Univerzitet u Istočnom Sarajevu
Medicinski fakultet
Komunikacija u organizaciji sestrinske službe
Seminarski rad
Studijski program: Zdravstvena njega
SADRŽAJ
1. UVOD
.................................................................................................................................... 3
2. KOMUNIKACIJA I VRSTE KOMUNIKACIJE
.............................................................4
2.1 Komunikacija...................................................................................................................4
2.2. Vrste komunikacije.........................................................................................................4
3. KOMUNIKACIJA U ORGANIZACIJI SESTRINSKE SLUŽBE
................................6
3.1. Značaj komunikacije.......................................................................................................6
3.2. Komunikacija u organizaciji / ustanovi..........................................................................8
3.3. Uticaj informacione tehnologije na komunikaciju u organizaciji.................................11
4.
ZAKLJUČAK
.....................................................................................................................13
5.
LITERATURA
................................................................................................................... 14
2. KOMUNIKACIJA I VRSTE KOMUNIKACIJE
2.1 Komunikacija
Čovjeka kroz njegov život prate
izgovorene i
neizgovorene poruke
iz dešavanja u njegovoj
okolini i društvu, ali i o njegovom odnosu sa njima. Iz navedenoga se da zaključiti da je
komunikacija u smislu razgovora, čovjekovo osnovno sredstvo preživljavanja i najbitnija stavka
društvenog života. Osim društvenoga aspekta, komunikacija je ključna za stvaranje ličnog
identiteta, budući da svijest o njemu nastaje tek stupanjem u interakciju sa drugima, pri čemu se
dobijaju povratne informacije pa je moguće i upoređivati sebe sa drugima. Svjesni smo da kroz
komunikaciju usvajamo nova znanja i vještine, komunikacija nam omogućava i sticanje iskustava,
izražavanje stavova. I na duhovnom i na psihičkom planu neizmjerno je važna atmosfera u kojoj
međusobno komuniciramo, kako se jedni prema drugima odnosimo, koje riječi koristimo, kako
"teče" komunikacija.
"Razgovor je zapravo ljudski život, a ljudski život je zapravo razgovor."
2
Kroz razvoj čovječanstva, interpersonalna komunikacija jedno je od čovjekovih najvećih
dostignuća i dobra komunikacija je temelj uspješnih međuljudskih odnosa.
Osnova za uspješnu
komunikaciju je pravovremeno prepoznavanje svojih i tuđih osjećaja i primjerena reakcija na njih.
Ulaskom u komunikacijski proces uspostavlja se interakcija na više načina. Na samom početku
komunikacije sagovornik se koristi neverbalnim znakovima kao što su osmijeh, pogled, kretanje pa
i sam način odijevanja. Kroz navedeno sagovornicima šalje poruku o njegovoj prisutnosti,
zainteresovanosti, motivisanosti i entuzijazmom. Osim neverbalne komunikacije uspostavlja se
interakcija prenoseći osjećaje, misli i očekivanja od sagovornika. Mimika je isto tako zajedno sa
pokretima tijela od velikog značaja. Osmjeh u očima, ruke koje se šire sagovorniku, naginjanje ka
njemu, opušteni pokreti tijela, blaga mimika lica emituju naklonost osoba u procesu komunikacije.
Takva komunikacija rezultuje raspoloženjem, vedrinom i povjerenjem. Takav će pošiljalac poruke
plijeniti pažnju i imati naklonost primaoca poruke. Jedna od važnih stavki za primaoca poruke je uz
izraz lica i boja glasa onoga ko šalje poruku u procesu komunikacije. Njima odmah na prvi pogled
lice i njegova boja glasa otkrivaju da li se radi o prijatnoj, duhovnoj i emotivnoj osobi. Teško da će
sagovornici razviti pozitivnu interakciju za vrijeme komunikacije ako su izraz lica i boja glasa
grubi, neprijatni.
2.2 Vrste Komunikacije
Riječ komunikacija, zajednička je mnogim jezicima, izvedena je od latinskoga pridjeva
"communis" u značenju "javni", i/ili "koji dijele mnogi".
Komunikaciju definišu tri glavna faktora:
sadržaj, forma i cilj. Zajedno, sadržaj komunikacije i forma kreiraju poruke koje se šalju prema
cilju. Sam cilj može biti čovjek, neka druga osoba ili drugi entiteti, grupa, organizacija ili društvo.
Osnovna podjela
komunikacije je na
verbalnu i neverbalnu.
U verbalnu komunikaciju
spada ona koju pojedinac ostvaruje govorom i/ili pismom,
kao zapisom govora. Verbalna je komunikacija jedna od osnovnih aktivnosti čovjeka
kao društvenog bića, i to zato što ostvaruje interakciju sa životnom i radnom
okolinom, mijenja svoje ponašanje kao odgovor na poruke koje prima
komunikacijom.
2
Brajša P. Komunikacija u obitelji. Socijalna psihologija. Zagreb; 1991;19: 161- 168.
