Uvod

U   promenljivim   i   konkurentskim   društvenim   i   radnim   uslovima 

profesionalizam baziran na kompetencijama jedan je od suštinskih činilaca 
garancije kvaliteta i uspešnosti na poslu. Stoga, profesionalni razvoj u svim 
oblastima delatnosti ima snagu imperativa, a u nauci predstavlja istraživački 
izazov.   Profesionalni   razvoj   i   kompetentnost   osnovnoškolskih   i 
srednjoškolskih nastavnika permanentno je aktuelan istraživački problem, a 
istovremeno   i   preokupacija   obrazovnih   politika.   Međutim,   profesija 
univerzitetskog   nastavnika,   uprkos   strukturalnoj   složenosti   ili   vi-
šedimenzionalnosti, vrlo retko je bivala predmetom naučnih istraživanja, a u 
obra-zovnoj politici su neke njene dimenzije marginalizovane. U ovom radu 
predstavljeni su i interpretirani rezultati istraživanja odnosa prema nastavnim 
kompetencijama   (u   poređenju   sa   naučnim)   univerzitetskih   nastavnika,   s 
ciljem   sagledavanja   značaja   njihovog   obrazovanja   i   usavršavanja   za 
obavljanje   nastavničke   uloge,   odnosno   za   postizanje   kvaliteta   nastave. 
Dobijeni   nalazi   mogu   poslužiti   kao   osnova   za   rešavanje   dileme   – 
univerzitetski   nastavnik   ili   naučnik,   ali   istovremeno   mogu   ukazati   i   na 
pravce poboljšanja i unapređivanja politike jednog segmenta visokoškolskog 
obra-zovanja koji je direktno u funkciji kvaliteta univerzitetske nastave.

U   razvoju   kompetencija   univerzitetskih   nastavnka,   u   njihovom 

napredovanju, u razvoju njihove karijere uopšte, potencira se naučna, a ne 
nastavna (pedagoška) komponenta. Naučno-predmetna linija profesionalnog 
razvoja prihvata se

kao nešto što je nužan i dovoljan uslov uspešnog nastavnog procesa. Od 
samog početka njihove karijere njihova nastavna kompetentnost stavlja se u 
drugi plan, ili joj se, čak, uopšte ne daje nikakva pažnja. U razvoju karijere i 
napredovanju   univerzitetskih   nastavnika   malo   je   onoga   što   se   odnosi   na 
nastavničke   kompetencije.   Za   izbor   u   nastavna   zvanja   nisu   postavljeni 
odgovarajući   uslovi   nastavničke   kompetencije.   Kao   da   razvoj   nastavnih 
kompetencija počiva na predrasudi: onaj ko je vrhunski naučnik automatski 
je osposobljen i kvalifikovan za proces podučavanja. Ovim radom želi se 
ukazati na opasnosti potcenjivačkog odnosa prema razvoju profesionalnih 
kompetencija univerzitetskih nastavnika. Bolonjski proces traži promene u 
sticanju nastavničkih kompetencija kako u konceptualnom, orga-nizacijskom 
tako i u modulskom domenu.

Inicijalno   obrazovanje   ne   predstavlja   dovoljan   uslov   za   uspešno 

bavljenje   nastavničkim   pozivom.   U   savremenom   društvu   i   delatnost 
vaspitanja   i   obrazovanja   doživljava   neprestane   progresivne   promene   i 
unapređenja u različitim oblastima. Zbog toga je neophodno da se stečeno 

2

background image

1.PROFESIONALNI RAZVOJ NASTAVNIKA: TOK 

I OSPOSOBLjAVANjE

Profesionalni   razvoj   nastavnika,   po   savremenim   pristupima   u   psihologiji 
nastavnika, može se označiti kao proces razvoja nastavnikove svesnosti o 
tome šta radi, zašto to radi i identifikovanje načina/sredstava pomoću kojih 
može da unapredi svoj rad, na taj način povećavajući broj mogućih izbornih 
ponašanja u razredu – proširujući repertoar ponašanja i aktivnosti (Bjekić, 
1999:58).

Svrha profesionalnog razvoja je da se održi i razvije profesija prosvetnih 
radnika,   od   kojih   se   očekuje   da   su   visoko-obrazovani   i   kompetentni, 
specijalizovani,   posvećeni   poslu,   efikasni   i   da   na   osnovu   toga   uživaju 
poverenje   javnosti.   Neophodno   je   da   zaposleni   u   nastavi   poseduju   kako 
teorijska,   tako   i   praktična   znanja   i   umenja   uodređenoj   oblasti;   da   su 
profesionalno   nezavisni;   da   imaju   mogućnost   donošenja   odluka,   koje   se 
zasnivaju na dobrom poznavanju fenomena učenja i dizajniranju procesa u 
kome se učenje najkvalitetnije i najefikasnije ostvaruje; da mogu predvideti 
posledice svojih odluka; da mogu kritički procenjivati i evaluirati sopstvene 
aktivnosti i slično (Oljača, 2006, prema Kamenarac, 2011).

Profesionalni razvoj nastavnika je doživotni proces koji se uslovno može 
podeliti na 3 faze (Bjekić, Stojković i Kuzmanović, 2016):

1.

Inicijalno obrazovanje nastavnika,

2.

Pripravništvo ili period uvođenja u posao,

3.

Faza kontinuiranog profesionalnog razvoja.

Svaki nastavnik prolazi kroz ove faze. Međutim, kvalitet njegovog razvoja 
će zavisiti, pre svega, od podrške koja im se pruža u svakoj od ovih faza.

Najveći deo sistematske profesionalne pripreme nastavnika ostvaruje se u 
okviru njihovog školovanja za ovu profesiju, a tek deo u toku profesionalnog 
angažovanja (Bjekić, 1999).

Obrazovanje   nastavnika   direktno   utiče   na   ishode   učenja,   odnosno   na 
postignuće   učenika.   Kompetencije   nastavnika   koje   se   razvijaju   tokom 
njihovog obrazovanja (inicijalnog i tokom stručnog usavršavanja) od velikog 
značaja su, jer od njih zavisi kvalitet učenja. Stoga obrazovanje nastavnika 
predstavlja   sredstvo   za   sticanje   kvalitetnih   znanja   i   umenja   kod   učenika 
(Marinković, 2010).

4

Osnovni cilj uvođenja u posao je osposobljavanje pripravnika za samostalno 
izvođenje obrazovnovaspitnog rada. U toku perioda pripravništva nastavnik, 
vaspitač i stručni saradnik, podržan od strane mentora i iskusnijih kolega, 
unapređuje svoja znanja stečena na fakultetu, stiče nova znanja i primenjuje 
različite oblike i metode rada.

Mentorstvo je značajno za prve godine radnog staža, za takozvane periode 
tranzicije, prelazne periode u učenju svega onoga što spada u kompetencije i 
uloge nastavnika. Zasnovano je na saradničkoj interakciji mentor

– nastavnik i ima za cilj da kod nastavnika razvije kompetencije u različitim 
segmentima   profesionalne   uloge   nastavnika.   Mentor   ima   dve   funkcije 
(Marinković, 2010):

Povećanjem akademskog nivoa inicijalnog obrazovanja učitelja/nastavnika 
stvaraju se pretpostavke za kvalitetniji profesionalni razvoj nastavnika, što 
će uticati i na rast rejtinga nastavničke profesije (Trifunović, Milovanović, 
2009).

2.KOMPETENCIJE NASTAVNIKA

Pripravnik,   koji   je   završio   nastavnički   fakultet   mora   najpre,   po 

Pravilniku o

 

dozvoli za rad nastavnika, vaspitača i stručnih saradnika

iz 2005. god. čl. 2,

 

obaviti pripravnički staž, koji počinje danom zasnivanja 

radnog odnosa, i traje go-

dinu dana (čl. 8). Član 2 kaže: „Uvođenje u posao nastavnika, vaspitača i 
stručnog saradnika – pripravnika ima za cilj da ga osposobi za samostalan 
obrazovno-vas-pitni,   vaspitno-obrazovni,   vaspitni   i   stručni   rad   (u   daljem 
tekstu vaspitno-obrazovni rad) i za polaganje ispita za licencu“. Stažiranje se 
ostvaruje   na   temelju   okvirnog   programa   stažiranja,   što   ga   donosi 
Ministarstvo, i pripravniku se rešenjem direktora škole, određuje mentor. 
„Za   mentora   može   biti   određen   istaknuti   nastavnik,   vaspi-tač   ili   stručni 
saradnik koji ima licencu, jedno od propisanih zvanja ili najmanje pet godina 
radnog iskustva u oblasti obrazovanja i vaspitanja“ (član 5). Mentor je dužan 
pripravniku pružiti stalnu stručno-pedagošku, metodičku i drugu potrebnu 
pomoć,   te   pratiti   i   vrednovati   napredovanje   pripravnika   u   ostvarivanju 
programa stažiranja.

„Mentor uvodi u posao pripravnika i to:

1. Pružanjem pomoći u pripremanju i izvođenju nastave;

5

background image

Želiš da pročitaš svih 21 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti