
3. Genetički modifikovani organizmi_____________________________________3
4.Genetski modifikovana hrana_________________________________________5
5. Tipovi genetski modifikovanih biljaka__________________________________6
6. Prehrambena industrija_____________________________________________8
7. Dileme u vezi sa korišćenjem GMO__________________________________10

2
2. Genetičko inženjerstvo
Pojava genetički modifikovanih organizama označava početak efikasnijeg biološkog puta
rješavanja mnogih problema sa kojima se čovjek suočava. Početkom 1970-ih, jedan naučni
eksperiment je uspio da promijeni odnos čovječanstva prema prirodnim procesima. Po prvi put je
DNK iz jedne vrste prenijet u drugu vrstu. Odnosno, DNK afričke žabe
Xenopus laevis
, prenijet
je u bakteriju
Escherichia coli
. Baketrija je nastavila svoj normalan rast i razvoj umnožavajući i
DNK unijete vrste. Ovo su bili neki počeci razvoja genetičkog inžinjerstva, koje je omogućilo
prenos gena između ćelija različitih vrsta. Na ovaj način je bilo moguće dobiti genetički
modifikovane ćelije koje mogu da proizvode neka vrlo značajna jedinjenja u većim količinama
od normalnog kapaciteta. Ideja da se može prebacivati gen iz jedne u drugu vrstu se javila i u
Honoluluu, na konferenciji o plazmidima. Ona se zasniva na korišćenju restrikcionih enzima,
bakterijsih nukleaza, koje precizno mogu da prepoznaju i sijeku tačno određene nizove
nukleotida u molekulu DNK. Nakon saznanja da je genetički kod univerzalan, odnosno da se na
sličan način prevodi u svim živim ćelijama naučnici su pokušali da kombinacijom gena iz
različitih organizama stvore nove genotipove. Znamo da jedan redosljed nukleotida označava
uvijek isti redosljed aminokisjelina, što bi značilo da je trebalo samo naći način kako prebaciti
neki gen iz jednog organizma u drugi i natjerati ga da funkcioniše i da se udvaja.
Dobijanje rekombinantnih DNK jeste osnova naučne discipline koja se zove
gentičko
inženjerstvo
. (Slika 2.1.)
Slika 2.1.
3
3. Genetički modifikovani organizmi
Genetički modifikovani organizmi ili skraćeno GMO, su organizmi u kojima je metodama
kojima se bavi genetičko inžinjerstvo, unijet gen druge vrste.
Najveći broj takvih organizama nastaje na dva načina:
•
Direktnom transformacijom
-direktno unošenje dijela DNK u genom
•
Transformacija putem Agrobacterium tumefaciens
-ona ima sposobnost da prenosi
DNK u biljnu ćeliju
Za umnožavanje i udvajanje nekog gena baketrije su najpogodnije a od svih najbolje je izučena
E. Coli.
(Slika 3.1.)
Na primjeru bakterijske sinteze ljudskog insulina mozemo objasniti nacin na koji se izvode ove
metode. (Slika 3.2.)
Postupak:
Prvo se isiječe željeni gena iz ljudske DNK uz pomoć enzima koji će da presijece lanac
DNK na tačno određenim mjestima.Enzimi koji ovo omogućuju su restrikcione
endonukleaze.
Sledeće jeste presijecanje plazmida istom restrikcionom endonukleazom kojom je
isječena DNK.Posle dejstva restrukcione endonukleaza krajevi isiječaka postaju
ljepljivi.
Ljudski gen odnosno njegovi jednolančani ljepljivi krajevi hibridizuju sa krajevima
isiječenog plazmida.
Ligaza
koja u ovom slučaju predstavlja lijepak,spaja hibridizovane molekule pri čemu
postaje rekombinovana (hibridna) DNK.
Umnožavanjem bakterija i plazmid se umnožava, tako da se u svakoj bakteriji dobije
nekoliko stotina plazmida. Sada i bakterija može da sintetiše humani insulin.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti